Gypsy: Kriza srednjih godina na ženski način

Piše: Emina Žuna
Foto: journal.hr, comingsoon.net

Nova Netflixova serija od 10 epizoda, Gypsy, autorice Lise Rubin i s Naomi Watts u glavnoj ulozi, donosi nam, najkraće rečeno, krizu srednjih godina na ženski način. Watts tumači ženu u skladnom braku i s uspješnom karijerom koja radi kao kognitivno-bihejvioralna terapeutkinja i ima prilično kontroverzan način terapije. Iako na prvu njen život izgleda harmonično i potpuno, stvari očekivano nisu onakvim kakvim se čine. Radnja serije je prilično usporena i njen ritam je u prvih nekoliko epizoda u tolikoj mjeri neuzbudljiv da bismo seriju lako mogli proglasiti nedopustivo dosadnom. To je bio razlog zbog kojeg su i mnogi gledatelji/ce rekli/e da su odustali/e od gledanja već nakon prve dvije epizode, ali seriji treba dati šansu i to zbog više razloga. Jednostavno, radnja ima neki sebi svojstven ritam i ‘otkrovenja’ koja nam ponudi se dese tek nakon nekog vremena, a tek kad se pogleda do kraja i sagleda u cjelini, sve naoko nebitne stvari dobiju šire značenje i smisao.

Tako se, naprimjer, svaka epizoda otvara sa veoma upečatljivom, i na prvu sa radnjom nepovezivom pjesmom Stevie Nicks, Gypsy, u kojoj su istaknuti sljedeći stihovi:

Well, lightning strikes, maybe once, maybe twice
Ah, and it lights up the night
And you see your gypsy, you see your gypsy

To the gypsy that remains faces freedom with a little fear
I have no fear, I have only love

Metaforički, pojam ‘gypsy’ se uvodi kao odstupanje koje se desi jednom ili dva puta u životu, a koje nas zadesi poput munje i kojem se nemoguće oduprijeti. Postepeno uviđamo da uvodni stihovi itekako imaju veze sa glavnom protagonistkinjom i da se ona samo čini daleko od uobičajenih asocijacija koje se vežu za taj pojam. Naomy Watts ili Joan Holloway je žena koja, baš kao poslovični muškarac dok proživljava ono što se zove kriza srednjih godina, stavlja na kocku svoj uspješan život. Ima muža kojeg voli, kćerku, uspješnu karijeru i dobar život. Međutim, konstantno osjeća unutrašnje nezadovoljstvo, prati je neki unutrašnji nemir i žal za mladošću koju izjednačava sa slobodom. A za nju je spremna da rizikuje sve što ima.

Serija je LGBTIQ značajna zbog dva razloga. Prvi je puno mlađa žena s kojom Joan prevari svog muža koji je voli i pun  je razumijevanja i koji u ovom kontekstu ima funkciju koju ima supruga u uobičajenijoj postavci stvari. Dakle, Joan je heteroseksualna žena koja se zaljubi u ženu koja joj može biti kćerka i da stvar bude gora i ‘nedopuštenija’, radi se o djevojci jednog njenog pacijenta. Pri tome ona prolazi kroz sve one, da kažemo, klasične momente kroz koje prolazi heteroseksualni muškarac koji vara svoju odanu suprugu sa mlađom ženom. Osjeća krivnju i kajanje, ali požuda nadvlada i Joan jednostavno sebi ne može pomoći i prestati, nego se sve dalje uvlači u priču. Drugi je Joanina desetogodišnja kćerka koja prolazi kroz fazu rodne disforije. Ta pripovjedna linija je sporedna, ali je prisutna od početka do kraja i na osnovu nje se može dobiti jasna ideja kako se rodna disforija manifestuje i šta predstavlja za roditelje. Riječ je o djevojčici koja se oblači kao dječak, želi da se ošiša na kratko i koja se igra sa igračkama za dječake. U jednom trenutku čak nastane i skandal zbog toga što je poljubila djevojčicu iz razreda, i iako se tu radi o jednoj naprednoj školi i roditeljima koji su svjesni o čemu se radi i u velikog mjeri to prihvataju, stvari ipak ne teku tako glatko. Naime, Joan, za razliku od svog supruga, nije baš najsretnija zbog izbora svoje kćerke i u toku trajanja serije, pored svih ostalih emotivnih stanja koja preživljava, mora preživjeti i taj, i pomiriti se s njim. U jednom momentu jasno kaže da nije baš najsretnija zbog kćerkinog izbora i ne zna kako da se postavi prema njemu, ali na kraju ipak odluči da joj pruži podršku.

Gypsy je jedna, rekla bih, prilično ženska serija koja, osim što se bavi klasičnim momentima kojima se serije koje nam prikazuju žensko iskustvo bave – odnos majka/kćerka i generacijski odnos – također govori o nekim do sad rijetko prikazivanim ženskim iskustvima. Iako se u ovom mom malom osvrtu može pomisliti da sam spojlala i uništila ‘iznenađenje’, kao i u svim psihološki kompleksnim ‘ženskim’ serijama, sama radnja i ono što će se desiti najmanje su bitni. Da, Joan ostvari vezu sa mlađom ženom, ali ono što predstavlja gledateljski užitak su sve finese i kompleksnosti njihovog odnosa. Da, Joan je žena koja se bori sa onim što bi se moglo nazvati krizom srednjih godina, ali ona u toj svojoj borbi napravi milion različitih izbora i malih gesti koje onima naviknutim na serije koje vrve dešavanjima i akcijom, nisu ni bitne pa ih ni ne vide.

Gypsy u svakom slučaju nije serija u kojoj bi mogla uživati većina gledatelja/ica, pa nije ni serija za sve žene, ali jeste serija za strpljive gledateljice koje imaju sluha za sve ove male, ali zapravo veoma bitne i suštinske ”ženske” stvari.

 

Komentari

komentara