5 pitanja za Lejlu Huremović: Nećemo dozvoliti da nas se preplaši

Izvor: interview.ba
Foto: Privatna arhiva

Za ljude drugačije seksualne orijentacije i rodnog identiteta u BiH, život je još uvijek rizičan. Festival ‘Merlinka’ koji organizuje Sarajevski otvoreni centar (SOC) rijedak je dašak slobode. Kako osvojiti prostor za nevidljive u našem društvu jedno je od 5 (pet) pitanja koje smo postavili Lejli Huremović, koordinatorici programa u SOC-u.

INTERVIEW.BA: U Sarajevu je nedavno završeno još jedno izdanje festival ‘Merlinka’. Da li su i ove godine vandali pokušali prekinuti Festival?

HUREMOVIĆ: Da, ove godine je održan peti po redu Međunarodni festival queer filma Merlinka u Sarajevu. Jako smo ponosne/i što smo uspjele/i kontinuirano da održimo pet festivalskih godina, uprkos različitim preprekama, kao što je bio napad na učesnice i učesnike festivala 2014. Ove godine je sve prošlo u najboljem redu i zabilježena je rekordna posjećenost, bez ijednog incidenta.

INTERVIEW.BA: Festival ‘Merlinka’ je praktično jedini kulturni sadržaj u kojem LGBT populacija može uživati jednom godišnje. Zbog čega? Straha ili nečeg drugog?

HUREMOVIĆ: Festival Merlinka u Sarajevu je najvidljiviji LGBTI kulturni događaj u BiH, ali svakako nije jedini. Postoji i izdanje festivala Merlinke u Tuzli, te se tokom cijele godine održavaju različiti kulturni događaji, kako u Sarajevu, tako i u drugim gradovima. U pitanju su projekcije filmova, izložbe, performansi i drugi kulturno-umjetnički događaji. Mislim da smo kao aktivistkinje i aktivisti prevazišli da nas strah parališe, već iz njega crpimo energiju sa kojom mnogo toga radimo. Nećemo dozvoliti da nas se preplaši, borit ćemo se sve glasnije i glasnije.

No, mislim da bi trebalo biti puno više različitih kulturnih događaja, jer je ovogodišnja Merlinka u Sarajevu pokazala potrebu za ovakvim događajima. Preko 500 ljudi je bilo u toku dva dana festivala, i vjerujem da je to zbog toga što su posjetitelji/ce osjećali Art kino Kriterion kao siguran prostor. Nažalost, za to je bila potrebna policija i privatni zaštitari. Ali i to su pokazatelji da još uvijek živimo u visoko homofobičnoj državi, u kojoj još uvijek nisu procesuirani prethodni napadi, čime daju zeleno svjetlo homofobima za nasilnička ponašanja.

INTERVIEW.BA: O LGBT populaciji se u javnosti sporadično govori, uglavnom u kontekstu stereotipa. Kako LGBT osobe ustvari danas žive svoj svakodnevni život u BiH, šta ga karakterizira?

HUREMOVIĆ: Kada govorimo o medijskom izvještavanju o LGBTI osobama u BiH, iz godine u godinu raste broj objava i različitih pristupa temama vezanim za probleme i život LGBTI osoba. Sve je manje tekstova koji su negativni, senzacionalistički, ali da, još uvijek postoji puno stereotipizacije LGBTI osoba. Životi LGBTI osoba su individualni, kao i svi drugi, ali samo zbog toga što smo lezbjeke, gej, biseksualne, trans ili interspolne osobe, doživljavamo nasilje ili bivamo diskriminisani/e.

Sarajevski otvoreni centar ima psihološko i pravno savjetovanje, i u sklopu njega nerijetko dolaze osobe koje imaju probleme sa porodicom kada im se outuju. Postoji jako puno psihičkog zlostavljanja i maltretiranja od strane roditelja, braće/sestara, rodbine. Mi, LGBTI osobe po defaultu skeniramo prostor u koji ulazimo i kojim se krećemo, pazimo gdje i na kojim mjestima ćemo biti slobodnije, a gdje ne. A sloboda se ovdje ogleda u činjenici hoćemo li normalnim tonom pričati, držati se za ruku ili poljubiti svog partnera/icu, ono o čemu strejt osobe ni ne razmišljaju. Ali LGBTI osobe svakodnevno otvaraju ove prostore, probijaju obruče i izlaze korak po korak, bore se za javni prostor koji pripada svima nama.

INTERVIEW.BA: Da nema jasne podrške međunarodnih donatora projektima za promociju i/ili zaštitu LGBTQ populacije, kako bi domaća vlast reagirala na probleme ove populacije?

HUREMOVIĆ: Do sada je domaća vlast uglavnom odbijala naše zahtjeve za finansiranjem, tako da vjerujem da bi nam jako bio otežan rad bez podrške međunarodnih donatora. Međutim, oni ne pomažu samo finansijski, već su tu da nam pomognu i u lobiranju i zagovaranju i razgovorima sa predstavnicima/ama vlasti.

INTERVIEW.BA: Možemo li prognozirati kad će deklarirana LGBT osoba moći obnašati neku od važnih političkih funkcija u bih društvu – npr. premijersku? Ili je to još uvijek u sferi naučne fantastike?

HUREMOVIĆ: Nije bitno da li će postojati LGBTI osoba koja će biti na nekoj od funkcija, bitna je politika koja će se sprovoditi sa te pozicije. Nije potrebno da imamo LGBTI osobu na nekoj važnoj funkciji da bi se LGBTI osobe imale prava, to neće biti neki pokazatelj. Bez obzira koje si seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, trebaš profesionalno da obnašaš funkciju i da se boriš za ljudska prava. Nama je jako bitno da mi svakodnevno imamo mehanizme zaštite od diskriminacije i nasilja i da se osjećamo sigurno u državi u kojoj živimo. No, vjerujem da bi javno autovanje i podrška LGBTI političara/ki, pjevača/ica, glumaca/ica i svih ostalih poznatih ličnosti značila našoj borbi.

Komentari

komentara