Igor Skvarica, glumac: Naš šapat negdje odjekuje

04. 05. 2016

Igor Skvarica, iz predstave Kad bi naglas govorili, foto Almin ZrnoIgor Skvarica, jedan od najtalentovanijih bosanskohercegovačkih glumaca takozvane mlađe generacije, Akademiju scenskih umjetnosti završio je u Sarajevu te diplomirao sa autorskim projektom Džepovi puni kamenja u kojoj se bavio temom ostvarivanja hollywoodskog sna. U sličnom pravcu je i krenula njegova međunarodna karijera zahvaljujući uspješnom angažmanu na snimanju serije Legends koja se emituje na kanalu FOX.

U sjajnoj ansambl predstavi Kad bi naglas govorili, nastaloj po tekstu Adnana Lugonića i u režiji Srđana Vuletića, koja na repertoaru Kamernog teatra 55 oduševljava i publiku i struku, Igor Skvarica tumači lik muškarca koji je u istospolnoj tajnoj vezi zbog toga što njegov partner ima ženu i djecu. Zahvaljujući tome saznajemo da biti treći/a u bilo kojoj vrsti veze nije najudobnija pozicija koju si čovjek može priskrbiti te da ljubav nema spol, već samo zanos, želje i pravo na nadanje.

Za naš portal Igor Skvarica govori o homofobičnom društvu, konformizmu kao najvećem problemu naše stvarnosti i vjeri u ljekovitost pozorišta.

Piše: Kristina Ljevak
Foto: Almin Zrno

Dok je gradio vlastiti lik bilo mu je jednako važno da publika razumije nužnost prihvatanja istospolne seksualne orijentacije i da shvati poziciju čovjeka koji pristaje da bude drugi u jednom odnosu, znajući da je neophodno otvarati teme koje se ne tiču isključivo dominantne seksualne orijentacije te propitivati koliko je održiva pozicija drugog ili druge u nekoj vezi.

Najvažnije u dijelu predstave vezanom za priču koju Igor Skvarica i Boris Ler tumače jeste činjenica da je jedan istospolni odnos prikazan na isti način kao i heteroseksualni iako to u nekim balkanskim umjetničkim radovima nije slučaj. Uz odličan glumački pristup, sve je i rezultat dobrog spoja teksta i režije.

“Prije svega, Adnan Lugonić je napisao scene tako da se one ni u čemu ne razlikuju od bilo kojeg para bez obzira na seksualnu orijentaciju. Čak bi se moglo reći i bez obzira gdje se nalazili, ali onda se moram ugristi za jezik i sjetiti se da mi, nažalost, živimo u duboko ksenofobičnom, homofobičnom i društvu raznih malih i velikih fobija. Uz to ne mislim da se u tome mnogo razlikujemo od ostatka svijeta, jer naprednija društva samo bolje kamufliraju svoje strahove od drugog i drugačijeg. Zbog svega ovoga, opet bih izabrao put kojim smo gradili likove i na koji način smo ih smjestili u kontekst cijelog komada. Mislim da je bilo jako važno pobjeći od senzacionalizma i izvikivanja parola, jer se plašim da su ljudi oguglali na to. Vjerovao sam da šapatom možemo biti puno glasniji i još uvijek se nadam da smo napravili pravi izbor, da naš šapat negdje odjekuje. Mišljenja su podijeljena, neke kolegice i kolege su oduševljeni ovim izborom, dok neki drugi misle da smo trebali biti glasniji i hrabriji u izborima sredstava. Trudim se da čujem i jedne i druge i sa tim saznanjima još uvijek analiziram materijal i propitujem svoje glumačke izbore. Jos uvijek vjerujem da pozorište može da se uvuče pod kožu, da tiho i nenapadno popravlja ljude”, smatra Igor Skvarica.

Boris i Igor, A. Zrno
Boris Ler i Igor Skvarica u predstavi “Kad bi naglas govorili”

 

Konformizam kao prepreka pravednijem društvu

Uz činjenicu da se predstava uopšte bavi LGBT temama još je važnije da se dotiče onoga o čemu se ne progovara, a riječ je o formalnim brakovima kao paravanima za vlastitu seksualnu orijentaciju. Krivica može biti podjednaka, na društvu koje je najčešće nemilosrdno prema otvorenim istospolnim vezama i na ljudima u vječnoj konformističkoj poziciji koji ne bi da se odriču dijela privilegija koje im formalna heteroseksualnost i porodični život u heteropatrijarhalnom društvu obezbjeđuju.

Da je riječ o uzročno-posljedičnoj relaciji, slaže se i naš sagovornik. “Društvo kakvim ste ga opisali je uvijek tu da zaplaši pojedinca ili pojedinku, da ih na ovaj ili onaj način natjera da žive isključivo u svojim zonama komfora. Međutim, ako bih trebao izabrati jedan problem koji naše društvo čini nemogućim i neugodnim za bilo kakav individualni ili kolektivni razvoj, izabrao bih konformizam. Svakodnevno vodim bitku sa samim sobom, tjeram se da se hrabrije obračunavam s tim i teško je, ali mislim da drugog načina nema. Svijet se neće učiniti boljim mjestom za život dok mi to ne učinimo, ali moramo biti spremni da nekada izgubimo položaj u društvu, prijatelje ili saradnike u odnosu na neki viši cilj, za neko svoje parče slobode.”

Bez prava na pogrešan ton

Igor Skvarica vjeruje da pozorište može biti saveznik u senzibiliziranju publike za probleme LGBT osoba. Da ne vjeruje u umjetnost kao društveni korektiv, po vlastitom priznanju, ne bi se bavio glumačkim poslom.

“Siguran sam da može, i zapravo, to je moja utjeha, moj bijeg od pohlepnog i svijeta lišenog empatije. Danas je potrebnija, možda više nego ikad. I pogotovo kod nas. U opštoj provincijalizaciji i komercijalizaciji kulture, u rasponu od neuspjele kritike malograđanštine do lažnog i samozadovoljnog aktivizma, jako je teško naći pravi put i onima koji se bave umjetnošću i onima zbog kojih se ona stvara. Ovo će zvučati fatalistički, ali stvarno osjećam da danas umjetnici nemaju pravo udariti pogrešan ton, da moraju biti bolji nego ikada i da se moraju boriti za svakog čovjeka u publici”, kaže Igor Skvarica koji tumači Geja – tako upravo i stoji u podjeli, jer su svi likovi u predstavi Kad bi naglas govorili bezimeni/e, između ostalog i zbog toga što se svako od nas u barem troje od njih može pronaći.

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!