Hvala ti mama što si pokazala da se može

Prenosimo pismo koje smo dobile na našu adresu, sa molbom da ne otkrivamo identitet ovog gej muškaraca. Smatramo da je vrijedno da se nađe na našem portalu i da je bitno da ga i vi pročitate.

***

www.redbubble.com

Draga Mama,

noćas gledam onaj film, onaj, koji sam tebi puštao prije godinu i par mjeseci… Sjećam se da si plakala tad, da si htjela biti sama da si jecala tiho, da si skrivala suzne oči i da si tiho govorila… Prayers for Bobby, tako se zove, sjećamo ga se oboje, zar ne…

Svašta si izgovorila te noći, znao sam tada da to ne misliš, danas to i osjećam. Znao sam da iz tebe progovara sve što si ikad čula o pederima, sve što si ikada pročitala ili vidjela. Svejedno me je boljelo, ali moraš znati da ti ne zamjerim, niti najmanje, jer ti si danas primjer prave roditeljske ljubavi, solidarnosti, podrške i saosjećanja ili kako bismo to danas nazvali politička aktivistkinja…

Moram ti priznati da si ujedno bila i jedan od mojih najvećih izazova. Često sam tvoje razumijevanje i ljubav podrazumijevao, uglavnom previđajući okolnosti i sredinu iz koje dolaziš. Ti si bila moj najteži feministički test. Najlakše bi bilo svaliti svu krivicu na tebe, i znam da sam jedno vrijeme to radio, išao putem manjeg otpora. Odvažiti se na priznanje i razumjeti ženu srednjih godina, samohranu majku, bez institucionalne podrške, iz neke seoske zabiti, značilo je obuti tvoje cipele i hodati u njima. I tebe je trebalo razumjeti…

Za nekoga, ko je pod utjecajem takvih faktora brzo si uspjela prevalit preko jezika da je moja sreća jedino što te zanima, pa u kom god se ona obliku manifestovala. Svojom hrabrošću učinila si da nestanu sva dnevna zadirkivanja, podjebavanja, prozivanja i dobacivanja, jer ti si mi dala validaciju koja mi je trebala, ti si mi usadila vrijednost dok si me gledala fokusirano i sasvim jasno poručujući da me voliš. Nisi gledala kroz mene. Reda radi, iz straha ili nekog trećeg razloga. Čuo sam te, vidio i osjetio.

Ne postoji ništa sa čim bih mogao uporediti taj osjećaj olakšanja, kada sam se konačno osjetio dobro u svom tijelu, vrckajući i plesajući okolo kao da sutra ne postoji. Bili smo samo ti i ja i ništa više. I koliko god i dalje mislio da krv nije ništa nego malo gušća voda, ti si bila prava osoba, koja mi je u pravo vrijeme, na pravom mjestu značila vjetar u leđa za sve one stvari koje sam uradio poslije. I činjenica jeste da su roditelji, odnosno porodica jednostavno prvi kontak i matična ćelija odakle se treba krenuti dalje i neosporno je da ćemo negdje u svijetu naći nekoga ko će razumjeti šta znači biti gej, lezbejka, biseksualna, trans* osoba, ali činjenica je i da nije isto napustiti kuću traumatiziran i ohrabren…

I jednostavno ti hvala, što svoju ulogu majke nosiš s ponosom i ljubavlju, što se zauzimaš za mene negdje tamo i ne daš na mene. Što si i pored svih teškoća koje su te zadesile uspjela procesuirati i postaviti prioritete među kojima sam i ja. Hvala ti što si učinila da se osjetim voljenim tačno onakav kakav sam. Što si birala riječi i emocije kad je to trebalo i što si jednostavno znala, jer, negdje tamo, izvan našeg porodičnog balona, žive ljudi čije muke sam mogao doživjeti i ja, ali ti si odabrala da idemo težim putem, ali zarad naše sreće. Tamo negdje, ljudi poput mene bivaju mučeni, odbačeni, zatvarani u bolnice, izbacivani na ulice, vrijeđani i pretučeni. I to je relanost, baš kao što je i naša priča relana, ali nažalost rijetka.

Hvala ti što si pokazala da se može…

Komentari

komentara