Film Stonewall – Historijski revizionizam u ovom filmu postaje snažno sredstvo manipulisanja prošlošću

Piše Aida K.

U sklopu druženja koje Sarajevski otvoreni centar organizuje za LGBTI zajednicu, u petak 22.02.2019. godine, prikazan je film „Stonewall“ iz 2015. godine, nakon čega je uslijedila diskusija o tome kako se kroz film i umjetnost često brišu važne ličnosti iz LGBTI zajednice i izostavljaju važne činjenice vezane za historijske događaje LGBTI aktivizma.

Radnja filma odvija se u drugoj polovini 60-ih godina prošlog stoljeća i prati ličnu priču mladog gej tinejdžera Dannya Wintersa, i njegovu ulogu u Sonewallskoj pobuni koja se smatra jednim od najvažnijih događaja koji su pokrenuli revoluciju u borbi za prava i slobodu LGBTI osoba. Nakon što se sazna za njegovu vezu sa školskim drugom, pod pritiskom osuđivanja od strane prijatelja i porodice, Danny je primoran napustiti rodni grad u Indijani, te odlazi u Greenwich Village, u New York. Po dolasku u Greenwich Village, upoznaje Raya, trans ženu i druge mlade gej i trans osobe i postaje dio društva koje je odbačeno od stane konzervativne heteronormativne zajednice. U to vrijeme, homoseksualnost je bila ilegalna, i stigmatizirana u svim zemljama SAD-a, a na snazi je bio zakon po kom su vlasti mogle da uhapse svaku osobu koja je bila po njima obučena u odjeću suprotnog spola. S tim u vezi, naviše progona i zlostavljanja od strane policije i vlasti su doživjele trans žene, kojima su jedini sigurni prostori gdje su mogle biti ono što jesu bili barovi poput Stonewall Inn-a. Kroz odvijanje radnje filma Denny vrlo brzo od budućeg studenta i privilegovanog tinejdžera, bijelca, selidbom u New York postaje beskućnik u borbi za preživljavanje.

Jedno od rijetkih mjesta koje je otvorilo vrata LGBT osobama bio je bar Stonewall Inn, mjesto koje će u historiji aktivizma ostati zapamćeno kao mjesto na kojem je izbila prva masovna pobuna marginaliziranih LGBT osoba. Policijske racije u ovom i sličnim mjestima bile su uobičajne i rezultirale su hapšenjem osoba koje su nosile odjeću suprotnog spola i brutalnim fizičkim i verbalnim zlostavljanjem prisutnih. Godine policijskog ugnjetavanja probudile su revolt mladih ljudi koji su, u toku jedne od tih racija, 1969. godine, prvi put stali u odbranu jedni drugih i odlučili da se suprotstave policiji. Bio je to događaj koji je prethodio i koji je pokrenuo brojne organizirane masovne proteste, ne samo za prava LGBTI osoba, nego i drugih marginaliziranih društvenih skupina. Danny je u filmu dobio glavnu ulogu i najveće zasluge za početak ove revolucije, iako njegov lik nije zasnovan na stvarnoj osobi.

Osvrćući se upravo na te činjenice, Nera Mešinović jedna od učesnica u diskusiji nakon prikazivanja filma, istakla je da „film prikazuje jednu ipak stereotipnu sliku historijskog događaja.“ Također, dodala je i mišljenje da su trans žene u filmu vrlo stereotipno prikazane, naročito crnkinje i latinoamerikanke, koje su bile nositeljice pokreta. „Film kao da je pokušao pokazati historiju pokreta i problema s kojima se LGBTI zajednica suočava kroz lične priče što, da je uspjelo, i da su te priče bile oslobođene stereotipa, bilo bi jako lijepo. Bijelac koji baca prvi kamen, uokvirenost u slavljenje bijelog gej muškarca i jedino psihologiziranje njegovog karaktera mi se stvarno nije svidjelo. Pogotovo jer sam već ranije gledala dokumentarac o Stonewall pobuni.“, navela je Nera.

Naime, ključni dio filma predstavlja trenutak kada, u već otpočetom otvorenom sukobu LGBT osoba i policije, glavni lik u filmu, Danny, uzima ciglu iz ruku trans žene crnkinje. Držeći ciglu u ruci, Danny se suočava sa dilemom koja će, kako je to u filmu predstavljeno, odrediti tok historije LGBTI aktivizma – odlučiti se za mirne i nenasilničke metode borbe protiv ugnjetavanja i diskriminacije, ili baciti ciglu i pokrenuti najveći ustanak u borbi za prava LGBTI osoba. Bacivši ciglu njegov lik postaje protagonista pobune i revolucije koja je uslijedila.

Međutim, ako se osvrnemo na stvarne događaje, historijske činjenice, postaje jasno zašto je ovaj film naišao na veliki broj osuda i negativnih kritika, naročito od strane LGBTI zajednice. Historijski revizionizam, odnosno predstavljanje iskrivljenih i netačnih historijskih činjenica, brisanje ključnih historijskih ličnosti, preovladavaju u gotovo svim dijelovima filma koji nas vraćaju u vrijeme Stonewallske pobune. Gledaocima/teljicama se podvaljuje priča o bijelom vitezu, utjelovljenom u liku mladog Dannyja, a potiskuje činjenica da je bacivši prvu ciglu ukrao dio historije od ljudi koji su je uistinu ispisali na licu prošlosti. Izbor glavnog glumca je, čini se, izvršen pod pretpostavkom da će se šira publika, kojoj je namijenjen film, lakše poistovijetiti i suosjećati sa patnjom mladog provincijskog gej tinejdžera.

Aktivistkinja Lejla Huremović je navela da je film u njoj izazvao dvije emocije. „S jedne strane sam bila ljuta kako su mogli onoliko očito izbrisati činjenice iz ne tako davne prošlosti. Tu prije svega govorim o tome ko je zapravo pokrenuo pobunu i zbog čega su se uopšte događale racije u to vrijeme u SAD-u. Svjesna sam da LGBTI istoriju nije zaobišao revizionizam i upravo zbog toga osjećam potrebu da stalno ponavljamo kako je zapravo bilo.“ Uistinu, historijski revizionizam u ovom filmu postaje snažno sredstvo manipulisanja prošlošću. Zanemarena i potisnuta uloga afroameričkih aktivista i aktivistkinja od strane tipičnog američkog tinejdžera, bijelca, najbolje potvrđuje da se borba za prošlost ne odvija zbog nje same, nego zbog utjecaja koji ima na bitke koje se odvijaju u sadašnjosti, ali i dokaz da je nastojanje da se bijela rasa predstavi kao dominantna još uvijek duboko ukorijenjeno u savremenom američkom društvu.

„S druge strane“, dodaje Lejla, „kada gledate film a ne obraćate pažnju na te činjenice, vi i dalje možete osjetiti jačinu opresije i bunta koji je izazvala ta opresija nad LGBTI osobama. Možete da osjetite odakle zapravo dolazi ponos, ponos da budete ono što jeste, jer vam je dosta opresije i ponižavanja. Možete da osjetite svrhu izlaska i borbe na ulici, i zbog toga ne mogu reći da je film totalno loš, jer sve ovisi kako i šta gledate. U svakom slučaju ga preporučujem svima da pogledaju, ali svakako da ostave prostora i pogledaju i filmove kao što su Before Stonewall i Stonewall uprising.“

Komentari

komentara