Piše: Emina Žuna
Foto: hbo.com, dailymail.co.uk, CBS
Danas je Sherlock Holmes sinonim za detektiva i za njega znaju i oni koji nikada nisu čitali knjige Sir Arthura Conana Doylea, ili gledali filmske/serijske predloške rađene na osnovu njih. Radi se o genijalnom istražitelju koji ima natprosječnu moć opservacije, a metodom dedukcije dolazi do otkrića koja uspijevaju promaknuti ostalim smrtnicima. Njegova druga polovina, nerazdvojni partner i stalni suradnik je dr. John Watson koji ima prosječne ljudske sposobnosti uočavanja detalja, te stoga predstavlja ljudsku mjeru za identifikaciju i služi kao stalni podsjetnik na Sherlockovu natprosječnost. Studenti/ce književnosti koji/e su imali/e predavanje o žanru klasičnog krimića znaju da je opće mjesto u konstruisanju figure detektiva isticanje neke njegove neobičnosti ili ekscentričnosti u odnosu na prosjek. Tako je Sherlock, osim što je detektivski genij i veoma obrazovan u različitim poljima, asocijalni čudak sklon opijatima i povremenom sviranju violine.
Zanimljivo je da lik Sherlocka Holmesa spada u najeksploatisanije teme u konzumerističko-zabavljačkoj kulturi i broj različitih adaptacija u igricama, muzici, filmovima, serijama, stripovima, proizvodima široke potrošnje premašuje 25.000 primjera. Zato se čini krajnje logičnim da se počne spominjati i njegova seksualna orijentacija, naročito zbog njegove suzdržane prirode i neuspješnog društvenog funkcionisanja u viktorijanskoj Engleskoj. To se i desilo, i pitanja koja se redovno provlače u vezi filmskih/serijskih predložaka koji se trenutno prikazuju (ili su se prikazivali), tiču se upravo njegove seksualnosti.
Kada govorimo o filmovima o Sherlocku, najpoznatiji u novijem periodu su oni u režiji Guya Ritchieja (Sherlock Holmes – 2009. godina, i Sherlock Holmes: A Game of Shadows – 2011. godina) u kojima Sherlocka glumi Robert Downey Junior, a Watsona Jude Law. Iako se u filmovima portretira njihova heteroseksualna orijentacija, neke nedvosmislene scene i rečenice koje su razmijenili Watson i Sherlock bile su dovoljne da se počne špekulisati da li se tu krije nešto više. Tako se u članku iz New York Posta citira Robert Downey Junior: “We're two men who happen to be roommates, wrestle a lot and share a bed. It's bad-ass.” (“Mi sm dva muškarca koji su cimeri, mnogo se hrvaju i dijele krevet. To je super.”), i uzimaju izjave od Judea Lawa koji tvrdi da ta dva karaktera imaju veoma komplikovanu relaciju. Zanimljivo je da se u periodu od prije nekoliko godina, kad su filmovi prikazivani, mogu naći brojni članci koji se bave njihovom seksualnošću, nastojeći dokazati kojoj orijentaciji inkliniraju.
Slična stvar se desila i sa mini serijom Sherlock koja se prikazuje od 2010. i u kojoj Sherlocka glumi Benedict Cumberbatch, a Watsona Martin Freeman. Oni/e koji/e su pratili/e seriju znaju da je Sherlock u interpretaciji Marka Gatissa i Stevena Moffata još suzdržaniji i suptilno kompleksniji lik nego onaj u izvedbi Guya Ritchiea. U tom smislu je teško odrediti i njegovu seksualnu orijentaciju koja se nerijetko opisivala i kao aseksualna. I sam je autor, Moffat, u intervjuu za BBC na pitanje da li se između glavnih likova može očekivati romansa, izjavio da Sherlock nije gej, iako to svi misle, ali nije ni heteroseksualan. Jednostavno nije ni jedno ni drugo, iz čega može slijediti samo da je aseksualan, dok je Watson u ovoj verziji nedvosmisleno heteroseksualan. Što se tiče glumca koji tumači Sherlocka, i on je na jednom mjestu izjavio da mu se dešavalo da mu pristupe ljudi koji se smatraju za aseksualne i zahvale mu na reprezentaciji s kojom se mogu identifikovati. Bilo kako bilo, veoma su brojni članci i klipovi na YouTubeu koji sadrže različite scene iz ove serije i kojima se nastoji pokazati da su Sherlock i Watson zapravo gay.
Elementary (2012 – ) je serija o Sherlocku Holmesu koja se također trenutno prikazuje i upravo se na CBS-u emituje njena peta sezona. Autor serije je Robert Doherty, a Sherlocka glumi Jonny Lee Miller, dok dr. Watsona tumači Lucy Liu. Sherlock je u ovoj seriji također ekscentričan i poseban, stereotipni genij sklon opijatima koji, iako nije u stanju da održi emotivne odnose sa ženama, nesumnjivo spada u osobe heteroseksualne orijentacije. Međutim, ono zbog čega je posebna ova verzija Sherlocka nema veze sa njegovom karakterizacijom, nego sa inovativnošću koju donosi vezano za Watsona. Naime, dr. Watson je postao žena i John je evoluirao u Joan. Odnos između dva glavna lika napreduje iz epizode u epizodu i dostiže i prestiže kompleksnost koju imaju odnosi muških parnjaka iz prethodnih verzija. Također, u ovoj intepretaciji, žena je i Sherlockov arhetipni neprijatelj, Moriarty, i za razliku od drugih verzija u kojima njih dvojica razviju odnos međusobne mržnje, ali i uvažavanja jer su ravni jedan drugom, u ovoj verziji se desi nešto krajnje logično – Sherlock i Moriarty, koju glumi Natalie Dormer, se zaljube jedno u drugo, iako je ta ljubav već u začetku osuđena na tragičan ishod.
Ne znam šta će se dešavati u ovom smislu sa nekim budućim adaptacijama Doyleovog detektiva, ali sam sigurna da će u nekoj od njih Sherlock biti žena (ako već nije u nekoj manje popularnoj adaptaciji), ili pak transrodna osoba. Prirodna evolucija karaktera i zahtjevi vremena vode i ka takvim rješenjima, ali ono što svaka verzija treba sačuvati je suština predloška. Bio on muškarac ili žena, hetero, homo, bi ili aseksualne orijentacije, Sherlock će uvijek biti genij dedukcije, natprosječni detektiv koji vidi ono što običnim smrtnicima promiče. Također, uvijek će imati partnera/icu u kojima će se zrcaliti ljudska prosječnost i koji će mu služiti kao neophodna životna podrška i olakšavati detektivski rad. Tako da, unutar svih mogućih varijacija koje će nam sigurno donijeti spolna i seksualna kombinatorika budućnosti, uvijek možemo računati na određene konstante koje moraju ostati, ako želimo ostati vjerni originalu.
