Ljubite se i pustite druge da se ljube

1511405_10201036051103141_2364669593931325832_nDanas je u Mediacentru Sarajevo održana panel diskusija o homofobiji u medijima povodom 17. maja, Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT).

Diskusija je održana u sklopu USAID-ovog projekta “Jačanje nezavisnih medija”. Predstavljena je i mapa slučajeva nasilja nad LGBT osobama – Homofobija ubija – u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj, koju su zajedno uradile Gej strejt alijansa (Srbija), Kontra (Hrvatska) i Sarajevski otvoreni centar (BiH).

Uvodnim govorom prvi se obratio Steve Mayors, direktor programskog odjela USAID BiH, koji je kroz ličnu notu skrenuo pažnju na probleme života LGBT osoba u stalnoj borbi sa sobom i okolinom, zbog koje su primorani da žive u sjeni. Osvrnuo se i na pisanje medija o poljupcu dva pilota Oružanih snaga BiH, rekavši da “umjesto da budemo ogorčeni zbog nježnosti i ljubavi, zar ne bi trebalo da budemo ogorčeni zbog nasilja i mržnje?” Najavio je da će ambasada Sjedinjenih Američkih Država u petak uveče biti drugačija i pozvao sve da dođu u 21 h na plato ispred Importanne centra i da zajedno gledaju Ambasadu u duginim bojama. Na kraju svog izlaganja je parafrazirao riječi Hillary Clinton da biti gej nije zapadni izum, već ljudska realnost i da zaštita ljudi i njihovih prava nije nešto što rade samo zapadne zemlje, već i sve druge.

Riječ je, zatim, dobio Andy McGuffie, glavni portparol Delegacije EU/Ureda specijalnog predstavnika EU u BiH, koji je govorio osuđujuće o napadu na Merlinka festival 1. februara ove godine, predstavio je zakonski okvir i smjernice na nivou Europske unije koji se odnosi na zaštitu prava LGBT osoba, govorio je i o sistematiziranju i prikupljanju podataka o zločinima nad LGBT osobama, pohvalio je rad civilnog društva i posebno se osvrnuo na projekat “Coming out” na kojem rade Fondacija Heinrich Böll u BiH, CURE i Sarajevski otvoreni centar. Istakao je da promjena stava javnosti počinje sa svakim od nas i poručio da nema pregovaranja, nema prioriteta, nema hijerarhije kada su ljudska prava u pitanju.

Drugi dio diskusije je moderirao Aleksandar Trifunović, urednik web magazina www.6yka.com, a učesnice su bile Emina Bošnjak iz Sarajevskog otvorenog centra, Belma Žiga, psihologinja u udruženju Krila nade BiH, Valentina Pelizzer, aktivistica organizacije One World SEE, Duška Jurišić, novinarka i urednica na Federalnoj televiziji  i Vesna Andree Zaimović, urednica portala  www.radiosarajevo.ba i www.manjine.ba.

Emina Bošnjak je otvorila diskusiju pitanjima koja aktivisti i aktivistice najčešće dobijaju kada se nađu u prilici da govore sa predstavnicima institucija – sa kojim se problemima LGBT osobe susreću i koliko LGBT osoba postoji danas u BiH. Pozvala se na istraživanje o potrebama i problemima LGBT osoba koje je urađeno prošle godine i u kojem, između ostalog, stoji i to da u BiH svaka treća LGBT osoba trpi neki vid diskriminacije, koja ostaje neprijavljena u čak 94% slučajeva, da je 95% LGBT osoba doživjelo psihičko/verbalno nasilje, dok je fizičkom nasilju izložena svaka treća LGBT osoba, da seksualno nasilje doživljava svaka peta LGBT osoba u BiH. Medijsko izvještavanje o ovim problemima ili izostaje, ili je opterećeno predrasudom, stereotipima i pristupom koji LGBT zajednicu samo dodatno viktimizuje, dok je mali broj onih medija koji profesionalno pišu o ovim temama. Država nema ni strategije ni politike u borbi protiv homofobije, ali da se situacija popravlja govore različite činjenice, između ostalog i intenzivna saradnja sa policijom Kantona Sarajevo.

Problem obrazovanja otvorila je Belma Žiga rekavši da ona kroz čitavo svoje stručno obrazovanje nije imala priliku da sluša o temama vezanim za LGBT osobe, a da joj je tema lično važna, jer je kroz svoj terapijski rad upoznala mnogo sjajnih ljudi koji su morali da potraže stručnu pomoć zbog prilika u kojima su odrastali, ili u kojima su se našli zbog svoje seksualnosti ili rodnog izražavanja. Uvela je temu medija u svoje izlaganje stavom da mediji, kako jesu odraz javnog mnijenja, isto tako ga i stvaraju i da moraju da budu izuzetno pažljivi kako rade svoj posao kada je ova grupa osoba u pitanju, jer nisu ni svjesni koliko negativnim predstavljanjem tema vezanih za LGBT mogu da pogoršaju mentalno zdravlje ranjivih osoba i da ih učine internalizovano homofobnima. “Svako ima pravo na fer izvještavanje”, koje ne treba da se tiče samo jedne sfere života osoba – njihove homoseksualnosti.

