MARIELLE FRANCO: “Ruže otpora se rađaju na asfaltu”

06. 04. 2018

Atentat na političarku – crnu lezbejku feministkinju socijalistkinju u Brazilu – izazvalo je reke naroda na trgove Rija

Tekst prenosimo sa web stranice labris.org.rs, piše Lepa Mlađenović

Marielle Franco – rođena je 1979 u siromašnom naselju u Brazilu pored Rija, koje zovu favela Mare. Favele su prepune preprodavanja droge i bandi koje se razračunavaju ubistvima. Morala je da počne da zarađuje kad joj je bilo 11, kao crna devojčica. Postala je samohrana majka u 19. Kad joj je bilo 21, drugarica joj ubijena od metka koji je zalutao u pucnjavi između bandi u njenom kraju, 2001. Ogroman bol za nestalom prijateljicom transformiše u odluku i rešava da će se angažovati za društvenu pravdu. Sledeće godine dobija stipendiju za studije sociologije. Brani master rad 2014. o strategiji ‘Tri koraka’ o primeni zakona u cilju odbrane favela od kriminalnih bandi, na 136 stranica. Uvod ovog master rada ispunjen je energijom strasti. U njemu se zahvaljuje ogromnom broju saradnica i saradnika, a završava rečima: „Hvala vam na ovom putu. OVDE JE LJUBAV!“ (AQUI EXISTE AMOR!)

Nakon toga se pridružuje Partiji socijalizma i slobode (PSOL). 2016. partija je predlaže za odbornicu u gradskoj skupštini Rio de Janeira. Njen predizborni slogan „JA sam jer MI jesmo“ „oslikava njen osjećaj solidarnosti i empatije sa sredinom iz koje je potekla i koja ju je doživljavala kao svoj glas u javnosti.” Marielle Franco, do tada nepoznata politici, ali poznata narodu, dobija 46,000 glasova, i ulazi u skupštinu kao peta na listi. Te godine se iz favele Mare seli u centar grada sa svojom voljenom, dugogodišnjom partnericom, arhitektkinjom Mônica Benício i ćerkom Luyara Santos od 17 godina.

„Politika je svakodnevna borba. Taj rat osećamo svakoga dana, kad vodimo našu decu, nećake i unuke u školu, a u njoj nema nastave, bilo zbog pucnjave ili zato što nema nastavnika. Borbu osećamo i kada nema vrtića, bolničke nege, kada nismo poštovane u javnom prevozu, kada smo omalovažavane na radnom mestu, zlostavljane na ulicama, silovane kod kuće“, kako stoji u njenom programu stranke PSOL. Svoju političku angažovanost pokazivala je u skupštini i na feminističkim marševima protiv femicida, silovanja, korupcije.

Marielle Franco, Ženski marš, 8. mart 2018.

8. marta 2018 na Međunarodni dan žena govorila je o savezništvu pokreta za oslobođenje crnih, feminističkog pokreta, pokreta za slobodu lezbejki, gej i trans ljudi, pokreta protiv kriminala i siromaštva. I pre svega o duploj ulozi države koja preko policije i vojske ulazi u favele i krši ljudska prava – umesto da ih štiti ona postaje saveznica kriminalnih bandi. Samo u Riju je ove godine u januaru u policijskim akcijama ubijeno je 154 osoba, što je 57% više nego isti mesec prošle godine. Pored toga u Brazilu, u zemlji od 207 miliona stanovnika, samo u 2016. ubijeno je 61 600 ljudi, od čega je policija likvidirala njih više od 4 200, pravdajući se akcijama „ratom protiv droge“. Marielle Franco svoj pasionirani govor tog svečanog dana završava rečima : “Ko će na primer biti odgovoran za odnos tako prestižne brazilske vojske i policijskih intervencija u siromašnim favelama?”

