Konferencija “Vrijeme je za ravnopravnost”: Regulisanje životnih zajednica istospolnih parova u konzervativnim društvima

Piše: Nera Mešinović
Foto: SOC

U Sarajevu je 22. februara održana jednodnevna međunarodna konferencija o ljudskim pravima LGBTI osoba pod nazivom “Vrijeme je za RAVNOPRAVNOST”, u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra, a uz finansijsku podršku Fonda otvoreno društvo BiH.

Konferenciju su otvorili Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra, i Yuri De Boer, predstavnik LGBTI odjela Vijeća Europe. U uvodnom govoru Emina Bošnjak je dala kratak pregled trenutne situacije stanja ljudskih prava LGBTI osoba u BiH i istakla kako je jedan od osnovnih problema sa kojima se LGBTI osobe u BiH suočavaju narušavanje njihovog tjelesnog integriteta, te je naglasila potrebu za pravnim prepoznavanjem i regulisanjem istospolnih zajednica, adekvatnom pravnom zaštitom i proaktivnim djelovanjem u oblasti zaštite ljudskih prava trans* i interspolnih osoba u BiH.

Predstavnik Vijeća Evrope Yuri De Boer je svoj govor započeo podsjećanjem da se nasilje nad LGBTI osobama dešava, i da je uloga države da reagira i osudi nasilje, te pruži jednake uslove LGBTI osobama u BiH. Ponovio je zahtjev da se istospolne zajednice pravno prepoznaju, naglasio kako je neophodno raditi na priznavanju identiteta, te rekao: “Svaka osoba, bez obzira na rodni identitet, mora biti prepoznata.” Istaknuo je neophodnost da administrativne procedure promjene oznake spola u dokumentima trebaju biti “nekomplicirane i pristupačne” i naglasio bitnost prava na rodno samoodređenje. Također, naglasio je koliko je bitno podizati svijest o interspolnim osobama i utjecati na kreatore/ke politika. Zaključio je kako ovim pitanjima vlast treba pristupiti sistematično, sa predloškom nacionalnog akcionog plana.

Prvi panel konferencije bio je Regulisanje životnih zajednica istospolnih parova u konzervativnim društvima, a panelisti su bili Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije, Hrvatska), Predrag Raosavljević (Institucija ombudsmena BiH), Boris Krešić (Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli, BiH) i Craig Dwyer (YesEquality, Irska). Moderatorica panela je bila Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra.

Gordan Bosanac se osvrnuo na naslov panela sa posebnim fokusom na riječ “konzervativno”, i pokušao tematizirati odnos LGBTI zajednice prema tom pojmu. Naveo je primjer Hrvatske, i kako je 2000. godine, kada se pitanje regulisanja istospolnih zajednica prvi put izglasavalo, 85% građana/ki bilo protiv. Rezultati koji su postignuti 2014. godine su donijeli drastični porast populacije koja je podržala zakon. Iako je i drugi put odgovor nacije bio “ne”, zakon je prošao, pa je tako od augusta 2014. godine u Hrvatskoj na snazi Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola. Gordan je naveo da Hrvatska i dalje jeste izrazito konzervativno društvo, ali to nije spriječilo veliku većinu da na referendumu podrži LGBTI zajednicu.

Objasnio je kako je jako bitna strategija za vođenje kampanje bila upravo ne suditi na osnovu političkog opredjeljenja. Naglasio je kako je bitno “razumjeti strahove koji se javljaju oko ideje jednakosti”, jer, kako je rekao, “jezik o ljudskim pravima ne adresira strahove u zajednici”.
Strategija koja je za njega bila jedna od važnijih u kampanji jeste “dizanje društvenog konsenzusa kako je nasilje neprihvatljivo”, i da je to minimum koji je bio dovoljan da se ide dalje i da je to strategija koja ne zavisi od toga koliko je društvo konzervativno. Kao primjer naveo je slučaj koji se desio nedavno u klubu SuperSuper u Zagrebu, gdje je javnost odreagirala burno na nasilje, pa je čak i predsjednica Republike Hrvatske, koja je poznata kao predstavnica konzervativne politike, ipak istupila i osudila nasilje.

