I trans i Bosanac i Hercegovac

Izvor: SOC
Piše: Liam Isić

13. maja 2017. godine po prvi put u Parlamentu Bosne i Hercegovine govorilo se o pravima transrodnih osoba u Bosni i Hercegovini. Iz ličnog iskustva govorio sam o problemima sa kojima se transrodne osobe susreću zbog neuređenosti zakonskih odredbi u BiH, a zbog čega su nam uskraćena ljudska prava i slobode predviđene u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini i čiji akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima.

Iako je Zakonom o zabrani diskriminacije BiH još 2009. de facto zabranjena diskriminacija transrodnih osoba, ljudska prava transrodnih osoba u BiH ostaju još uvijek neadekvatno zaštićena, a posebno njihovo pravo na samoopredjeljenje/samoodređenje u smislu slobodnog određenja vlastitog roda, odnosno rodnog identiteta. Pravo na samoodređenje transrodnih osoba podrazumijeva: (1) život u drugom rodnom identitetu koji nužno ne mora slijediti i medicinsku prilagodbu biološkog spola, (2) medicinsku prilagodbu spola, to jest prilagodbu spola svom ličnom rodnom identitetu.

Aktivizam ne podrazumijeva isključivo borbu za lična prava i slobode, nego borbu za prava i slobode sviju nas. 13. maj je 2017. godine značio puno, kako za mene koji sam govorio u Parlamentu, tako i za sve transrodne osobe u Bosni i Hercegovini, jer se po prvi put pričalo o njihovim životima, problemima sa kojima se susreću, o pravima koja traže i, po meni najbitnije, o njihovom postojanju u državi u kojoj su socijalno i ekonomski ugrožene. Siguran sam da su prisutni_e na tematskoj sjednici bili_e iznenađeni_e time što se transrodna osoba oglasila u ustanovi kao što je Parlament, s obzirom da je vidljivost te manjinske skupine društva na tako niskoj razini da mnogi_e misle da čak ne postoje u Bosni i Hercegovini.

Iako mnogi_e koriste argument da je nas toliko malo da ne vrijedi mijenjati i dopunjavati zakon zbog jedne ili dvije osobe, nisam htio govoriti o broju transrodnih osoba. Nedopustivo je govoriti o brojevima i koristiti ih kao izgovor, kada se radi o životima, pravima i slobodama, bilo da se radi o jednom životu, ili životima mnogih. Brojeve sam iskoristio jedino u kontekstu ankete koju je Sarajevski otvoreni centar proveo 2015. godine među transrodnim osobama, o pravima čije je omogućavanje neophodno da bi nam bio zaštićen psihički i fizički integritet te naše pravo na život i ljudsko dostojanstvo.

Radi se o pravima, odnosno zakonima, zbog čije nepostojanosti ili neuređenosti nastaju problemi sa kojima se transrodne osobe svakodnevno susreću. Nemogućnost promjene oznake spola i matičnog broja u ličnim dokumentima koja je uvjetovana potpunom prilagodbom spola koja se ne može obaviti u BiH; troškovi tranzicije koja se mora raditi na medicinskim ustanovama u inostranstvu, a čiji troškovi nisu pokriveni iz fonda zdravstvenog osiguranja, stvaraju probleme prilikom prelaska graničnih prijelaza, u ustanovama gdje je obavezno prilaganje ličnih dokumenata; problemi pri zapošljavanju, pristupu zdravstvenim ustanovama i uslugama. Dodatni problem stvara i činjenica da je transrodnost još uvijek patologizirana, odnosno još uvijek se nalazi na listi bolesti pod nazivom “rodna disforija”.

Od ukupnog broja sudionika_ca, 30% ispitanih osoba imalo je probleme vezane uz identifikacijske dokumente (osobna iskaznica, putovnica, indeks, zdravstvena knjižica, drugo), a sve osobe (100%) su se susrele sa problemom prilikom vađenja identifikacijskih dokumenata, a zatim i pri utvrđivanju identiteta tijekom primanja zdravstvene njege, prilikom prelaska granice i unajmljivanja stana (75%) te prilikom utvrđivanja identiteta u obrazovnim ustanovama i utvrđivanja identiteta u vezi sa zaposlenjem (50%). Na pitanje “Kada bi postojala zakonska mogućnost da promijenite oznaku spola na svojim dokumentima, da li bi ste to učinili_e?”, 88% osoba je potvrdno odgovorilo. Potreba da se identifikacioni dokumenti usaglase sa stvarnom situacijom nužna je, kako se na više mjesta moglo vidjeti u ovoj analizi, jer su oni jedan u nizu elemenata (a sa zakonske strane i najvažniji) koji će popraviti kvalitet svakodnevnog života trans* osobama, te ih prestati dovoditi u diskriminirajuće i potencijalno opasne situacije.

Predstavljenim i predloženim modelima zakona uređuje se pravo na izražavanje rodnog identiteta, zabrana diskriminacije na osnovu spola, spolnih karakteristika, roda, rodnog identiteta i rodnog izražavanja, postupak priznavanja pravnih posljedica promjene spola ili života u drugom rodnom identitetu, okvir za ostvarivanje istih prava i mogućnosti osoba čiji je rodni identitet drugačiji u odnosu na biološki spol, osoba koje su u procesu promjene spola, osoba koje su prilagodile spol svom rodnom identitetu i osoba koje žive u drugom rodnom identitetu, a u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i međunarodnim i evropskim standardima za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Detaljno obrazloženje zakona je moguće pročitati u publikaciji Trans*formacija prava – modeli pravnog regulisanja prilagodbe spola u BiH.

Smatram da je ovo bio veliki iskorak na polju aktivizma transrodnih osoba, jer ne samo da se o ovom pitanju po prvi put govorilo iz prve ruke, nego se podigla svijest o postojanju transrodnih osoba i njihovim problemima te se mimoišla praksa da o našim pravima govore oni koji ih imaju, i da naše probleme specifične vrste predstavljaju oni koji ih nemaju. 13. maja 2017. godine je objelodanjeno da postojimo, da naši životi vrijede i da zaslužujemo jednaka prava i slobode, kao i svi_e ostali građani_ke BiH.

Komentari

komentara