Kako LGBTI zajednica može doprinijeti razvoju feminističkog pokreta i vrijednosti

U ime obilježavanja marta, mjeseca ženske historije, pitali smo LGBTI osobe na koji način oni/e smatraju da mogu doprinijeti razvoju feminističkog pokreta i vrijednosti u Bosni i Hercegovini. Pročitajte šta su kazali/e Nera, Tarik, Nikola i Lamija.

Piše: Mirza Halilčević
Foto: Unsplash

Rod i seksualnost dvije su odvojene  i autonomne kategorije, baš kao i kvir i feministički pokret. Ipak, mnogo je toga što veže ova dva pokreta. Obje teorije i prakse potekle su iz iste potrebe, potrebe za oslobađanjem od dominantnih represivnih normi. Atmosfera u kojoj oba pokreta egzistiraju vrlo često je djelo zajedničkog opresora. Prilično je teško u patrijarhalnoj praksi izolovati i posmatrati rod ili seksualnost odvojeno, obzirom da se oni nerijetko prepliću.

Za LGBTI zajednicu je i u političkom i u ličnom smislu od izuzetne važnosti da feminističke vrijednosti prepozna kao intelektualni i socijalni kapital. Osim činjenice da feministički pokret predstavlja potencijalno saveznički i siguran prostor, ovo je također i jedan od rijetkih pokreta preko kojeg LGBTI zajednica može učiti o otporu kroz historiju, te izgradnji pokreta kroz solidarnost i ljubav. No, pitanje je i kako LGBTI zajednica može doprinijeti razvoju pokreta koji predstavlja takav značaj?

“Kada govorimo o političkoj i kolektivnoj borbi, potrebe za saradnjom, kolaboracijom i solidarnošću itekako ima, ali bojim se da sistemske unutarnje strukture u LGBTI zajednici manjka. Svaka bi nam organizirana i vođena borba poput, recimo, one prekrasne solidarnosti britanskih lezbejki i gej muškaraca sa rudarima, opričane u filmu Pride, bila višestruko važna, jer i zajednicu čini vidljivom, a širi ideje bratstva i sestrinstva i ujedinjenja u obespravljenosti. Zato je važno svako pojavljivanje LGBT ljudi i simbolike na ženskim marševima, na protestima za zaštitu naših rijeka, fabrika, radnica, majki, ali i kontinuiran rad i podrška i u drugim akcijama, mimo onih uličnih”, objašnjava književnica Lamija Begagić.

LGBTI pokret teško da bi u svom političkom smislu bio ustanovljen bez zalaganja izuzetnih žena. Ogroman doprinos lezbejki, transrodnih i biseksualnih žena u kreiranju pokreta i osnaživanju zajednice, pa i danas, je zaista neupitan. Žene su nerijetko one koje donose i unapređuju razvoj feminističkih vrijednosti unutar same LGBTI zajednice, što je za kolektiv koji se opire i podriva opresorski sistem veliki resurs. Nemoguće je odvojiti žene od LGBTI zajednice. Iako danas postoje politička razdvajanja na gej i lezbejske centre, bitno je znati da takvi potezi nisu uvijek najbolja moguća rješenja za grupu na koju se fokus stavlja.

Nikola vjeruje kako upravo svaka LGBTI osoba ima mogućnost da vlastitim primjerom i djelovanjem doprinosi razvoju feminističkih vrijednosti, kako na ličnom, tako i na političkom nivou.

“Ja se uvijek trudim da u kontinuitetu preispitujem sebe i svoja mišljenja. Razgovaram sa familijom i prijateljima. Ukazujem na učestale stvari koje nisu uredu. Podržavam sve akcije, marševe koje se baziraju na solidarnosti, uvažavanju, slušanju. Ponekad objavljujem na društvenim mrežama. Koristim prostor koji imam, jer LGBTI osobe uvijek iz lične perspektive stvaraju devijacije na nametnuti patrijarhat i heteronormativni okvir. Mi kao zajednica ili ja kao gej muškarac, moramo brisati granice između rodnih podjela, društvene očitosti ‘plave i roze’, te na taj način kreirati atmosferu u kojoj feminizam neće biti bauk. Sa političkog aspekta je potrebno političko djelovanje, što podrazumijeva bližu saradnju sa zvaničnim politikama, zakonima, zagovaranje, organizovane izlaske u javni prostor”, zaključuje Nikola.

