Marija Arnautović: Ne možeš biti dobar novinar ako nisi dobar čovjek

Marija i EminaZahvaljujući pojedinim medijima i svakako posvećenim pojedincima i pojedinkama u različitim medijima, još uvijek, uprkos često sumornoj medijskoj slici, možemo govoriti o časnom obavljanju novinarske profesije. A ona bi, prije svega, trebala biti u službi onih čiji se glas najmanje čuje – predstavnika/ca različitih manjinskih grupa. Takvu vrstu novinarske predanosti prepoznao je i Sarajevski otvoreni centar te novinarku Radija Slobodna Evropa Mariju Arnautović, nagradio na posljednjem obilježavanju IDAHOT-a (Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije) za doprinos u borbi protiv nasilja nad LGBT osobama. O profesiji i časnim izborima, odnosu društva i politike prema LGBT temama, za LGBT.ba govori Marija Arnautović

Piše: Kristina Ljevak
Foto: Lejla Huremović

“Nagrade uvijek prijaju, naročito one koje vam dodijeli neko ko se godinama trudi da marginalizirane grupe ostvare svoja elementarna prava, a Sarajevski otvoreni centar to svakako jeste. To je važno i zbog toga što je jedan od fokusa Radija Slobodna Evropa skretanje pažnje na svaki oblik diskriminacije. Meni lično ta nagrada je jako važna, jer sam veliki dio svog profesionalnog angažmana posvetila upravo polju ljudskih prava. Vjerujem da bez toga nijedna država i nijedno društvo ne mogu biti funkcionalni niti sretni”, kaže Marija koja će za sebe reći da nije aktivistica već novinarka, ali i dodati da ako novinarstvo posmatramo na pravi način, onda odgovornost, istinitost, tačnost i empatija mogu ličiti na aktivizam. “Čvrsto vjerujem da naša profesija podrazumijeva da u svakom trenutku skrećemo pažnju na devijacije u društvu, na ono što nije dobro i na ono što nas opterećuje. Ako onda tu priču prebacimo na polje LGBT prava jasno je da svaki savjestan čovjek mora stati u zaštitu ugroženih, dati im pravo da kažu i da osjećaju, pokazati kako oni teško žive u ovom izopačenom društvu. Jedan moj bivši urednik nam je stalno govorio: Ne možeš biti dobar novinar ako nisi dobar čovjek. Ja vjerujem u to i onda se pitam da li dobar čovjek može posmatrati kako nekoga tuku zbog drugačije seksualne orijentacije? Da li nam može i treba biti u redu da ti ljudi ne mogu naći posao, da ne smiju otići u restoran u koji žele i slično? Ja mislim da to ne smije biti normalno nikom od nas, bez obzira čime se bavimo”, kaže naša sagovornica i dodaje kako uz angažman i posvećenost temama manjina ne smijemo zaboraviti i segment novinarstva koji se odnosi na izvještavanje, a ono mora biti objektivno. “Ja mislim da je objektivnost najvažniji dio našeg posla”, napominje Marija Arnautović.

Marija i nagrada 2

Neznanje rađa mržnju

Pomake na planu otklanjanja diskriminacije različitih vrsta najčešće primjećuju oni koji se tim temama bave, smatra naša sagovornica, te podsjeća na nekadašnje neprimjerene reakcije kolega/ica, vjerujući da se slično nikada neće ponoviti. “Prije par godina bilo je, recimo, nezamislivo da pišete o tome, a da vas neko ne napadne verbalno, nekada su to bile i kolege kojima je bilo neshvatljivo da se bavite tim temama. Svi ćemo se sjetiti Queer festivala u Sarajevu. Ja nekako mislim, ustvari nadam se, da se takvo nešto više ne može ponoviti. Mislim da je to upravo zbog činjenice da se danas mnogo više piše i govori o tim temama. Neznanje uvijek rađa mržnju. Ipak svijest o ljudskim pravima, svijest o tome da smo okruženi diskriminacijom na svakom koraku je još jako, jako mala.”

Marija Arnautović je u okviru radijskog programa Slobodne Evrope i televizijske emisije Liberty u istoj produkciji radila niz emisija posvećenih LGBT temama. Reakcije učesnika/ca danas su drugačije nego što su bile ranije.

“Prije par godina sa Mediacentrom radili smo debatne emisije i sjećam se da tada nije bilo moguće pronaći publiku koja bi došla u studio. Kada smo nastavile sa tim temama, a uradile smo nekoliko tih emisija koje su se bavile isključivo LGBT pravima, ljudi koji su radili sa nama, ljudi koji su trebali doći u studio, više nisu bili tako kruti. Svaku narednu emisiju bilo je lakše uraditi. Mislim da je to najbolji pokazatelj da se stvari mogu mijenjati i da je potrebno imati strpljenja i ljude edukovati.”

Političare/ke zanimaju brojevi, a ne ljudi

Iako svjedočimo skromnim pozitivnim primjerima i pomacima na političkom planu kad je riječ o odnosu prema LGBT temama, činjenica je da za većinu političkih predstavnika/ca LGBT osobe i njihovi problemi nisu tema. Naša sagovornica to tumači izostankom zanimanje za sve što je van njihovih interesa.

“Zagovaranje LGBT prava ne donosi veliki broj glasova, jer nema te podrške u našem društvu. Sa druge strane imate partije koje su desno orijentisane, zar možemo od njih očekivati da se bave zagovaranjem prava osoba drugačije seksualne orijentacije? Mislim da je u njihovim glavama čista matematika: to nam neće donijeti glasove i ne zanima nas. Vi ovdje nemate iskrene političare, čak ni kada su druge teme u pitanju. Njih ljudi ne zanimaju, njih zanimaju brojevi. I ponovo neznanje, većina njih i ne zna šta je skraćenica od LGBT, pa kako onda da se bave time? A i ako znaju, žive u svojim malim zatvorenim svjetovima punim predrasuda”, kaže Marija Arnautović, te na kraju odgovara na pitanje kolika je privilegija, u sumraku profesije i situaciji kada su domaći mediji nerijetko produžena ruka politike, raditi u mediju kakav je Slobodna Evropa. “Zaista velika privilegija. Kada imate mogućnost da u pravom smislu te riječi osjetite da možete biti novinar/ka, istinski novinar/ka, ne držač mikrofona, kada radite na mjestu gdje vas motivišu da mislite svojom glavom a ne da budete samo prenosnik informacija, kada ne znate šta je to cenzura ili autocenzura – onda je to zaista velika privilegija.”

Komentari

komentara