Inkluzija LGBT osoba u sport u BiH: Autogol

Piše: Redakcija
Foto: eleconomista.com.mx

Početkom augusta 2017. otočki mediji (BBC, Daily Mail, Sky Sports, The Edinburgh Reporter…) prenijeli su vijest da su profesionalni fudbalski klubovi iz svih škotskih liga potpisali povelju za veću uključenost LGBT osoba u fudbal – Scottish LGBT Sports Chart.

Kako je navedeno u medijima, povelja sadrži pet principa koji imaju za cilj uklanjanje barijera za LGBT osobe u sportu. Više od trideset sportskih kolektiva već je potpisalo povelju, uključujući najtrofejnije škotske klubove Rangers i Celtic, kao i Škotski fudbalski savez (Scottish Football Association).

Scott Cuthbertson, menadžer Equality Networka (mreža za ravnopravnost koja ima za cilj stvaranje jednakosti i poboljšanje stanja ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba u Škotskoj) tim povodom izjavio je da će potpisivanje povelje imati za cilj “inkluzivniju igru”. Menadžer fudbalskog kluba Patrick Thistle F.C. Ian Maxwell u izjavi koju su prenijeli mediji kazao je da je “fudbal univerzalni jezik, bez obzira na rasu, religiju, porijeklo, spol ili seksualnost”. “Oduševljeni smo što su  klubovi iz sve četiri lige (SPFL), danas posvećeni LGBT navijačima, zvaničnicima i novoj generaciji LGBT igrača. Današnja poruka je glasna i jasna – svi su dobrodošli u fudbalu i nastavit ćemo raditi na većoj inkluziji. Još uvijek nemamo deklarisane GBT igrače u muškoj profesionalnoj ligi Škotske, ali znamo da ima puno ljubitelja fudbala koji su LGBT osobe”, kazao je Maxwell.

“Fudbal može biti veoma moćan alat koji će pomoći u borbi protiv svih oblika diskriminacije”, poručio je Maxwell nakon potpisivanja povelje.

Može li fudbal biti alat borbe protiv diskriminacije u BiH?

Vijest iz britanskih medija bila je dobar povod da se provede istraživanje među sportskim kolektivima i savezima u BiH, te da se sazna njihovo mišljenje o temi.

Smatraju li da je sport u BiH dostupan svima i da ne postoje elementi diskriminacije (po bilo kojem osnovu uključujući i LGBT osobe)? Da li su u svojim sportskim kolektivima imali slučajeva diskriminacije i na koji način su rješavani? Koliko sport općenito doprinosi boljoj izgradnji međuljudskih odnosa i da li se kroz sport u BiH dovoljno promovišu ljudska prava i slobode? Ovo su pitanja na koja smo tražili/e odgovore među fudbalskim klubovima Premijer lige BiH, ali i košarkaškim, rukometnim, odbojkaškim kolektivima u BiH. Također, pokušali smo doći i do mišljenja sportkih saveza (Nogometni, Atletski, Košarkaški, Odbojkaški, Rukometni, Teniski…) postavljajući ključno pitanje: “Da li bi, vodeći se primjerom iz Škotske, podržali sličnu akciju u BiH? Da li bi potpisali povelju (poput Scottish LGBT Sports Charter)?”

Odgovora nema.

Razloge je (možda) moguće pronaći, ali nikako opravdanje za izbjegavanje odgovora, što ni u kojem slučaju ne može biti dobra poruka, posebno ne u oblasti ljudskih prava i sloboda. Bilo bi grubo reći da su se sportski kolektivi i savezi “prepali” upita, jer je traženo mišljenje o nečem “novom”, ali se nije moguće otrgnuti pretpostavci da klubovi i savezi “ne žele dizati prašinu” istupajući javno o LGBTI pravima u sferi sporta.

Dakle, za razliku od npr. navijača škotskog Celtica koji su po političkom usmjerenju uglavnom ljevičari i imaju jako nizak prag tolerancije prema svakom javnom iskazivanju fašizma, nacionalizma i šovinizma, neovisno u kojem obliku se izražava, na našem prostoru nemamo tipičan primjer tako profiliranih kolektiva i navijača. U domaćim medijima dominiraju teme da su LGBTI osobe “mete navijača”, natpisi o “transparentima na tribinama koji vrijeđaju LGBTI osobe”, “pretučenim pripadnicima LGBTI zajednice od strane navijača”  i slični naslovi koji upućuju na to da bi se sportski kolektivi i krovne organizacije trebale aktivnije baviti sferom ljudskih prava u oblasti sporta. Istina, za očekivati je da procesi u ovoj oblasti u velikoj mjeri konzervativnoj sredini poput našeg podneblja neće ići brzo i da će na otklanjanju predrasuda trebati raditi dugo. U tom kontekstu bi izuzetno važno bilo da u tekstu imamo mišljenja pojedinih klubova, ali i sportskih saveza o problematici.

Ali dok sport u BiH iz sezone u sezonu, iz utakmice u utakmicu, prima nespretne autogolove (ne samo kada je u pitanju diskriminacija), na kraju teksta spomenut ćemo još jednu vijest s Otoka.

Početkom prošle godine mediji su prenijeli vijest da se proslavljeni engleski klub sa “Stamford Bridga” (Chelsea) pridružio “još nekim klubovima Premijer lige u misiji povećanja tolerancije između navijača i LGBT osoba”. Prvi korak je napravio Arsenal 2013. godine, da bi ga kasnije slijedili Everton, Manchester City i Tottenham. Tako je Chelsea, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do prije desetak godina važio za klub sa jednom od najekstremnijih navijačkih skupina u Europi, prošle godine dobio prvu LGBT navijačku grupu.

Kada ćemo u BiH imati otočku svijest o ljudskim pravima u nogometu nije moguće prognozirati, ali je važno otvarati teme i javno zagovarati inkluziju LGBTI osoba u bh. sportu.

Sportskim žargonom rečeno – igra se nastavlja!

Komentari

komentara