FOTO: Ljudska prava na agendu – iz naše perspektive

img_20161210_122118_smallTekst: Azem Kurtić
Foto: Azem Kurtić, Redakcija LGBTI.ba

“Ljudska prava na agendu” bio je slogan protestnog marša koji je u Sarajevu održan 10. decembra, na Međunarodni dan ljudskih prava. Aktivistkinje i aktivisti, borkinje i borci za ljudska prava, ali i svi/e oni/e koji/e smatraju da ova država pripada građankama i građanima, marširale/i su ujedinjene/i u borbi za ljudska prava.

Za ljudska prava se marširalo najavljenom rutom: Akademija likovnih umjetnosti – Gradska uprava (Federalni parlament) – Ajfelov most – Zgrada Kantona Sarajevo/Općina Centar, prolazak pored zgrade Predsjedništva BiH – ulica Maršala Tita – Parlamentarna skupština BiH – Filozofski fakultet. Protestna povorka je prošetala i ulicom od raskrsnice kod Higijenskog zavoda, sve do semafora ispred Crkve Sv. Josipa.

Okupljeni oko jedne ideje – prava za sve, prisutne/i na maršu su putem transparenata slale/i svoje poruke: “Testiraj se na homofobiju”, “Šutnja nije zlato”, “Jednakost, pravda, sloboda = ljudska prava”, “Pravo da udišem čist zrak”, i drugi.

Jedna od najugroženijih grupa u Bosni i Hercegovini su LGBTI osobe koje zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, unatoč tome što su punopravne/i članice/ovi društva, nemaju jednak pristup osnovnim pravima. “Obzirom na to da se konstitucija braka ne može mijenjati, tražimo da se uvede zakon o istospolnom partnerstvu. Posljedica tog zakona bila bi bolja zaštita istospolnih parova, u kojem bi bile primijenjene sve olakšice koje država nudi u okviru braka, poput pitanja poreza, nasljedstva, olakšica kod dobijanja državljanstva, usvajanja djece… Radi se o tome da bi donošenjem takvog zakona i na socijalnom planu došlo do pristajanja na to da je društvo raznoliko, a LGBT osobe su sastavni dio svakog društva. Dakle, zakon bi donio bolju zaštitu LGBT osoba na zakonskom, a posljedično i na socijalnom planu”, kaže Nera Mešinović koja je marširala sa transparentom na kojem je pisalo: “Hoću zakon o istospolnom partnerstvu”.

dav

Nafakali zdravstvo i promjena dokumenata

Da smo kao društvo neosjetljivi na ljudska prava govori činjenica da su dežurni komentatori na portalima i društvenim mrežama ovaj marš nazvali Paradom ponosa. Ne možemo ih kriviti, jer većina građanki/a ne zna dovoljno o ljudskim pravima, o kojima u obrazovnom sistemu gotovo da i nema riječi. Upravo to je zahtijevala Marizela, koja osim ljudskih prava u obrazovanju želi i veći stepen zaštite LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. “Ja želim jednaka prava za sve, pogotovo za trans* osobe u našoj zemlji. Promjena spola i dokumenata je još uvijek nepoznanica u BiH. Naravno, želim i zakon o istospolnom partnerstvu, te slobodu okupljanja, koju nam zakon omogućava, ali ipak ne postoji”, kaže ona.

“Ne tražimo puno, nafakali zdravstvo i mogućnost promjene dokumenata”, rekao nam je Liam Isić, koji je tokom marša nosio transparent “Trans prava na agendu”. Zakon o ličnom imenu omogućava svim vlasnicama/ima bh. državljanstva promjenu ličnog imena, ali je još uvijek neregulirana stavka koja se tiče oznake spola u dokumentima. “Tražimo zdravstvenu zaštitu transrodnih osoba, što bi značilo da država sufinansira ili pokriva operaciju prilagodbe spola, hormonalne terapije, te na tom polju stručno medicinsko osoblje“, dodaje Liam.

sdr

Niko nije slobodan dok sve/i nismo slobodne/i

Ispred zgrada zakonodavnih tijela učesnice/i marša su se kratko zadržati i pročitali konkretne zahtjeve, čiji je poseban fokus bio na zaštiti prava na život i sigurnost, zaštiti od nasilja, izgradnji tolerantnog društva, i osiguranom pristupu zdravstvu i zaštiti javnih dobara.

“Svi navedeni zahtjevi koje smo javno tražili su se ticali i mene. Ne mogu izdvojiti jedan segment kao prioritet nad drugim. Svi problemi s kojima se susrećemo su jednako bitni, iako je najčešći protuargument javnosti da postoje pitanja koja nisu goruća. Iako transrodnost nije jedan od mojih ličnih identiteta, jučer sam ponosno nosio trans* zastavu jer su transrodne i transeksualne osobe zbog svog vizuelnog identiteta prve na meti nasilja. Društvo koje takav odnos prema pojedincu ili pojedinki odobrava je i moj problem. Niko nije slobodan dok svi nismo slobodni i slobodne”, rekao nam je Damir Prljača.

Na kraju, možemo samo reći da nismo marširale/i tražeći privilegije, već jednak pristup pravima i uživanje istih. Sve dok to ne postignemo, nećemo odustati.

Komentari

komentara