U toku svog izlaganja Gordan je istaknuo da je zanimljiva bila i sama rasprava o načinu na koji se pristupilo kreiranju modela zakona o životnim zajednicama parova istog spola – institucija braka je i dalje suprotstavljena instituciji registriranog životnog partnerstva, i za njega je to još jedan od razloga zašto je zakon ipak prošao. Bosanac je situaciju nazvao privremenim društvenim konsenzusom. Jedna od najvećih pozitivnih strana kampanje je bila upravo ta što je pokrenuta rasprava o istospolnim zajednicama u svakoj kući. Razvijeno je mišljenje i diskusija, svi su imali određeni stav. Ipak, naglasio je kako je u toku vrijeme neokonzervativnih kretanja u Evropi i svijetu, i kako toga moramo biti svjesni i u ovoj borbi, tako da se neko vrijeme neće planirati koraci na putu ka legalizaciji usvajanja djece. Njegova strategija je odbrana onoga što se postiglo do sada. Također, rekao je kako će biti neophodno pronalaziti druge alternativne modele borbe, poput građenja novih političkih platformi kojima će se i LGBTI zajednica prilagođavati i možda pronalaziti druge modele organiziranja, navodeći kako bi jedna od najočiglednijih tema mogla biti okupljanje građana/ki oko socio-ekonomskih tema i uspostavljanje nove vrste solidarnosti.

Predrag Raosavljević iz Institucije ombudsmena BiH iskoristio je priliku da predstavi Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u BiH, prvi izvještaj takve vrste izrađen od strane institucija u BiH, a koji se tiče pravnog prepoznavanja ljudskih prava LGBTI osoba u BiH. Naglasio je da izvještaj ima za cilj predložiti strategije kojima će doći do poboljšanja legislativnih procedura za LGBTI osobe. Podsjetio je na Zakon o zabrani diskriminacije, njegovo donošenje 2009. godine i prilagođavanje terminologije istog zakona u 2016. godini. Istakao je kako je najveći problem u BiH nasilje koje se ne prijavljuje i naveo podatke koji naposlijetku ipak ohrabruju – kako je u posljednjih nekoliko godina porasla  količina žalbi i tužbi. Izvještaj je promoviran 6. decembra 2016. godine, “sa ciljem ukazivanja javnim institucijama, društvu, na stvarne probleme s kojim se susreće LGBTI zajednica”. Za izradu priručnika kontaktirani su svi nivoi vlasti, akademije, stručnjaci/kinje iz raznih oblasti, organizacije civilnog društva, a posebno poglavlje posvećeno je ulozi medija.

U zaključku je istakao da je do prije samo stotinjak godina brak podrazumijevao samo zajednicu između muškarca i žene, no kako se to uveliko promijenilo u mnogim zemljama u svijetu, naglasio je da predstoji izmjena postojećih zakona i donošenje novih i da je to neminovnost. Rekao je da Specijalni izvještaj o pravima LGBT osoba u BiH ne predlaže formu, ali naglašava cilj: da nije bitno na koji način će se jednakost postići, pisanjem novog zakona ili prepravljanjem starog. Osim isticanja pravnih aspekata, dodao je kako je donošenje takvog zakona “moralni imperativ” s obzirom na odrednicu bh. društva kao demokratskog.