Činjenica jeste da između LGBTI i feminstičkog pokreta postoji i mnogo razlika. Postoje trenuci i pozicije koji su predviđeni samo za žene unutar feminističkih krugova. To mogu biti sigurni prostori u okviru kojih se govori o rodno zasnovanom nasilju nad ženama ili u slučaju LGBTI osoba to može biti razgovor o iskustvima nasilja koja su rezultat homofobije. Naravno, unutar ova dva pokreta postoji i bezbroj preklapanja, ali to ne znači da oni potpuno sinhronizirano djeluju, niti da solidarnost nema svoje granice. U odnosu na stvari kod kojih postoji razlikovanje, bitno je kreirati mostove razumijevanja i slušanja. Neke stvari su određene trenutnim društvenim kodom i kao takve ih nerijetko ne mogu svi razumjeti, ali možemo slušati kada se o njima govori. S druge strane, ni rod ni seksualnost nisu jedine kategorije koje nas determinišu – tu su i klasa, i obrazovni status, i rasa, i kulturno naslijeđe. Politički ciljevi pokreta se nerijetko određuju u odnosu na zbir iskustva jedne grupe, u ovom slučaju s fokusom na rod ili seksualnost. No, politički ciljevi ne prate nužno i ne odražavaju individualna iskustva življenja svakog svog člana/ice. Zato je praktikovanje feminizma na ličnom nivou izuzetno bitno.

“Mislim da je izuzetno važno za emotivni rast svake LGBTI osobe da prepozna ideje feminističkog pokreta kao svoje, kao dio pješčanika u kojem se sve i svi igramo, jer je posve nemoguće zamisliti svijet u kojem bilo koja lezbejka, trans žena, biseksualna žena, ali i gej i trans i biseksualni muškarac, uživaju prava a da ih, istovremeno, ne uživaju sve žene. Radi se o neodvojivim pravima, a mada, nažalost, to pokatkad i nije slučaj u praksi, u nekoj lijepoj teoriji i ideji svijeta, jedini logičan scenarij je onaj u kojem marginalizirane grupe vode zajedničku borbu da svaka margina postane centar: gej žene, strejt žene, crni muškarci, potlačene radnice, Romi i Romkinje, osobe sa invaliditetom…”, dodaje Lamija.

Kako feminizam nije samo skup političkih ciljeva, bitno je znati da i svojim življenjem feminizma LGBTI zajednica može značajno doprinijeti građenju feminističkih potencijala. Tarik Bešlagić objašnjava kako nam u svakodnevnom životu feminizam daje mnogo prilika da ga praktitukujemo. Od odnosa sa partnerom/icom, pa do odnosa na poslu, sa porodicom, pa i ljudima koje svakodnevno srećemo.

„Mišljenja sam da se individualni progres LGBTI zajednice s jedne, i progres feminista i feministkinja sa druge strane, uveliko potpomažu. Shodno tome smatram da bi iz moje pozicije bilo nezahvalno ne biti, bar na svakodnevnom, individualnom nivou, feminista. Važno mi je da svoje prijatelje/ice, kolege/ice, poznanike/ice afirmišem i da znam prepoznati izazove koje pred njih stavlja patrijarhat, a naročito mi je to bitno znajući da se nerijetko nalazim u privilegovanoj poziciji kao muškarac. Feminizam je i škola koja nas uči lekcije koje se mogu primijeniti i u partnerskom odnosu, kao što su međusobno uvažavanje, solidarnost i poštovanje, imperativ obostranog pristanka i mnoge druge. Za mene je takav način života bio veliko otkriće – spoznao sam da su određene pretpostavke o neravnopravnosti koje sam imao još iz djetinjstva zapravo realne”, zaključuje Tarik.

Potrebu za saradnjom kvir i feminističkog pokreta Nera Mešinović posmatra kroz činjenicu koju primjećuje u patrijarhalnim društvima, odnosno, kako kaže, patrijarhalna društva su po defaultu homofobna, ali i mizogina.

“Za mene je feminizam bio nezaobilazna putanja u sazrijevanju, kako kao kvir osobe, tako i kao individue koja se bavi pisanjem. Revolucionarne su mi bile ideje osvještavanja ženskog pisma, ženske historije. Iskreno, saznanje o pokretu AFŽ-a mi je dalo veliki podstrek u LGBTI aktivizmu. Da je bitno da budem glasnija i hrabrija, zarad svih tih žena. LGBTI pokret i feministički pokret, pogotovo u našoj zemlji, se kreću paralelno i gotovo ih je nemoguće odvojiti. Tamo gdje je homofobično društvo, to je vrlo često praćeno velikim stepenom mizoginije. Patrijarhat je taj koji fiksira rod kroz rodne uloge, a i feminizam i kvir teorija ove dvije klase preispituje i zadaje im nove granice”, objašnjava Nera.

U konačnici, ispostavlja se da feminizam mnogo nudi članovima i članicama LGBTI zajednice, omogućava im jasnije razumijevanje društva, te njegovih odnosa, što olakšava i pojednostavljuje život svima – i onima koji se profesionalno bave kvir teorijom i aktivizmom i onima koji to ne rade. S druge strane, čini se da je upravo razumijevanje i življenje feminističke misli najveći doprinos koji LGBTI zajednica može napraviti kako lično, tako i politički, jer lično je uvijek političko.

 

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.

Komentari

komentara