LGBT Čitaonica: Tanja Stupar Trifunović: Nedostajanje

Kroz našu LgbtČiTAONICU nastavljamo svakog drugog ponedjeljka objavljivati queer priče i poeziju, kao i prikaze, recenzije i preporuke književnih djela queer tematike. Danas prvi put objavljujemo poeziju autorice Tanje Stupar Trifunović pod nazivom Nedostajanje. 

Ujedno vas pozivamo da se doprinesete ovoj rubrici tako što ćete nam poslati svoje kratke priče, odlomke iz duže prozne forme, ili poeziju. Ako ste pisali/e o nekoj zanimljivoj knjizi ili drugom djelu s queer motivima, ili ako pišete teoriju koja se zanima queer čitanjima, pošaljite nam svoja djela na lamijabegagic@gmail.com!

***

Piše: Tanja Stupar Trifunović
Foto: montenegroclick.me

Kolorit ludosti slažemo po stolu ove karte nisu za bacanje
podudarna sjećanja nam se smiju u lice
što god odigraš kralj će dotaknuti kraljicu dječak će samo
pokušati da je zainteresira jednim malim srcem u ćošku
poturaš mi jedinice i dame one izigravaju usamljenost
mlate lepezama pred nosom zavode
u tvojim rukama špil drhti i može da se raspe na sve strane
želiš da me svežeš za svoje nesigurne dlanove vrelinom koja se penje
iz utrobe naviše i prijeti da zaljulja sve moje građevine od karata
moje svezane čežnje po džakovima i budžacima zatvorene u neke
mračne hodnike sa znakom stop ispred i vozačkom dozvolom u džepu

Govoriš mi blesave stvari kako možeš biti dječak djevojčica pas
Kroz snove mi ipak prolaziš lako i jednostavno kao mačka
Sanjam kako mi kočnica na autu popušta i ono tek lagano klizi u susret drugom
Lako me je protumačiti
Prećutkujem ti san govorim o običnim stvarima
dajem beskorisne savjete po trgovima te čekam obučena
u mudre starice koje znaju razmrsiti sve probleme
čije predivo nije upredeno sa strastima
vani pada kiša lažem o tom da sam dosegla vještinu njihovih
čvornatih ruku i da svakom končiću poznajem nit
šapućem u sebi neću se zamrsiti u nerazmrsivo tkanje tvojih očiju
kap se zaustavlja na tvom licu i ja osjećam nepodnošljivu žeđ
kasnije stojim iza ćoška sa zatvorenim kišobranom
po meni pljušte uvrede koje govorim sama sebi
mokru odjeću osjećam kao tvoju kožu uz sebe
toplo hladno i pripijeno

Suviše lako mijenjaš raspoloženja i osjećanja
već imam uredno posloženu kartoteku bolesti i nervnih rastrojstava
znam dijagnozu za svakog iz špila
samouvjereno baratam sa kraljem kraljicom damama
dječak usamljen sjedi u ćošku
gledaš me ispod oka i procjenjuješ pokrete mojih ruku
ne zanemarujem ni one najsitnije petice šestice sedmice
moj kartarošu mičem ti kosu sa čela igre su naporne
ništa ne treba da ti zaklanja vid
tebi je dosadno a mene plaše složene strukture ovakvih zabava
razonodi me govori pahulja na tvoj usni
razonodi me govore godišnja doba u tvojim grudima
razonodi me govori tvoje tijelo koje bi da se probudi i poremeti
uigranu logiku mojih karata
moje ruke ne drhte dok premještam lica
dok klizim prstom po tvojoj koži
moje ruke su mirne dok slažem pred tebe mogućnosti i svakom
tvom prstu dajem ime
srećom vatre mog srca sasvim su nevidljive
njega držim u kutiji dok karte razastirem po stolu
da se ne pomješaš sa njim

Kao i sve znatiželjne mačke voliš da se igraš tuđim predivom
govoriš o ljudima kao o junacima knjiga
na mjestima gdje maštaš o mogućim avanturama
kod mene je već odavno stigao bol i odomaćio se kao kućepazitelj
koji s nepovjerenjem gleda na tvoje nagle pokrete i želju
da razmještaš nutrinu kuće prema tvojim potrebama
glad navijena kao sat kuca iz svakog tvog damara
glad za životom koji čas grmi čas drhti sklupčan u tebi
glad za ljubavlju koja može sasvim da te obuzme i učini
da ućuti taj glas koji ti govori da si ti samo jedno
savršeno nedostajanje

Komentari

komentara