Virtualno je stvarno!” bio je lajt motiv govora Valentine Pelizzer, koja je objasnila zašto je internet bio siguran prostor do 2008. godine i kako to više nije slučaj. Govorila je o primjerima strateškog korištenja socijalnih mreža, o njihovoj realnoj moći da naškode ljudima, o tome da ne postoji institucija koja zaista sankcioniše online medije kad treba, te o postojanju jedinica za cyber crime u policijama, ali da policija ne shvata online nasilje ozbiljno i da ne koristi svoje ovlasti. Iako se može ući u trag svakom od nas koji koristimo online prostor, to se ne radi ni kada je bezbjednost neke osobe najozbiljnije ugrožena. Dakle, ono što postoji, ne koristi se, a sa druge strane informaciono-komunikacione tehnologije su oblast koja praktično ne postoji u policijskom diskursu.

O relativnosti uživanja ljudskih prava govorila je Vesna Andree Zaimović, započevši svoj priču višeznačnom rečenicom da smo svi mi Conchita. Nadovezala se na problem obrazovanja, o kojem je Belma govorila, dodavši da ni novinarke_i nigdje ne uče kako pisati o LGBT temama, kako se standardi pisanja mijenjaju i kako je za izvještavanje o ovim temama dobro što Sarajevski otvoreni centar ima praksu edukacije i pisanja priručnika koji pomažu novinarskoj struci da se korektno bavi LGBT pitanjima. Istakla je da je medijski prostor Radio Sarajeva antihomofoban i da je to svima jasno čim uđu u prostorije ovog medija. Vesna je, govoreći o specifičnostima online medija, napravila metaforu snježne grudve, na koju se, dok se ona kotrlja, lijepe gomile i pozitivnih i negativnih komentara i da su u ovom mediju bukvalno u pitanju sekunde, kada, šta i kako vijest postaje javno dobro i šta se sa njom dalje zbiva. Sa druge strane, klikabilni sadržaji su imperativ online medija, i bez obzira na visoke etičke standardne uređivačkih politika, ponekad se provuče govor mržnje. Svi prisutni su pozvani da pogledaju i doprinesu programu na kojem radi Radio Sarajevo – mape vaših prava.

Duška Jurišić je odmah istakla da je ključna riječ – obrazovanje – i da je, pripremajući se za ovu diskusiju uradila anketu među učenicima_ama jedne elitne srednje škole u Sarajevu, pitajući ih “Šta učite o LGBT temama?” Odgovor svih je bio “Ništa”. Na pitanje zašto, slijedio je odgovor da je to isuviše kontroverzna tema za nastavnike, jer bi morali da govore ono što ne misle. Povukla je gradacijsku nit od medijskih izvještavanja poslije napada na Queer Sarajevo Festival 2008. godine, kada su mediji dobro radili svoj posao, preko kratke vijesti objavljene u 15. minuti centralne informativne emisije o napadu na Merlinka festival ove godine, do pisanja o poljupcu dvojice pilota, istaknuvši da vijest o LGBT pitanjima putuje sve niže i niže, što pokazuje da smo izgubili bitku protiv homofobije. Sa druge strane, homofobi, ksenofobi i ostali postali su “tiha većina”, koja se neće javno izjašnjavati na televiziji, jer to nije politički korektno, ali entuzijastično predlažu razne akcije na raznim domaćim forumima kako se obračunavati sa LGBT osobama. Njihove strašne klevete policija ne može da procesuira, niti ih istražuje, jer kleveta više nije krivično djelo, i tako priča o nasilju ide u krug.

Poslije uvodnih izlaganja učesnica panela, uslijedila je dinamična diskusija o temama vezanim za emancipaciju stavova “tihe većine”, od onih punih mržnje do makar ravnodušnih. Kako promijeniti stav homofobne većine?

Vesna: “Kako senzibilizirati ‘tihu većinu’? Pojavom i djelom Bože Vreće.”

Valentina: “Suprotstavljanje je korak.”

Belma: “Dešava se difuzija odgovornosti – nisam ja taj koji je započeo nasilje.”

Emina: “Zastrašuje lakoća kojom se ulazi u nasilje.”

Duška: “Svaka generacija ima svoju percepciju, i novi mediji dobijaju bitku nad starim. Informacije kruže i razvoj je nezaustavljiv.”

Moderator diskusije Aleksandar Trifunović uputio je prisutne da pogledaju video koji poručuje da nema nasilja nad poljupcima Protect every kiss i objasnio da ne smije da postoji kalkulisanje sa ljudskim pravima, jer je nasilje u tom slučaju budućnost. Iz publike su postavljene zanimljive teze, od toga da nije u pitanju “tiha većina” već “opasna većina”, preko ideje solidarnog i zajedničkog djelovanja svih manjinskih grupa, do toga da u javni prostor treba da ulaze lične priče LGBT osoba, da ova zajednica više ne bi bila bezlična grupa, već konkretni ljudi sa svojim životima.

Završne riječi panelistica su bile u pozitivnom tonu, i ovdje ih citiramo.

Duška: “Izgubljena bitka ne znači izgubljen rat.”

Vesna: “Svima nama treba taj poljubac.”

Valentina: “Trebamo pričati lične priče.”

Belma: “Na homofobiju moramo reagovati, i lično i profesionalno.”

Emina: “Mediji treba da pišu o pojedinačnim pričama.”

Aleksandar Trifunović je završio diskusiju riječima: “Ljubite se i pustite druge da se ljube.”

Pratila: Jasmina Čaušević

Komentari

komentara