Dugine porodice iz Srbije: I pored svih zakonskih prepreka, parovi sve češće odlučuju da imaju djecu

Razgovarala: Aida K.

Različitost porodica je u srži njene jedinstvenosti. Međutim, kada ta različitost postane prepreka, ne samo za ostvarivanje prava, nego i za samo postojanje i društveno prepoznavanje porodice kao takve, narušava se integritet ćelije koja daje snagu za prevazilaženje svega što život prospe po putu kojim idemo. Narušava se integritet mjesta za koje smo zakačeni nevidljivom niti koja prati svako naše lutanje i pokazuje nam put nazad – do doma, do osoba koje daju smisao svakom koraku, do svoje porodice.

Iako postoje, LGBT+ porodice u Bosni i Hercegovini ostaju nevidljive, kako u zakonu, tako i u osuđujućim pogledima društva. Slična je situacija i u susjednoj Srbiji, što je bio motiv za pokretanje neformalne grupe Dugine porodice, u novembru 2019. godine. Vođeni iskustvom članova/ica Duginih obitelji iz Hrvatske, grupa od trenutno pet članova je odlučila da zajedno radi na osnaživanja LGBT+ roditelja, roditelja koji imaju LGBT+ djecu i budućih roditelja, te da urade sve kako bi se stanje istospolnih zajednica u Srbiji poboljšalo. Iako u BiH još uvijek ne postoji slična organizacija, iskustva susjeda mogu biti smjernica za dalje kretanje aktivističke borbe.

O trenutnom stanju kada su u pitanju istospolne porodice u Srbiji, o razlozima i motivima formiranja grupe, načinu djelovanja, promjenama koje su nužne za unaprjeđenje stanja duginih porodica u Srbiji, ali i drugim temama, razgovarali smo sa Milenom Marković.

Možete li nam reći nešto više o tome kakva je trenutno situacija kada su u pitanju istospolne porodice u Srbiji?

MILENA MARKOVIĆ: Trenutna situacija nije za pohvalu. Neminovno je da istopolne porodice postoje, ali na žalost nisu prepoznate u društvu, a ni zakonu. Ono čime bismo mogli da se pohvalimo je, da se i pored svih zakonskih prepreka, parovi sve češće odlučuju da imaju decu. Isto tako u Srbiji poznajemo mnoge istopolne porodice koje već imaju decu.

Dugine porodice je neformalna grupa koja je nedavno pokrenuta. Koji su bili najvažniji razlozi i motivi formiranja grupe?

MILENA MARKOVIĆ: Jedan od najvažnijih motiva a ujedno i razloga za pokretanje naše neformalne grupe/organizacije su podizanje vidljivosti i svesti o duginim porodicama, kao i podrška roditeljima LGBT+ dece koja je neophodna. Bez obzira na pritiske sredine svaki roditelj treba da bude na strani deteta, a ne sredine.

Potreba za tim se pojavila kada sam učestvovala na panelu “Lezbejke i majčinstvo ” na šestoj Labrisovoj lezbejskoj nedelji. Nakon što je publika imala prilike da čuje moju a i mnoge druge lične priče i iskustva iz svakodnevog života pojavilo se veliko interesovanje za ovu temu. Tada sam shvatila koliko se generalno malo o tome zna i priča. Ubrzo nakon toga su počeli da mi pristižu zahtevi na društvenim mrežama sa raznim pitanjima kao i porukama podrške. Presudan trenutak odluke za pokretanje organizacije koja će se baviti duginim porodicama je bilo moje učešće na konferenciji, koju su u maju ove godine, organizovale Dugine obitelji iz Hrvatske.

Pored odlične organizacije i samog sadržaja konferencije dobila sam i veliki motiv. Uvek kroz osmeh govorim o njima jer su oni zaslužni što se u Srbiji pokrenula organizacija koja će se baviti tom temom. Od njih smo puno naučili.

Na koji način trenutno djeluje grupa Dugine porodice, i koji su planovi za budući rad?

MILENA MARKOVIĆ: Dugine porodice okupljaju LGBT+ parove koji imaju decu kao i roditelje LGBT+ dece. Kod nas su naravno i više nego dobrodošli i svi parovi koji planiraju da budu roditelji.  Trenutno brojimo pet članova tima koji aktivno rade na svim poljima. Imali smo nekoliko okupljanja sa zajednicom, gostovanja na obukama, konferencijama kao i sa podržavaocima istopolnih porodica. Sa Prajd Info Centrom imamo odličnu saradnju i uvek nam izađu u susret, kako za prostor, tako i za druge stvari. Od januara počinjemo sa regionalnom saradnjom sa svim LGBT+ roditeljima i roditeljima LGBT+ djece, sa zapadnog Balkana i Turske, kroz koju nastojimo da razmenimo iskustva i osnujemo veliku grupu podrške. Imaćemo priliku da se sastanemo na sledećoj Erinoj regionalnoj konferenciji i svima predstavimo naš zajednički rad. Trenutno je i aktuelna dobrovoljna akcija pod nazivom “Deda Mrazovi pomoćnici” prikupljanja slatkiša, ili već gotovih paketića za mališane koji žive u duginim porodicama. Ove godine mi nosimo paketiće na kućne adrese, a cilj je, nadamo se, da će Dugine porodice dogodine imati dovoljno sredstava i osnaženih roditelja, jer planiramo da tradicionalno okupljamo pred praznike decu i roditelje uz predstavu i Deda Mraza.

Nastojimo da ostvarimo kontakte i saradnju sa organizacijama u regionu. Imamo i veliku podršku mnogih organizacija u Srbiji. Između ostalog, cilj nam je da motivišemo i da podelimo sa drugim zemljama  naše dobre primere, stečeno znanje i iskustvo, kako bi se i drugi bavili duginim porodicama u regionu.

Dugine porodice su realnost, iako ih trenutni zakon ne prepoznaje kao takve. Na koji način se ta situacija, prema vašem mišljenju može poboljšati? Šta smatrate da je nužno promijeniti u narednom periodu, kako kroz zakonske odredbe, tako i generalno, kroz društveni angažman, da bi se olakšao svakodnevni život istospolnim partnerima/icama, djeci i porodicama?

MILENA MARKOVIĆ: Za sada zakoni u Srbiji ne prepoznaju ni istopolno partnerstvo niti činjenicu da u takvim partnerstvima ima dece. Kada se  sve to uzme u obzir je komplikovan proces, tako da su Dugine porodice još “ispod radara”, iako postoje.

Promena zakona i promena svesti ne idu nigde jedno bez drugog. Imamo mnoge planove. Voleli bismo da uspostavimo saradnju sa institucijama kao i da organizujemo obuke za socijalne radnike, zdravstvo, policiju i druge. Iz ličnih iskustava istopolnih porodica sa decom u Srbiji smo došli do nezvanicnog podatka da su skoro svi nailazili na otpor prilikom kontakta sa centrima kao i drugim službama. To nam daje jednu jasnu sliku o tome u kakvom društvu živimo i šta treba da radimo da bi olakšali živote kako deci tako i roditeljima. Na tu temu želimo da radimo i istraživanja. Ono što nam donekle otežava rad jeste činjenica da nemamo naš prostor za rad kao i to da sve finansiramo iz ličnih sredstava. Prostor nam je zaista važan kako zbog grupnog tako i individualnog rada sa psiholozima, mnogi nisu autovani, te im dodatno predstavlja problem da se pojavljuju na javnim mestima koje smatraju nebezbednim.

Komentari

komentara