Dugine obitelji u Splitu: Slijedi borba za bračnu i roditeljsku jednakost u Hrvatskoj

dugine_split01Izvor: Crol.hr
Foto: Dugine obitelji

Maleni, uskoro dvogodišnji Zagrepčanin N. prvo je dijete u Hrvatskoj koje službeno, prema Zakonu o životnom partnerstvu, ima dvije mame. Majka Lucija je, naime, prva prijavljena partnerica-skrbnica u Hrvatskoj, dok je druga partnerica, Ines, biološka majka. Kao članice mlade udruge Duginih Obitelji koja okuplja LGBT roditelje, svoje su iskustvo, strahove i sreću, u subotu navečer, zajedno s Goranom i Markom, došle podijeliti sa Splićankama i Splićanima.

U splitskom LGBT centru, u organizaciji udruge Rišpet, okupilo se dvadesetak ljudi, među kojima i nekoliko članova stranke Pametno. Okupljene je zanimalo na koje sve načine mogu postati roditelji, je li sebično u donositi na svijet biće koje će, strahuju, biti osuđeno na vršnjačko zlostavljanje, reći li uopće, kako i kad djetetu tko mu je biološki otac ako je poznat, što u slučaju rastave/razlaza sa životnim partnerom, kakva iskustva imaju u kontaktima s liječnicima, službenicima po raznim uredima, socijalnim radnicima, susjedima?

Pitanja su se nizala a Lucija, Ines, Marko i Goran spremno su odgovarali čak i na ona najintimnija.

Partnerska skrb je dobro, ali nepotpuno rješenje

Krenuli su od zakonskog okvira. Splićani su ocijenili odredbu Zakona o partneru skrbniku diskriminatornim u odnosu na prava posvojitelja.

“Pravo na partnersku skrb može se ostvariti samo ako je drugi biološki roditelj nepoznat ili mrtav”, pojasnila je Lucija zakon. “Ali u praksi vas nitko neće pitati ‘A kako ste vi napravili to dijete?’, čega me bilo užasno strah. Loše je što ja, kao partnerica skrbnica, ne mogu biti posvojiteljica, i to što mogu izgubiti roditeljska prava ukoliko biološki otac odluči zatražiti i sudski dobije svoja roditeljska prava. Osim toga, Zakon je super”, zaključila je Lucija.

Partner-skrbnik inače ima sva roditeljska prava, osim što dijete ne može biti nasljednik djeda i bake sa strane partnera-skrbnika.

Što se tiče procedure upisa partnera-skrbnika u djetetov rodni list, Lucija kaže da je sve relativno kratko trajalo i da je bilo jednostavno: “Sve je bilo gotovo u mjesec dana, samo smo jednom bile na sudu, morale smo priložiti mišljenje Centra za socijalnu skrb. U Centru smo bile na razgovoru, zapravo je procedura ista kao za bilo kojeg posvojitelja, odradili su svoju evaluaciju, svi su bili ljubazni i sve je brzo završilo”, kazala je Lucija.

A kako napraviti dijete?, zanimalo je posjetitelje.

A kako muški par može dobiti dijete?

“Mi smo se odlučile za poznatog donora jer u vrijeme kad smo planirale dijete još nije postojao Zakon o životnom partnerstvu, a inozemne klinike u kojima smo mogle to obaviti bile su nam preskupe. Ines je rodila u bolnici Merkur, a ja sam prisustvovala porodu, svi su bili ljubazni i profesionalni prema nama. Ni u bolnici, ni s institucijama, ni s ljudima nismo imale nikakvih neugodnih iskustava. Pri izdavanju rodnog lista, otac je prijavljen kao nepoznat pa je Centar za socijalnu skrb morao biti obaviješten o slučaju, što je i inače standardna procedura kad je otac nepoznat. Međutim, tu se radi samo o tome da se majku upozna s pravima djeteta i s pravima majke”, ispričale su Lucija i Ines.

Hoće li reći djetetu tko mu je otac, pitali su također Splićani.

“Jednog dana ćemo mu reći. Nema skrivanja pred djetetom, mi se zapravo svakog dana autamo”, odgovorile su.

Okupljene je zanimalo i kako muški par može dobiti dijete.

“To je višestruko komplicirano. Kod nas zakon to ne predviđa. Ostaje nam mogućnost dogovornog roditeljstva, dogovora između lezbijskog i gej para. U Duginim Obiteljima imamo jedno dijete školske dobi iz takvog dogovora i oni ga zajednički odgajaju. Žive vrlo skladan život, te su svi uključeni u odgoj i brigu o djetetu”, odgovorio je Marko.

Dodao je kako u sve više evropskih zemalja gej par može posvojiti dijete, no nažalost u Hrvatskoj to nije zakonski regulirano. Kod nas dijete mogu posvojiti bračni par, izvanbračni par i druga osoba. Tko bi bio druga osoba, stvar je interpretacije ali u Hrvatskoj još niti jedan gej par nije uspio posvojiti dijete, kazavši još kako postoji mogućnost da samci i samice posvoje dijete, ali njemu osobno ta opcija nije ostvariva jer je u životnom partnerstvu sa svojim suprugom.

Je li sebično imati dijete u lezbijskoj vezi obzirom na okolinu u kojoj živimo?

Postoji i surogat-majčinstvo, ali ne u Hrvatskoj, niti u Evropi, nego tek u nekim američkim državama i jako je skupo.

“U teoriji postoji i mogućnost međunarodnog posvajanja, ali u praksi to nije zaživjelo. Naime, obje države moraju surađivati pri tome, a s naše strane to baš ne funkcionira niti za heteroseksualne parove”, objasnio je Marko.

“Je li sebično imati dijete u lezbijskoj vezi obzirom na okolinu u kojoj živimo? Moji me prijatelji osuđuju i kažu da ja to ne smijem napraviti djetetu”, bilo je pitanje iz publike.

“Meni bliska osoba bila je jako uzrujana, a onda sam shvatila da zapravo priča o sebi i vlastitim strahovima. Naime, razvedena je i sama odgaja dijete”, odgovorila je Lucija.

Marko je dodao kako je i njega mučilo to pitanje, ali pročitao je priličan broj znanstvenih studija koje pokazuju da se dijete koje odrasta u istospolnoj obitelji ni po čemu ne razlikuje od druge djece, ni po odnosu s vršnjacima, ni s roditeljima, niti u školi.

“Istraživanja su na našoj strani”, rekao je. Goran je dodao kako u Duginim Obiteljima imaju tri para s djecom školske dobi ali se nitko nije požalio da dijete ima problema s vršnjacima. “Samo je jedna učiteljica imala nešto za reći, ali to je pitanje našeg obrazovnog sustava”, kazao je Goran.

Slijedi borba za bračnu i roditeljsku jednakost, zaključak je splitskog susreta s Duginim Obiteljima.

Komentari

komentara