Koliko je movembar inkluzivan?

Rak prostate, jedan je od čestih i najopasnijih oboljenja koje pogađaju muškarce, a povodom dizanja svijesti o ovoj bolesti, mjesec novembar je simbolički označen kao mjesec brkova u kojem se poziva muškarce na redovne preglede kako bi ostali zdravi, ali i otkrili znake bolesti na vrijeme. Ne samo rak prostate, nego općenito pregledi reproduktivnih organa su esencijalni za generalno muško blagostanje. Naravno, brkovi nisu inkluzivni, jer nemaju svi muškarci brkove, odnosno trans muškarci koji ne žele tranziciju ili joj nisu još pristupili – nemaju brkove, te ih se tako isključuje iz pokreta. Isključene su i trans žene koje imaju brkove, te nebinarne osobe. Budućnost pokreta tek treba da razmišlja o svom inkluzivitetu.

Piše Selma Kešetović

Pitali/e smo gej, biseksualne i trans muškarce da li redovno idu na preglede, te na kakav tretman nailaze kada je u pitanju njihov seksualni ili rodni identitet.

Ahmed je jedan od gej muškaraca koji vodi računa o svom zdravlju, ali institucije mu ne idu uvijek u susret.

“Redovno idem i testiram se na različe spolno prenosive bolesti. Prostatu nikad nisam pregledao, jednim dijelom mojom krivicom, a drugim dijelom zbog nevjerice u zdravstvo u BIH kada su u pitanju LGBTI osobe. Imao sam nedavno loše iskustvo na kožno-veneričnom odjeljenu kada su mi se na određenim dijelovima tijela pojavile izrasline. Nakon što su procjenili da se iste mogu skinut krio terapijom, pitali su me “otkud ti to?”, na što sam odgovorio da ne znam, i da nisam imao rizična ponašanja s partnerom. Međutim doktorica me je napala shvativši da sam gay, te je upitala “da li sam žensko ili muško u seksu”, na što sam odgovorio da ne može tako konstruisati pitanje. Nakon toga rekla je da ona to ne zna nit je zanima šta mi radimo, te je upitala šta mi želimo da postignemo povorkom ponosa. Odgovorio sam joj da da nemamo zagarantovana prava, upitala me je koja prava, tek kad sam joj nabrojao ista odustala je od zapitkivanja. Sve dok imamo ovakve slučajeve LGBTI osobe će imati manjak povjernja u zdrastvene institucije i to zbog veoma dobrog razloga – diskriminacije!”

Mnogi gej i biseksualni muškarci su u strahu od reakcije zdravstvenih radnika/ica, ako se odluče da svoju seksualnu orijentaciju. Oni koji otkrivaju, poput Ahmedu, mogu naići na diskriminaciju i neprofesionalan tretman.

Međutim ponekad se dogodi da zdravstveni radnik/ica bude osviješten/a i u tom pogledu, kao što je to slučaj kod Amira, iskustvo bude pozitivno.

„Ne pregledam prostatu nikako. Što se tiče spolnog zdravlja, najviše što radim povodom toga jeste to što se redovno testiram na HIV i druge zarazne bolesti, iako većinom prakticiram zaštićeni seks. Prilikom testiranja nisam nikad imao probleme, niti me je iko drugačije tretirao ili gledao u odnosu na druge (hetero) pacijente.” Važno je dodati da kokretan i antihomofoban tretman ne bi smio biti stvar lične osviješćenosti nego profesionalne odgovornosti i sistemskog rješenja. Mirza na preglede ide redovno, ali upozorava na brojne probleme koje bh. društvo ima, ne samo u pogledu diskriminacije LGBTI osoba, nego i pristupa kvalitetnim zdravstvenim uslugama, što postaje klasno pitanje.

“Idem na preglede i obavljam redovno kontrole. Iskreno, nije mi to baš najdraža stvar, ali se nakanim uraditi to, a naročito kada se u okviru određenih kampanja, kao što je movember ova pitanja aktualiziraju. Nažalost, bojim se da nas naš tempo života i borbe nerijetko omete u našem vođenju računa o vlastitom zdravlju. Uz sve to tu je i nepovjerenje prema zdravstvenim institucijama, a naravno, ovo je i neizostavno klasno pitanje. Nažalost, pitanje zdravlja je u bh. društvu uvijek klasno pitanje. Ljekaru se uvijek autujem i dam više informacija o određenim aktivnostima, ukoliko vjerujem da bi mu to moglo pomoći u odnosu na dijagnostiku.”

Sve više građana i građanki biva odbijeno neadekvatnim uslugama u javnom zdravstvenom sistemu, a oni/e koji/e imaju tu privilegiju da se liječe privatno, mogu dobiti usluge koje su im potrebno. Time se stvara jaz između bogatih i siromašnih, i zdravstveno blagostanje umjesto prava, postaje privilegija.

Međutim, većina gej i biseksualnih muškaraca ne smatra da je još vrijeme za pregled prostate i da odlažu takve tretmane za neke poznije godine. Marko je jedan od njih, on smatra da ne spada u rizičnu skupinu.“ Nisam niti imao problem pa zbog toga nisam išao.” Sa urologom nije imao iskustva, a autovao bi se doktoru ukoliko smatra da je to relevantno za dijagnozu.

Za kraj pozivamo sve gej, biseksualne i trans osobe da redovno idu na preglede i time doprinesu očuvanju svog zdravstvenog blagostanja. I kao što Mirza naglašava, nadamo se da će movembar biti otvoren i za razgovor o nešto otvorenijim muškim odnosima, zrelijim, emocionalnijim i zdravijim.

Komentari

komentara