Moje tijelo, ja

306982114_640U nekoliko pokušaja sam opisivala odnos tijela i duha. Tijelo kao odvojenu cjelinu od našeg Ja. Osobnosti koje traži, žudi, vapi, želi, treba nešto a mi to koristimo premalo, previše ili nikako. Tijelo tada postaje svoje, inteligentan organizam koji crpi zalihe iz krvi, kostiju, mišića, okolnosti pa čak i iz samog zraka. Ovdje ne pišem o držanju dijete ili o nekom režimu ishrane. Pišem o odnosu dva svijeta Ja i Tijelo. Ja kao unutrašnjost svoga Tijela.

Sjedila sam za šankom, duga kosa je padala preko mojih leđa u tamnim loknama a oči su mi uokvirene sjenama boje zlata, bakra i teške crne olovke za oči uz umjetne trepavice, obučena u lila haljinu sa preljevima vanilije blistala sam u masi, naručivala votku koja je ulazila u moje grlo, krvotok i palila jetru dovodeći me u stanje koje sam htjela. Pijanstvo.

I tad se dogodilo. Sjedio je preko puta mene. Dječak. Deset godina nas dijeli u životu, vremenu i prostoru. To je bila noć javnog čitanja anonimnih ispovijesti gej muškaraca. Njegova priča je bila na redu, pila sam votku da pauziram i u gužvi, glazbi, načula gospodina koji je čitao priču dječaka. Tu priču nisam zapamtila u njenoj cjelini i nije važno. Zapamtila sam je u njenom sadržaju. Priča je banalna. Promiskuitet, poze, mijenjanje partnera, orgije svih mogućih vrsta i onda sam pogledala u dječaka kako ponosno lista svoje stranice gdje se slijevao u štampanim slovima njegov život i odnos njega prema njegovom tijelu. Bio je tako stidljivo-samouvjeren. Kombinacija stida ali i ponosa u njegovom smiješku što je ipak ‘uspio’ sve to odraditi u tako malom vremenskom periodu, sa tek 19 godina.

Tijelo. Treba li to njegovom tijelu? Ili njegovom egu, ponosu, nekoj slici koju treba stvoriti sebi i drugima? Jesu li u skladu želje tijela sa željama da se ono iskoristi do punog potencijala? Ako mogu doživjeti orgazam sa jednim muškarcem idem onda ići sa petoricom, desetoricom idem do beskraja… Vidjela sam odvojenost osobnosti od fizičkog mladog tijela, lijepo oblikovanog skladnih crta lica. Slušala sam promiskuitetne fraze, ispraznost riječi, seksualnu vulgarnost, prostakluk ali ne onaj kafanski već prostakluk oslobođen od sadržaja i forme kao što je i njegovo tijelo sadržaj tako je njegova forma bila prosta. Prosta i isprazna a tijelo trpi, može, izdržava zahtjeve ispraznosti i promiskuiteta, orgazama izazvanih nasilnim činovima, udaranjem, vezanjem, opijanjem i uzimanjem raznih sredstava sve do jedne granice. Tad Tijelo odgovori, razboli se, počne se buniti, raspadati i trunuti iznutra prema izvana. Nažalost jednom u tom mučnom procesu će se sresti, pomislila sam. Sva ispraznost tog mladića koji uživa u iskorištavanju svog i tuđih tijela će se sresti na fizičkoj razini sa prazninom imuniteta, snage, volje i na kraju želje i potrebe jer ih tijelo više neće moći ispuniti a njegovo Ja će se možda na trenutak zapitati – Jesam li samo ovo Tijelo ili nešto više? A tad često bude prekasno i ostane samo apstraktno Ja.

Piše Hainsia Olindu

Komentari

komentara