Piše: Ajdin Tinjak
Foto: jhsroaringtimes.org
Pretražujući arhivu članaka objavljenih na portalu LGBTI.ba, zadržao sam se na naslovu “Homofobija u srednjim školama – koliko su tinejdžeri spremni na prihvatanje drukčijeg?”. U zaključku spomenutog teksta objavljenog sredinom prošle godine stoji: “Udžbenici još uvijek pružaju prostor za diskriminaciju, sami profesori nisu spremni razgovarati s učenicima o temi seksualnosti, a posebno ne o LGBT problematici. Ne radi se, međutim, samo o LGBT populaciji, nego o generalnoj (ne)spremnosti onih koji su uključeni u obrazovni proces da budu dio stvarne promjene u jednom društvu. Škola je, u našoj zemlji, već uobičajeno, (p)ostala mjesto na kojem djeca upijaju većinom uniformirana, simplificirana i površna znanja, a kritičko mišljenje se razvija u nekim drugim sferama života. Upravo zbog toga, vršnjaci koji su netrpeljivi prema svemu što nije standardno i što se usuđuje da bude drukčije od njih, najmanje su krivi u jednom zatvorenom društvu i obrazovnom sistemu.”
Citirani tekst vratio me na istraživanje koje sam prošle godine proveo, ali koje nije objavljeno. Da li je aktuelno i u 2016. godini? Jeste, jer sam u arhivi sajta LGBTI.ba našao još desetak naslova koji su vezani za diskriminaciju u školama.
O kakvom istraživanju koje ima veze sa diskriminacijom u školama je riječ i zašto tekst izvlačim iz ladice? Prošle godine Ministarstvo obrazovanja Tuzlanskog kantona je donijelo Etički kodeks zaposlenika u srednjim školama na području ovog kantona. Dokument podrazumijeva pravila i principe ponašanja zaposlenika, odnos zaposlenika prema učenicima i roditeljima, pravila međusobnog ponašanja, odijevanja i obuvanja, te postupanje u slučaju nepoštivanja kodeksa.
O spomenutom kodeksu su pojedini mediji pisali, upravo i sa aspekta sprečavanja diskriminacije i drugačijeg normiranja elemenata poštivanja ljudskih prava u odnosu na Zakon o zabrani diskriminacije i Krivični zakon FBiH, a pitanje na koje sam tražio odgovor glasi: da li će jedan ovakav kodeks doprinijeti smanjenju broja slučajeva diskriminacije u školama?
Cilj donošenja Etičkog kodeksa zaposlenika u srednjim školama TK (član 3.) je osigurati svakom zaposleniku ostvarivanje i poštivanje ljudskih prava unutar škole. U članu 5. stav 1 stoji da se svaki zaposlenik škole treba ponašati sukladno načelu jednakosti te da je nedopustiva svaka diskriminacija, zlostavljanje, uznemiravanje ili iskorištavanje. Elementi spolnog uznemiravanja definisani su članom 8., a između ostalog stoji da je zabranjeno ponavljano neželjeno iznošenje šala i opaski koje su spolno obojene, uključujući referiranje na spol i spolnu orijentaciju. U članu 13. koji se odnosi na odijevanje i obuvanje zaposlenika, stavka koja posebno privlači pažnju je da je ženama zabranjeno raditi pokrivenog lica, što implicira pokretanje šire javne diskusije. Također, u ovom članu je otvoreno pitanje i dužine brade kod muškaraca (zabranjena brada duža od 5 cm). Ko će mjeriti dužinu brade? Pozornost privlači i dio koji se odnosi na broj probušenih dijelova tijela kod zaposlenika, gdje je dozvoljen jedan par minđuša kod žena, kao i zabrana tetovaža na vidljivim dijelovima tijela.
Od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanskog kantona koje je usvojilo Etički kodeks u kojem se nalaze i ovi (za potrebe teksta) izdvojeni članovi tražio sam odgovor, između ostalih i na sljedeća pitanja:
- Na čiju inicijativu/prijedlog je Ministarstvo odlučilo donijeti Etički kodeks?
- Šta očekujete od Kodeksa? (Da li će biti samo još jedan u nizu dokumenata na snazi koji se ne provode/teško primjenjuju u praksi?)
- Da li je Ministarstvo do sada vodilo evidenciju o slučajevima diskriminacije u školama u TK? Očekujete li će ovaj Kodeks uticati na smanjenje slučajeva diskriminacije (po bilo kom osnovu) u školama?
Službeni odgovor nisam dobio, kao ni raspoloženog sagovornika koji će dati (pokušati dati) odgovor na postavljena pitanja (i potpitanja). Neslužbeno, iz izvora bliskog Ministarstvu obrazovanja TK tada sam saznao da je “malo ludnica u ministarstvima jer je proces formiranja vlasti u toku, pa je bolje sačekati da se prašina slegne i poslati upit ponovo”. Kao da je diskriminaciju u školi briga ko i kada formira vlast?!
Odlučio sam za potrebe istraživanja kontaktirati još neka kantonalna ministarstva obrazovanja i postaviti pitanja koja se odnose na donošenje sličnih kodeksa koji sprečavaju diskriminaciju u školama (eventualno postojanje već usvojenih), s neizostavnim pitanjem smatrate li da će se usvajanjem jednog ovakvog kodeksa smanjiti broj slučajeva diskriminacije (po bilo kom osnovu) u školama?