14 marta 2018 je ubijena sa četiri metka u glavu, u 9:30 uveče dok je izlazila iz kola. Ova Afrobrazilska liderka je tog dana poslala tweeter u kome je izrazila žal da je u favelama ubijen još jedan mladić rečima „Ko će biti sledeći?“. Ovog, na žalost, istorijskog dana, učestvovala je na celodnevnom seminaru „Mlade crne žene koje menjaju strukture moći“. U diskusiji je između ostalog citirala Audre Lorde, što će ostati i njene poslednje reči: “Ja nisam slobodna sve dokle bilo koja žena nije slobodna, i kada su njeni lanci različiti od mojih”. (1.47’)

U javnosti je već poznato da su metci koji su pronađeni u telu Marielle Franco i vozača koji je tom prilikom ubijen, vlasništvo policije Brazila. U intervjuu za Democracy Now, bivši predsednik, levičar, Lula da Silva je rekao „Ako je tačno da je oružje kojim je ubijena Marielle Franco bilo vlasništvo federalne policije, ona bi morala da objavi da je njeno oružje bilo ukradeno ako žele da nas ubede da nisu oni odgovorni za njeno ubistvo.“

Nekoliko dana kasnije u Njujorku, feministička teoretičarka Rosalind Pachesky objavila je dokument u kome pojašnjava doprinos izraelskih snaga odbrane u obučavanju i finansiranju brazilske policije u cilju gušenja narodnog otpora i organizovanja perfektnih atentata.

Ogromna tuga je zavladala Rijom iste noći i sledećih dana sve do danas. Više od 50,000 ljudi se slilo u grad sledećeg dana. Ustali su svi – feministkinje, levičari, studenti, sindikati. Rio plače za Marielle Franco, jedan je od mnogih sličnih naslova. Favela gori! Marille Franco Gigante! –Velika! Marielle Franco Presente! –Prisutna! Mariele Franco Viva! –Živa! Hiljade natpisa, suza, ćutanja, uzvika. Žene iz favele pričaju o njoj kao o svojoj sestri. Obični radnici isto tako. Voleli su je. Marielle Franco je bila voljena među siromašnim crnim i belim narodom, ženama, lezbejkama i društveno ugnjetenima a i nekima koji to nisu. U nekoliko drugih gradova trgovi zasuti hiljadama ljudi. Pred brazilskim ambasadama Pariza, Madrida, Lisabona, Njujorka protesti. Samo u prvih 24 sata u Brazilu je na društvenim mrežama za Marielle Fanco kliknulo revolt i tugu oko pola miliona ljudi.

MARIELLE ŽIVI; 15. mart 2018. Gradska skupština Ria

Moj politički zaključak

Marielle Franco je bila političarka ženske hrabrosti, neposlušna vlastodršcima i s posebnom emocijom nežne brige. Sjajno je balansirala svoju radikalnu politiku u parlamentu, među najsiromašnijim narodom i svojom lezbejskom porodicom koja nigde u svetu nije dovoljno prihvaćena, pogotovu ne u Brazilu, iako je istopolni brak u toj zemlji moguć od 2013, a istopolno partnerstvo od 2004. ‘Brazil je zemlja protivrečnosti’.

Istorijska činjenica je da je ovog puta, prvi put, za crnom lezbejkom feministkinjom političarkom od 38 godina na ulice izašlo hiljade ljudi, feministički pokret, pokret crnih žena, mladih, nezaposlenih… Neverovatna dostojanstvena veličina. I tri nedelje kasnije dominira na naslovnim stranama. Desetine protestnih pisama i zahteva za pronalaženjem naručioca ubistva poslale su organizacije za ljudska prava, sindikati i mnoge druge institucije. Takvo pismo 22 marta 2018 potpisale su Angela Davis, Arundhati Roy i mnoge feministkinje i levičari, među njima Yanis Varoufakis, Slavoj Žižek itd. Jedna od feministkinja na trgu pred skupštinom Rija tih dana uzvikivala je staru meksičku izreku: „Oni su pokušali da nas sahrane ali nisu znali da smo mi kao seme.“

Istorijski događaj potvrđuje i činjenica da su 22. marta 2018. na zasedanju brazilskog parlamenta u glavnom gradu Brazilija, a povodom Međunarodnog dana istine i kršenje ljudskih prava, u skupštini, emotivni govor održale i Mônica Benício i Anielle Silva, koje su najavljene kao udovica i sestra Marielle Franco.

