Na početku sam. Otvaram se kao školjka ispred mirisnog papira na pisaćem stolu i tamnoljubičastom tintom ispisujem novo poglavlje, bacam bisere, ali ne pred svinje, već pred vas, dragi moji. Tema mi je zanimljiva i odvratna, u isto vrijeme, jer moram opisati vjerovatno najgadniji sloj gej populacije. Povraća mi se, ali zalijevam se orahovcem da mi ne pozli. Evo šta se dogodilo…
Svatovi, sjedim u djevojačkoj sobi i popravljam frizuru mladenki, ispod nas je puna kuća, trubači, rakija, kolo, razapet šator sa osam janjaca na ražnju. Gladna sam ko pas jer nisam jela deset dana da bih ušla u prokletu haljinu koju sam naručila za broj manju. Sad sam vitka i nadrkana. Još uvijek smo bile u spavaćicama, šest djeveruša i mlada kao kraljica. Tražila je da sve haljine budu istog dizajna ali različitih boja, nije htjela monotoniju. Moja haljina od prekrasnog baršuna, satena i čipke ležala je kao da se odmara na krevetu. Polupijana sam i pod tabletama za smirenje. Na vrata već lupa polupijan mladoženja, a nesreća je vidjeti mladu pred vjenčanje. Poslije nekoliko pokušaja, skinula sam spavaćicu i izašla da ga pitam šta je više?!!! Imat ćeš je cijeli život daj joj pola sata. Nije se više vraćao. Obukla sam se i zaključila da sam prekrasna. Trebalo je samo da mlada staviti tijaru, veo, i da obuje cipele. Bogato se udala. Dok sam bila iza nje, popravljajući zadnje sitnice, upitala sam je kako je organizirala sjedenje jer želim da budem kraj naših prijatelja. Pogledala me u ogledalu i izgovorila – Joj, draga, nisam ih pozvala. Zaustavila sam ruku koja je zabadala posljednju oštru ukosnicu kraj njenog čela, Zašto nisi pozvala naš krug ljudi? Ama jesam neke, ali one malo tetkaste, ženskaste i feminizirane nisam. Ono, da ne bude nereda na svadbi, znaš kakav je naš narod? Držala sam ukosnicu od srebra i došlo mi je da joj je zbodem u glavu. Tableta i piće su mi pomogli. Nježno sam joj stavila ukosnicu, pogledala je u lice i rekla joj – Znam kakav je ‘naš’ narod, ali nisam znala kakva si ti.
Feminizirani momci. Poseban odjel. Arhiva. Pregrada. Zagrada. I naravno odjel za sebe. Feminiziranost je specifična, neodređena i veoma nepoželjna. Za ženu ćemo lako reći – Ma ona je ko muško! Ta zna da udari šakom od stol! Ona je mrcina od žene! A šta reći za jednog femi muškarca? U nama se budi praiskonski poriv za opstanak i zaštitu plemena. Muškarac, pa čak i gej, mora biti muškarac u svemu pa nek’ i voli muškarce. On mora biti sposoban uzeti mač, kamen, bombu i biti spodoban da obrani ženu, brata, momka, dijete, grad, državu i svijet. Muškarac mora biti muško! U mnoštvu gej veza zna se ‘tko je muško’! Toliko sam snažnih ljudi upoznala nasuprot njihovoj građi, ponašanju, izgledu, kondiciji i svemu ostalom. Toliko sam slabića pobijedila u piću, vezama, diskusijama.
Muškarac sa manirima žene je češto i lijepo biće, žene ga vole, kupi simpatije, djeluje slatko i ulijeva povjerenje. Druga strana feminiziranosti je zla žena u tijelu muškarca. Ogorčena, mrzovoljna, sarkastična i cinična…To je lako mrziti kod svih ljudi a ne samo kod feminiziranih muškaraca. Ono što želim istaći jeste da je feminiziranost oblik ponašanja karakterističan za žene kod osoba muškog spola. Ne mogu shvatiti zašto je toliko prisutna odbojnost prema feminiranosti. Stoljećima žene bruje o tome kako žele da muškarci budu barem malo kao one! Muškarci su danas i nadmašili žene u nekim stvarima rezerviranim samo za žene, kao i one njih! Pa onda cijela ta priča o homoseksualnosti gdje se traže ‘pravi muškarci’ a ne feminizirane tetke. Kakvi pravi muškarci? Koje tetke? Koja feminiziranost, čovječe, pa jebeš se sa muškarcem očito voliš što i žene traže! Da si ‘pravi muškarac’ redao bi žene jednu za drugom i pio litarske pive hvaleći se kako si koju ‘naguzio’. O kakvoj feminiziranosti pričamo? Kako imaš obraza uopšte reći kao jedna LGBT osoba za nekoga da je ‘feminizirana tetka’? Ako tražiš prave muškarce a gej si, bogami, srećo, moraćeš se dobro izdepilirati, utegnuti i srediti kao Jelena Karleuša da bi te taj pijani strejt muškarac uopšte pogledao, a kamoli dao da mu ga popušiš. Pa ti pričaj o feminiziranim tetkicama, peškićima, pederčićima i ženskicama… Gej u potrazi za ‘pravim muškarcem’, femi su nepoželjni.
O Bože, što sam se ismijala sama sebi u krevetu, kasnije te noći… Ustala sam, u raskošnoj kućnoj haljini, uključila lampu, nalila tuš u pero i na mirisnom papiru ispisala: Ono čega se ljudi ustručavaju vezano za feminizirane muškarce je usko vezano za sami pokret zvan feminizam, pokret snage, osviještenosti i traženja jednakih prava žena u svijetu muškaraca. Feminiziranost u sebi ima sjeme feminizma, jer žena u tijelu muškarca objedinjuje dvije kvalitete a to su i fizičke predispozicije i mentalni sklop, koji je daleko napredniji od tipičnog ‘pravog muškog’. Vjerujem da se negdje u korijenu svega ovoga rodila i osoba koji nas privlači i koji nas plaši svojom snagom, inteligencijom, zavodljivošću i šarmom – Femme fatale.
Piše Hainsia Olindi