Iz Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Zeničko-dobojskog kantona stigao je odgovor u kojem su me obavijestili da su sva pitanja u vezi sa diskriminacijom u školama već definisana zakonskim i podzakonskim aktima za osnovno i srednje obrazovanje, i objavljeni na web stranici Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK. U potpisu, tadašnji ministar Mirko Trifunović. Konkretnog odgovora na boldirano pitanje nema.
Iz Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i sporta Županije Zapadnohercegovačke sam dobio šturi odgovor. U odgovoru tadašnje ministrice Ružice Mikulić stoji da je OESS pokrenuo inicijativu za izradu Smjernica za prepoznavanje diskriminacije u obrazovanju u kojoj je planirano sudjelovanje predstavnika svih tijela nadležnih za obrazovanje u BiH i da Ministarstvo obrazovanja ŽZH sudjeluje u projektu. Dalje se navodi da nakon okončanja projekta planiraju donijeti propis u Županiji Zapadnohercegovačkoj kojim bi se reguliralo prepoznavanje diskriminacije u obrazovanju u cilju sprečavanja eventualne pojave diskriminacije. Konkretnog odgovora na boldirano pitanje nema.
Ministarstvu za obrazovanje, nauku i malde Kantona Sarajevo sam pomno čitajući i izvještaje o diskriminaciji romske djece u školama u ovom kantonu, uputio i dodatno pitanje koje se odnosi na istraživanje Udruženja “Kali Sara – Romski informativni centar” koje je u saradnji sa partnerima proizvelo niz izvještaja koji definišu obim i mjere rješavanja problema diskriminacije djece u osnovnim školama u KS (2013.), evidentirajući niz primjera/problema diskriminacije. Odgovor nisam dobio.
U kratkom odgovoru iz Ministarstva za obrazovanje, mlade, nauku, kulturu i sport Bosansko-podrinjskog kantona koji sam dobio, stoji da je ovaj kanton još 2010. godine usvojio Etički kodeks za škole (Službene novine BPK od 29. juna 2010. ). U članu 4. Etičkog kodeksa za nastavnike, stručne saradnike i saradnike u osnovnim i srednjim školama sa područja BPK Goražde stoji da su nastavnici, stručni saradnici i saradnici dužni postupati jednako prema svim učenicima bez diskriminacije ili povlašćivanja na temelju rase, boje kože, spola, dobi, nacionalnosti, etničke ili vjerske pripadnosti, socijalnog ili imovnog stanja, obiteljske situacije ili bilo kom drugom temelju.
Na pitanje da je Etičkim kodeksom usvojenim od strane Ministarstva obrazovanja TK, predviđeno pokretanje postupka pred nadležnim tijelom za diskriminatorno ponašanje, da li smatraju u Ministarstvu obrazovanja BPK da će se usvajanjem jednog ovakvog kodeksa smanjiti broj slučajeva diskriminacije u školama? Odgovor glasi da “svaka pravna regulativa doprinosi poboljšanju obrazovnih sistema.”
Za svaku je pohvalu kada nadležna ministarstva obrazovanja donesu zakone i usvoje pravilnike u cilju suzbijanja i sprečavanja diskriminacije u školama, ali je izgleda problem u provedbi istih jer su primjeri u praksi evidentni (pogledati izvještaje Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH).
Vodeći se informacijom od izvora bliskog Ministarstvu obrazovanja TK “da je ludnica jer dolazi nova vlast”, nisam se ni usudio poslati upite na Federalno ministarstvo obrazovanja, Ministarstvo civilnih poslova BiH, niti nastaviti dalje čačkati po kantonima ili se upustiti u analizu stanja preko nadležnog ministarstva u Republici Srpskoj… Što ne znači da u dogledno vrijeme neću.
Etički kodeks zaposlenika u srednjim školama Tuzlanskog kantona objavljen je u prvom broju Službenih novina ovog kantona u četvrtak 12. februara 2015. A onda slijede medijski napisi:
- Maj 2015, LGBT u školama: Nasilje počinje u učionici
- Maj 2015, Vildana Džekman, aktivistkinja: Bosanskohercegovačka škola uči da dijeli
- Novembar 2015, Škola kao (ne)sigurna sredina za trans* osobe
- Januar 2016, 80 posto učenika završnih razreda osnovnih škola trpi neki oblik nasilja u školi
- Januar 2016, Za Ministarstvo obrazovanja KS nasilje u školama je samo “trenutno aktuelan problem”
- August 2016, Nepotizam i diskriminacija prilikom zapošljavanja u škole u TK?!
Na kraju, poslije niza naslova koji govore o problematici diskriminacije u školama budite slobodni i odgovorite na pitanje “da li je etički kodeks doprinio smanjenju broja slučajeva diskriminacije u školama?”. No, ne treba biti previše kritičan, nego zaključiti da je važno govoriti o problemima diskriminacije u školama, jer ne smijemo zaboraviti da se unazad nekoliko godina o problemima LGBT populacije u školama nije uopće ni govorilo.
