Lezbejska i queer književnost u Sloveniji već godinama predstavlja bogatu proznu struju, koja ostaje mahom nepoznata na B/H/S/CG govornom području jer se ne prevodi. Suzana Tratnik je priznata slovenska spisateljica koja teme vezane za život lezbejki obrađuje u svojim romanima i pričama. Preporučujemo njenu prvu zbirku priča Pod ničlo (Ispod ništice) kao i knjige Ime mi je Damjan i U svojem dvorištu.
„Ali još uvijek ta etiketa lezbijska književnost izaziva neku neugodnost, barem kod nekih kritičara koji tvrde da postoji samo dobra ili loša književnost i to je to. Ponekad i pročitam da bi trebalo prevladati lezbijsku književnost što je potpuna besmislica. Kako onda prevladati recimo, crnačku književnost? Tako da se postaje bijelac ili da se više ne problematizira i ne piše o manjinskim pitanjima jer to navodno smeta lijepoj književnosti? Ne shvaćam taj otpor prema diskusiji o manjinskim, partikularnim književnostima. A kao pisac skoro svatko polazi od svog „situated knowledge“ i to je njegova ili njezina mala univerzalna pozicija. Samo što, recimo, pozicija bijelog heteroseksualnog pisca vjerojatno nikada nije prepoznata kao partikularna nego samo kao univerzalna.“
Suzana Tratnik
Skrećemo pažnju na knjigu koja je, kada je izašla 2002. godine, skrenula veliku pažnju na sebe jer je bila prva koja je sasvim eksplicitno i ogoljeno pričala o životu gej osobe. U pitanju je knjiga STAKLENAC – Dnevnik drugačijeg zavodnika Uroša Filipovića. Također, Lidija Obradović iz Srbije izdala je 2009. godine knjigu Biti gej u Srbiji, prvu knjigu koja se bavila homofobijom u Srbiji i životom gej muškaraca u ovoj zemlji.
Knjiga Berlinski ručnik autora Dražena Ilinčića iz 2006. godine smatra se prvim hrvatskim gej romanom, a nakon toga su uslijedile i knjige Na mom Ikea kauču Luke Marića (2008) i Destruktivne kritike i druge pederske priče Gordana Duhačeka (2009). Udruga Queer Zagreb, koja ima veoma jaku izdavačku djelatnost, objavila je 2004. godine zbirku pripovijetki Poqueerene priče, prvu zbirka queer kratkih priča u regiji, a 2005. godine su izdali i Queer bajke, ilustriranu slikovnicu za djecu, koja na djeci prilagođen način objašnjava da svijet nije samo binarno podijeljen na dobre/loše, dječake/djevojčice i slično, već da je mnogo šareniji, složeniji i zanimljiviji od onoga što nam tradicionalne bajke poručuju o svijetu.
U Bosni i Hercegovini se pojavilo nekoliko interesantnih romana koju u svom centru imaju gej muškarca (Selma Kešetović Mihael), romansiranu biografiju queer osobe (Edin Alađuz S obje strane ljubavi), ratno vrijeme prve polovine 90-ih godina i transrodnu osobu u čitavom tom kontekstu (Goran Samardžić Šumski duh). Potpuno stilski i estetski različite, svaka od ove tri knjige pokazuje i prilike u bosanskohercegovačkom društvu u kojima ovi junaci žive, vole, pate, rade, spašavaju glave.
Poezija u Srbiji, Hrvatskoj i BiH je možda i najbogatiji žanr kada je riječ o LGBT motivima. Mnoge pjesme su objavljene po zbornicima, a pravo bogatstvo se krije na internetu i blogovima, koji zaista obiluju poezijom vezanom za LGBT teme i samo se treba prepustiti traganju.
I za kraj preporučujemo novu (iz novembra 2012. godine) zbirku lezbejskih kratkih priča sa prostora ex-YU pod nazivom Pristojan život. U pitanju je zbornik kratkih priča sa prostora bivše Jugoslavije i čine ga 42 priče 21 autorke (Vesna Lemaić, Iva Hlavač, Lamija Begagić, Lana Bastašić, Mima Simić, Urška Sterle, Jelena Anđelovski, Jelica Kiso, Olja Savičević Ivančević, Olga Dimitrijević, Dragoslava Barzut, Nataša Sukič, Biljana Stanković Lori, Suzana Tratnik, Jasmina Tešanović, Jelena Lengold, Jasna Žmak, Jelena Kerkez, Nora Verde, Šejla Šehabović i Lejla Kalamujić).
Piše Bojan Krivokapić
Tekst preuzet iz publikacije Pojmovnik LGBT kulture
