LGBTI osobe obespravljene: BiH još uvijek bez Zakona o životnom partnerstvu

Izvor: Radio Sarajevo
Foto: Pixabay

Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u BiH, LGBT parovima u BiH bilo bi omogućeno da imaju skoro sva prava koja uživaju bračni drugovi.

Zašto je zakon o životnom partnerstvu toliko bitan?

Ovim Zakonom LGBT parovima bilo bi omogućeno dobijanje većine prava koje imaju i bračne zajednice kao što su pravo na porodičnu penziju, zdravstveno osiguranje preko životnog partnera/ice, pravo i obavezu izdržavanja partnera/ice, garantirala bi im se sloboda kretanja i pripadajućih prava na čitavom području EU, nediskriminacija i jednakost na polju tržišta javnih i privatnih usluga, osigurana je ravnopravnost u području stanovanja i poreznih olakšica, zaposlenim životnim partnerima ili partnericama dalo bi se pravo na plaćeni dopust i njegu drugog partnera/ice, reguliralo nasljeđivanje…

Obaveza Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, da izradi detaljan set mjera kojima će unaprijediti poštivanje i zaštitu ljudskih prava LGBTI osoba (lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba) proizilazi iz njenih obaveza preuzetih potpisivanjem i ratificiranjem međunarodnih dokumenata, kao i iz članstva u međunarodnim organizacijama.

Najznačajniji dokument u ovom pogledu svakako je Preporuka CM/Rec(2010)5’ o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta koju je 31. marta 2010. godine na 1081. Sastanku zamjenika ministara usvojio Odbor ministara_ica Vijeća Europe i uputio je državama članicama.

Kao preporuka, ona nije pravno obavezujuća, ali se svaka mjera definirana njenim Dodatkom čvrsto zasniva na postojećim pravno obavezujućim međunarodnim i evropskim dokumentima vezanim za poštivanje ljudskih prava, koje BiH ima obavezu da provodi i poštuje, kao što su Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Evropska socijalna povelja, Međunarodna konvencija o pravima djeteta, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i sl.

Jasno je, dakle, da su država BiH, njeni entiteti Republika Srpska i Federacija BiH, kao i Brčko Distrikt BiH dužni da provode glavne elemente definirane ovom Preporukom i njenim dodatkom kao što su:

  • Pravo na život, bezbjednost i zaštitu od nasilja,
  • Slobodu udruživanja,
  • Slobodu izražavanja i mirnog okupljanja,
  • Pravo na poštivanje privatnog i porodičnog života,
  • Zaposlenje,
  • Obrazovanje,
  • Zdravstvo,
  • Stanovanje,
  • Sport,
  • Pravo na azil,
  • Državne strukture za zaštitu ljudskih prava.

Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u BiH LGBT parovima u BiH bilo bi omogućeno da imaju skoro sva prava koja uživaju bračni drugovi, a istim bi se i ispunili svi glavni elementi definirani Preporukom CM/Rec(2010)5’ o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Međutim, kako su rekli za Radiosarajevo.ba u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, omogućavanje istospolnih brakova nije obaveza niti uvjet nijednoj zemlji, pa tako ni Bosni i Hercegovini, na putu ka članstvu u Evropskoj uniji ili poštivanju prihvaćenih međunarodnih akata, pa shodno tome u planu rada Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH nije izrada pomenute zakonske regulative.

Ministarstvo: Omogućavanje istospolnih brakova nije obaveza

“Sa aspekta zaštite ljudskih prava pitanje istospolnih brakova je ostavljeno na volju državama da same odluče o tome. O tome, između ostalog, svjedoči i presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu iz 2014. godine u predmetu Hamalainen protiv Finske u kojoj je ova najviša evropska sudska instanca za zastitu ljudskih prava ponovila da Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ‘ne nameće državama ugovornicama obavezu da dozvole istopolne brakove'”, kazali su nam iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Također, iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH su nam istakli da je Evropski sud za ljudska prava također napomenuto da i dalje ne postoji evropski konsenzus o dozvoljavanju istopolnih brakova navodeći tada i podatak da je samo 10 od 47 zemalja potpisnica Konvencije dozvolilo istospolni brak u nacionalnom zakonodavstvu.

U presudi se navodi kako Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama u svom članu 12 predviđa da “muškarci i žene odgovarajućeg uzrasta imaju pravo da stupaju u brak i zasnivaju porodicu u skladu s unutrašnjim zakonima koji uređuju vršenje ovog prava”, ali da se ta odredba ne može smatrati i obavezom za odobravanje istospolnih brakova.

Međutim, također, Evropski sud za ljudska prava je donio i presudu u slučaju Oliari i drugi protiv Italije, kojom je nedvosmisleno istaknuo da su države članice Vijeća Europe dužne osigurati istospolnim partnerima mogućnost zakonskog uređenja njihovog odnosa, jer u protivnom krše pravo na porodični život istospolnih partnera. Pritom je ostavio slobodu svakoj državi članici hoće li istospolnu zajednicu priznati kao brak ili kao registrirano ili civilno partnerstvo, što Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u svom odgovoru nije pomenulo.

Pitanje upućeno svim parlamentarnim strankama

Radiosarajevo.ba je, također, poslao je upit na adrese svih parlamentarnih političkih stranaka u BiH, te smo ih pitali da li smatraju li da bi se u što skorijem vremenskom okviru trebalo početi raditi na izradi Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola u BiH, i da li poduzimaju bilo kakve korake da upravo oni budu predlagači ovoga Zakona.

Od svih političkih stranaka kojima smo poslali upit, jedini odgovor je stigao iz Demokratske fronte BiH, gdje nam je Alma Kratina, predsjedavajuća Vijeća za društvena prava PA DF-a BiH, rekla da Demokratska fronta nije mjesto gdje je potrebno snažno lobiranje za donošenje jednog ovakvog zakona jer je u suštini pitanje ljudskih prava pitanje broj jedan u Demokratskoj fronti.

“Kao partija koja se ne nalazi u sastavu vladajuće koalicije, realno u ovom momentu ne može biti odlučujući faktor u donošenju ovog zakonskog rješenja, ali da kroz snažno djelovanje u parlamentima, ali i generalno u političkom i društvenom životu može uticati na podizanje svijesti javnosti o potrebi da se definišu životne zajednice parova istog spola kroz zakonski okvir”, kazala nam je Alma Kratina.

Podsjećamo, o pitanju životnog partnerstva parova istog spola i regulisanja ove zajednice kroz zakonski okvir očitovao se i Ured ombudsmana za ljudska prava kroz preporuke za entitete da je potrebno da se kroz zakonski okvir regulišu životne zajednice parova istog spola.

Do sada su istospolne brakove i životna partnerstva legalizovale Holandija, Argentina, Belgija, Brazil, Kanada, Kolumbija, Danska, Finska, Francuska, Island, Luksemburg, Meksiko, Novi Zeland, Norveška, Portugal, Južnoafrička Republika, Španija, Švedska, Velika Britanija, SAD, Urugvaj i Hrvatska.

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom.

Komentari

komentara