Heteroseksualne i cisrodne osobe moraju otvoreno prozivati homofobiju, bifobiju i transfobiju

Zastava heteroseksualnih saveznika/ca LGBTI pokreta

Piše: Selma Kešetović
Foto: pridenation.lgbt

Borba protiv svekolike diskriminacije LGBTI osoba nije borba samo onih koji/e su tom diskiminacijom izravno pogođeni/e. Ona je i borba svih nas koji želimo vidjeti vladavinu prava i ravnopravnost svih građana i građanki Bosne i Hercegovine. Stoga smo postavili/e pitanje bh. aktivistima/cama kako heteroseksualne i cisrodne osobe mogu pomoći u borbi za LGBTI prava.

Goran Zorić iz Centra za mlade Kvart iz Prijedora, naš prvi sagovornik, odbio je bilo kakvu dihotmiju: “Osjećaj za pravdu i jednakost nije isključivo rezervisan za pripadnike/ice LGBTI populacije ili bilo koje druge manjinske grupe. Riječ je o univerzalnim humanističkim principima i vrijednostima. U tom smislu, ne mislim da straight osobe trebaju iz nekog specifičnog razloga podržavati borbu za LGBTI prava i njihov položaj u društvu – dovoljno je jednostavno reagovati na nepravdu. Ovdje nije riječ o borbi za neke partikularne interese, već o borbi za jednakije i solidarnije društvo za sve nas. Osim toga, većina straight osoba je po nekoj svojoj karakteristici, u nekom momentu svog života, bila u manjini, pa mi se čini da se i to iskustvo može iskoristiti za identifikaciju i bolje razumijevanje toga šta znači biti marginalizovan i potlačen, i koliko je bitno izboriti se za sebe. U našem društvu je LGBTI pokret još uvijek nedovoljno razvijen da bi se bez pomoći straight osoba mogao izboriti za prava i bolji položaj u društvu, te je zato ova podrška veoma značajna.”

No, Marija Vuletić iz Fondacije CURE, kako iz svog LGBTI aktivističkog, tako i feminističkog iskustva, smatra da heteroseksualne osobe uživaju određene privilegije koje LGBTI osobe nemaju, i da ih itekako moraju biti svjesni/e: “Poručila bih im da nikada ne zanemare i ne zaborave svoju poziciju moći i da nam početne tačke nikada nisu iste, niti će ikada biti. Mogu da nam daju podršku tako što će razumjeti našu početnu tačku, i ne nametati svoje stavove koji dolaze iz privilegovane pozicije. Također, mogu uvijek javno da govore o tome, da se zalažu protiv govora mržnje koje im servira okruženje i da dolaze na događaje (javne i manje javne) da bi podržali/e sve segmente LGBTI egzistencije.”

Osvješćivanje privilegije nije proces okrivljavanja, niti podcrtavanje nepomirljivih razlika, nego je upravo to osnovno polje iz kojeg heteroseksualne i cisrodne osobe mogu najbolje djelovati – tako što će svoje privilegije dijeliti i reagirati kada LGBTI osobe zbog vlastite sigurnosti to ne mogu. Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra ističe da heteroseksualne osobe moraju izaći iz svoje zone komfora tako što će otvoreno prozivati homofobiju, bifobiju i trasfobiju: “Mislim da je prvi korak da prestanu tolerisati homo/bi/transfobiju svojih strejt prijatelja/ica i da reaguju na nju. LGBTI osobe nemaju uvijek privilegiju da to urade, ali njihovi strejt prijatelji mogu. Ako nešto ne biste tolerisali kada su u pitanju vaši strejt prijatelje/ice, nemojte ni za svoje LGBTI prijatelje/ice. Najbanalniji primjer: ja možda neću reagovati kada neko u društvu kaže da je razumljivo da se ljudima ne sviđa gledati dva muškarca ili dvije žene u kinu na SFF-u, ali moji stejt prijatelji/ice bi trebali/e reći da kao što nam je normalno gledati strejt par, jednako je tako normalno gledati gej ili lezbijski par. Bitno je dignuti glas za one koji tu privilegiju nemaju jer njihova reakcija može ugroziti njihovu sigurnost.”

Djelovanje iz poznavanja privilegija je ključno, slaže se i aktivistkinja Dragana Garić: “Straight ljudi mogu dosta i na razne načine pomoći. Mogu propitati svoje privilegije i u skladu sa njima djelovati, te podržati svoje LGBTI prijatelje/ica kako na ličnom, tako i na političkom nivou. Da ih pitaju kako su i šta mogu učiniti za njih u različitim situacijama. Meni je bilo simpa kada sam dobila rainbow jastučnicu od svoje straight drugarice i poslije sam vidjela da je istu kupila i svojoj kćerci koja ima četiri godine. Sa jednom drugom straight drugaricom bih se držala za ruke i šetale bismo kao da smo par, a kad bi nam neko nešto dobacio, zajedno bismo se suprostavile. To je bilo baš davno, prije desetak godina, sada više ne živimo u istom gradu, ali recimo, ona mi svake godine kada je Mjesec ponosa napiše predivnu poruku podrške i ohrabrenja, i šalje mi fotke sa dyke marševa i prajda. To su sitnice koje znače.”

Na kraju, šutnja je naš najveći neprijatelj jer ona generiše status quo. LGBTI osobe nisu izolirane, nego zajedno sa ostalim građanima/kama BiH trpe razne nepravde i nemogućnosti, ali za razliku od svojih heteroseksualnih i cisrodnih sugrađana/ki, trpe i dodatnu diskriminaciju na osnovu svog seksualnog i rodnog identiteta. Upravo iz tog saznanja heteroseksualne i cisrodne osobe mogu napraviti veliku promjenu, iskoristivši svaku šansu da pomognu svojim LGBTI sugrađanima/kama na putu do ravnopravnosti.

Komentari

komentara