Boris Krešić je govorio o tome kako porodično pravo postoji najduže, i kako ga je teško mijenjati jer je duboko ukorijenjeno u tradiciji, te kako je Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda Ustavom BiH pretpostavljena svim drugim zakonima i propisima. Istakao je i kako je veliki broj evropskih zemalja “poguralo” postojeće zakone tužbama i praksama Evropskog suda za ljudska prava. Istakao je primjer Francuske koja je kroz tužbu došla do legalizacije usvajanja djece za istospolne parove. U nordijskim zemljama slučaj je nešto drugačiji, oni nisu imali potrebu za tužbama, i postavili su istospolne zajednice u isti rang sa hetero zajednicama dajući im samo pravo na brak i ukidajući zakon o istospolnom registriranom partnerstvu, da bi se tako izjednačile hetero i istospolne zajednice.

Naglasio je kako brak jeste krovna institucija koja postoji već 2000 godina i kako je brakom zagarantovano barem 1000 prava i olakšica za supružnike/ce, i kako nijedan zakon o istospolnom registriranom partnerstvu nema sva prava koja su garantirana brakom. Njegovo izlaganje kretalo se u smjeru objašnjavanja zašto zakon o istospolnom partnerstvu ne može biti uklopljen u okvire postojećih zakona. Ukoliko bi se istospolne zajednice regulisale izjednačenjem s vanbračnim zajednicama, istospolne zajednice bi dobile i pravo na usvajanje djece. Boris Krešić je zaključio da je zbog toga potrebno donošenje novog zakona u pogledu registracije na nivou entiteta Federacije FBiH i Republike Srpske, koji bi u sebe uključio i pokrivao minimalno sva ekonomska i socijalna prava. Osim toga, dodao je da je najveći problem sa kojim se bh. društvo suočava nekritičko mišljenje. Za njega, koji je na početku imao negativan stav, istraživanje i kritičko mišljenje kroz doktorsku disertaciju na temu istospolnih zajednica dovelo je do promjene mišljenja i stava i učinilo ga aktivistom. Za kraj naglašava kako ga je upravo istraživanje navelo da podržava potpuno izjednačenje s brakom, jer, kako kaže, “nema argumenta s pravne strane koji bi bio legitiman da bi se išlo protiv ozakonjenja registracije istospolnih zajednica”.

Craig Dwyer je u Irskoj na terenu vodio kampanje prije referenduma za legalizaciju braka za istospolne parove, koji se desio u maju 2015. godine sa pozitivnim ishodom. Ukratko je dao historijski razvoj LGBTI aktivizma u Irskoj, polazeći od 1993. kada se desila dekriminalizacija homoseksualnosti do 2010. i uvođenja zakona o civilnom partnerstvu (Civil Partnership Act), a govoreći i o referendumu iz 2015. godine, koji je uslijedio jer je 85% parlamenta glasalo za to da se o tom pitnju odlučuje na referendumu. Dodao je kako je za ovakvu pobjedu jednakosti bilo značajno mnogo faktora, između ostalog, parovi koji su učestvovali u kampanji, a koji su već ranije imali bračni status u drugim zemljama. Kampanja je bila fokusirana na lokalni nivo u cijeloj državi, oslanjala se na političke partije, nevladine organizacije, grassroots pokrete, sindikate, studentske organizacije koje su davale punu podršku u lobiranju. Strategije poput djelovanja na lokalnom nivou, javni sastanci i ljudi koji mogu govoriti određenim ciljanim skupinama sa velikom sigurnošću u uspješan ishod, su bile neke od temeljnih.

Craig je u svom zaključku istakao kako je njihov cilj bio organizirati mrežu podrške, da ljudi iz svih oblasti i iz svih sredina rade u korist kampanje. Kampanja je ohrabrivala sve one koji/e su bili sigurni/e u to da će glasati “da”, da se na društvenim mrežama izjasne zašto tako misle i tako doprinesu javnom mišljenju.

Video izjave koje su prije samog početka konferencije prisutnim medijima dali Emina Bošnjak, izvršna direktorica Sarajevskog otvorenog centra i Predrag Raosavljević, šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH možete naći na sljedećim linkovima: 1, 2 i 3.

Komentari

komentara