ISTOPOLNE ZAJEDNICE U BIH: Dugotrajna veza ne može biti sakrivena i izolirana od svijeta

Gay-Rights-Same-Sex-Marriage-Symbols-Rainbow-Flag-jpgPiše: Milica Andrijašević

Bez obzira na nepostojanje zakona koji bi regulisali istopolne zajednice, u BiH one ipak postoje i LGBT osobe žive u neformalnim zajednicama. Svakodnevno se susreću sa istim problemima kao i hetero zajednice, a tiču se najosnovnijih potreba: gdje naći novac za kiriju, gdje naći pare za režije, hranu za ljubimce, šta kuhati sutra za ručak, na koliko stepeni se peru košulje, itd…

Život u partnerskoj zajednici, baš kao što reče moj sagovornik Bojan dolazi po prirodi stvari, kao i kod hetero parova, mada smatra da je najveći izazov u stvari ukolopiti sebe, svoje vrijeme i navike u cijeli novi kontekst života sa nekom osobom, balansirati između sebe, onoga što oni kao par čine, i obaveza poput faksa ili posla. Ni predrasude kojih je bosanskohercegovačko društvo prepuno prema LGBT osobama i koje otežavaju svakodnevnicu ne sprečavaju ove osobe da uživaju u prednostima zajedničkog života. Jedan od mojih sagovornika Amar ističe: Predrasude prema LGBT osobama zasigurno otežavaju svakodnevnicu, ali je moja seksualnost takva kakva jeste. Stoga mi preostaju samo dvije opcije. Jedna je da lažem i sebe i druge, da živim poluživot straha, izoliranosti i tajni, ili da se suočim sa tom diskriminacijom i borim za svoje parče neba.

On takođe dodaje da su ljudske emocije univerzalne, bez obzira kog su zaljubljenici pola i da vezu ne gradi samo ljubav. Vezu pored emocija čini svakodnevnica, dobri i loši trenuci, poslovi, plate i godišnji odmori, računi i majstori, prehlade i zubobolje, komšiluk, porodica i prijatelji. Interakcija sa okruženjem je neizbježna, i ozbiljna dugotrajna veza ne može biti sakrivena i izolirana od svijeta. Moja sagovornica Nina ističe: Bosanskohercegovačko društvo jeste puno predrasuda, međutim, ja sam okružena ljudima koji su ili dio same zajednice, ili naprosto ljudi koji prihvataju život u jedinstvu različitosti gdje smo svi i sve jednaki i jednake bez obzira na razlike u seksualnoj orijentaciji, boji kože, nacijii i sl.

Međutim dva negativna dominantna aspekta su specifična za LGBT veze, a to su sigurnost i coming out. Nesigurnost, fizička i pravna je prisutna svaki put kada ove osobe pokušaju razmijeniti nježnosti na ulici, jer onda postoji opasnost da će neko na njih fizički nasrnuti. Amar ističe: Stalno iz radikalnih krugova slušamo priče kako smo bolesni, ili kako nas treba baciti sa najbliže munare, iako nismo uradili ništa loše. Naš veliki „zločin“ je samo činjenica da postojimo, a Nina dodaje da živimo u ekstremno patrijarhalnom društvu sa sve većim tendencijama retradicionalizacije koja ima za cilj isključivanje svih i svega što odudara od zadanih normi koje ono podrazumijeva. To se osjeti na više razina i taj neracionalni strah i mržnja spram “drugačijeg” ne pogađa ekskluzivno ljude homoseksualne orijentacije, već sve one koji odbijaju da se podvrgnu takvom sistemu. Bojan je malo drugačijeg mišljenja jer smatra da su LGBT osobe diskriminisane koliko i ostali građani BiH, ili bar onoliko koliko to sami dopuste.

Što se tiče autovanja Amar smatra da je to tema kojoj se stalno moramo vraćati, jer bez ozira koliko si slobodan i aut, život te stalno stavlja u nove situacije. Pri svakoj promjeni posla ili upoznavanju novih ljudi moraš se iznova pozicionirati i kalkulirati koje potencijalne opasnosti nosi autiranje, da li se autirati kao pojedinac ili kao par, kako se autiranje jednog partnera odražava na drugog, itd. I cijeli život će nam vjerovatno proći u testiranju i pomijeranju granica, ističe Amar.

Iako su osnovna ljudska prava zagarantovana Ustavom BiH i velikim brojem međunarodnih konvencija, ona se odnose samo na bračne parove, ali ne i na LGBT parove koji su isključeni iako plaćaju porez i daju doprinos društvu jednako kao i hetero sugrađani i sugrađanke.

Nina ističe da ovdje gdje sada živim imamo samo deklarativno zagarantovana prava na papiru, u smislu da nas zakon štiti od diskriminacije ili sl. Međutim, u praksi se takvo nešto skoro pa nikako ne sprovodi. Na primjer, činjenica da ne postoji zakon o krivičnom djelu počinjenom iz mržnje ostavlja dosta prostora neadekvatnom sankcioniranju počinitelja što za posljedicu ima niz apsurdnosti, kao na primjer da oni koji su preživjeli nasilje strahuju od oksimoronskih, polupostojećih zakona koji bi trebali da ih zaštite, umjesto da su počinitelji ti koji bi trebali da strahuju pred zakonom i sankcijama.

Amar dodaje neke vrlo bitne činjenice: Ja ne mogu biti sa mojim partnerom u bolnici, niti su bolnice obavezne da me informiraju ili konsultiraju oko njegovog liječenja. Za kredit moram aplicirati kao samac, iako sam u vezi već devet godina, što mi značajno umanjuje šanse da ga i dobijem. Ako planiramo putovati u zemlje koje još uvijek traže vize, moramo aplicirati odvojeno i rizikovati troškove ukoliko jedan od nas bude odbijen. Isti ćemo problem imati ako odlučimo emigrirati, ili ako budemo planirali doškolovanje van BiH. To su samo neke od situacija koje su otežane zbog činjenice da se ne možemo vjenčati, a jedini razlog je seksualnost. A ima ih još mnogo, u oblasti nasljeđivanja, vlasništva nad imovinom, zaposlenja, potomstva itd.

Pružanje jednake pravne zaštite istopolnim parovima, kao što je dostupno hetero parovima, je prvi korak koji će smanjiti nivo diskrimincije i olakšati život LGBT građanima/kama u BiH. Nina smatra da jedino kroz bolju vidljivost, solidarnost i zajedništvo same LGBT zajednice možemo otvoriti put jasnijem i glasnijem zagovaranju, mijenjaju zakona i zakonske prakse koja trenutno nije u službi onih kojima bi trebala da zagarantuje jednakopravnost, a Bojan poručuje da bi istoplonim zajednicama najviše pomoglo da komšiluk ne gura nos tamo gdje mu nije mjesto. Amar je vrlo jasan, mora se nastaviti raditi na jačanju i vidljivosti LGBT zajednice, kako u privatnoj tako i u javnoj sferi. Pojednostavljeno, to su građani koji su možda nevidljivi, ali su dio našeg društva, rade, plaćaju poreze, imaju odgovornosti i uglavnom su nevidljivi  zato što su diskriminirani i  strahuju. LGBT osobe su naše komšije, prijatelji, braća, sestre, poslovne kolege, i svako ko širi mržnju ili predrasude bi trebao imati u vidu da time čini nesretnom neku sebi blisku osobu.

Tekst nastao kao dio edukacije na Školi za studentice_e novinarstva i komunikologije i mlade novinarke_e – Odgovorno novinarstvo: LGBT osobe i mediji, održanoj od 13. do 15. marta 2015. godine.

Komentari

komentara