Anielle Silva, sestra i Minoca Benicio, udovica/partnerica Marielle Franco, 22. marta 2018. u brazilskoj skupštini

Iako je javna televizija u popularnoj brazilskoj emisiji Fantastico govorila o partnerici i ćerki, ovog puta privatni život Marielle Franco uzet je kao razlog da poenta emisije bude na emocijama tuge, a ne na državnoj odgovornosti za njeno ubistvo i radikalnosti njene politike. Ubijena je od istih onih protiv kojih se borila od prvog dana svog političkog aktivizma.

Ovog puta, ceo svet je saznao o akcijama eliminacije u favelama.

Ubijena je jedna od nas. Sreća da je bila među nama. Lezbejka koja je u svoj feminizam kretala iz ljubavi, i nikoga nije zaboravljala, ni u parlamentu ni na ulici. Pričala je, razgovarala, grlila se sa stanovnicama baraka. Zastupala ih je sve, energijom sunca, revolta i mudrosti. Kad pogledamo par njenih fotografija, baš tako, sunce nas ogreje. Njena politika prodrazumevala je da pravda znači ne samo da tražimo prava nego da budemo srećne. Da uživamo. Večeras ćemo za nju voleti.

Tog Osmog marta 2018 je rekla: „Ruže otpora rađaju se na asfaltu. Primamo ruže ali isto tako držimo pesnice stisnute. Još uvek ima onih muškaraca koji se usuđuju da kažu da ona ima široke kukove, ili veliko dupe, ali moraće imati u vidu da su prostori zauzeti crnim ženama, trans ženama, lezbejkama, i mnogim drugim različitima.“

Nakon 18 februara na sjajnom brazilskom alternativnom mediju Midia NINJA (na portuglaskom, Mediji Nezavisni narativ, žurnalizam i akcija) osnovanom 2013. za izveštaje sa ulice, svaki dan izlaze klipovi CRNE ŽENE ZA MARIELLE, i vesti o akcijama
Hiljade Mariella Ustaje!

 

Prekinuti san

Mônica Benício i Marille Franco su imale plan da se udaju septembra 2018. 29 marta 2018 izašlo je pismo od Monice Benico o ljubavi sa Marielle Franco.

Mônica Benício i Marielle Franco

„Naša ljubav je počela u tajnosti. Godinama nismo mogle da živimo u slobodi. Plašile smo se društvenih osuda, plašile smo se reakcija svojih prijateljica i porodice, plašile smo se pre svega svojih strahova. Da li dve žene koje su se rodile u faveli mogu da žive zajedno? Mnogo smo se volele i nismo mogle da živimo odvojeno. Iznajmile smo bile jedan mali jeftin stan u faveli Mare. Imale smo samo jedan krevet u jedan ormar, i bilo nam je dovoljno jer je to bio naš prostor, naše utočište. Društveni pritisci su bili ogromni i zbog toga smo se par puta razilazile i vraćale, trinaest godina.

Borile smo se za iste stvari, imale smo iste snove i iste nade za jedan bolji svet. Obe smo se rodile i odrasle u faveli Mare. (…) Kad smo na kraju ostvarile svoj san da živimo zajedno moj život je postao haotičan. Ona je bila jako neorganizovana, a ja sam metodična i sledim svoj plan.

Ona me je naučila da malo usporim, a ja sam joj pomogla da bolje živi u svom haosu. U kući je bilo mirno i toplo, mogla sam da se brinem o njoj. Ona je najhrabrija žena koju sam ikada upoznala. Svaki dan se suočavala sa svetom otvorenog lica. Bez obzira koliko joj je dan bio dug, vraćala se kući sa predivnim osmehom za mene. Ja sam je čekala na vratima. Ljubile smo se i grlile kao da je to bio naš prvi susret. Govorila mi je „Predivno je vratiti se tebi“. To nije bila rutina, ona mi je iskreno nedostajala svaki dan. Svako jutro kad je odlazila i kad je trebalo da se razdvojimo bilo nam je teško. Jedan poljubac nikad nije bio dovoljan. Dolazila je do vrata pa se vraćala nazad da se poljubimo još dva, tri puta, i onda je izlazila. Bilo je jako jako teško jedna drugoj reći Doviđenja.“

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!