(NE)ZABORAVLJENI LGBTI AKTIVIZAM U BIH

Piše: Aida K.

Kada govorimo o historiji LGBTI aktivizma u Bosni i Hercegovini, obično se kao polazna tačka uzima osnivanje udruženja Q, prvog LGBT udruženja u Bosni i Hercegovini, u februaru 2004. godine. Svakako, to ne znači da aktivizam i borba za vidljivost LGBTI osoba ranije nije postojala, samo su uslovi u kojima se odvijala zahtijevali da se vodi iza kulisa javnosti.

Naime, događaji kojima je cilj bio podizanje svijesti o pravima LGBTI osoba, destigmatizacija i oslobađanje LGBTI osoba iz okova „četiri zida“, često su morali biti skriveni od očiju javnosti, u sigurnom prostoru poznatom samo učesnicima/cama tih događaja.

O jednom takvom događaju, održanom u aprilu 2003. godine u organizaciji Nansen dijalog centra (NDC) iz Sarajeva, razgovarali smo sa Ljuljjetom Goranci-Brkić i Nebojšom Šavije-Valhom, osnivačima/cama NDC-a. Događaj je, između ostalog, imao za cilj upoznavanje o pravima gej, lezbejskih i biseksualnih osoba.

NDC Sarajevo je počeo s radom u septembru 2000. godine. Kako su u razgovoru za naš portal rekli, osnovna ideja Centra je bila i ostala doprinos razvoju demokratskih praksi u heterogenom post-konfliktnom i tranzicijskom društvu BiH, korištenjem dijaloga kao temeljnog komunikacijskog sredstva za djelovanje u takvim uslovima. „Takvim djelovanjem težilo se i teži uspostavljanju prostora transdiferencijacije, kao prostora koji ujedno održava/očituje razlike učesnika, ali ih u njihovom permanentnom dijalogu/akciji prevazilazi za opšte dobro“, kazali su.

U zadnjih 13 godina, organizacija se uglavnom bavila interetničkim dijalogom u lokalnim zajednicama i školama (Srebrenica, Bratunac, Zvornik i Jajce), kreirajući trans-etnički prostor u tim zajednicama. Međutim, u periodu 2000-2006. krug djelovanja je bio širi, uključujući kulturne, socijalne i akademske akcije, većim djelom u regionu Sarajeva i Istočnog Sarajeva.

„Kao rezultat dijaloških seminara organiziranih za grupu studenata sa univerziteta iz oba grada, kreirana je dijaloško-akcijska grupa koja je tokom 2003. godine radila niz dijaloških sesija, otvorenog, poluotvorenog i zatvorenog tipa u tadašnjim prostorijama NDC Sarajevo. Dijaloške sesije su bile podijeljene u 3 grupe: Nansen večeri poezije, Nansen večeri filma i Nansen večeri seksa. Diskusijama u tim večerima su prethodile prezentacije na određenu temu, film, poeziju. U sklopu Nansen večeri seksa, 24.04.2003, organizirana je prezentacija i diskusija na temu “Prava gej, lezbijskih i biseksualnih osoba“, rekli su nam u razgovoru.

U toku svog dugogodišnjeg postojanja i rada, organizacija je više puta mijenjala adresu sjedišta, usljed čega je dosta dokumentacije premješteno, a hard-diskovi su mijenjani što je, kako objašnjavaju, glavni razlog zbog kojeg nisu u mogućnosti, ni u elektronskom ni u fizičkom arhivu, naći detalje o ovom događaju. „Možemo samo po sjećanju prenijeti iskustva s tog događaja“, koji je, kako su naveli, održan u starim prostorijama NDC Sarajevo, sala današnjeg Atrija Ekonomskog fakulteta. „Događaj je bio zatvorenog tipa i učesnici su bili ciljano pozvani. Opšta klima u Sarajevu, tada na žalost nije dopuštala bilo kakvu promociju takve vrste događaja, pa događaj nije bio ni najavljen u medijima radi sigurnosti učesnika“, objašnjavaju.

Kažu da je događaju, po njihovoj slobodnoj procjeni, prisustvovalo više od 30 učenika/ca iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva, među kojima su bile i LGBTQ osobe. „Nakon kraćih prezentacija, razvijena je jako dobra diskusija u kojoj je učestvovala većina učesnika. Zaključeno je da bi se i u budućnosti trebali organizirati ovakvi događaji.“

Međutim, zbog nemogućnosti dobijanja fondova za ovu vrstu aktivnosti, NDC nije mogao nastaviti djelovanje u ovom socijalnom, kulturnom i akademskom spektru. „Tako da, na žalost, nismo mogli raditi follow-up ovog okruglog stola“, dodaju.

Skoro 20 godina kasnije

Pomenuti događaj možda nije ostao zapisan u historiji razvoja bh. aktivizma kao pokretač promjena, ali njegova važnost je neosporna. Njegovo održavanje bio je nagovještaj borbe koja je kasnije uslijedila. Borbe koja još uvijek traje, ali koja iza sebe ima osvojene bitke kada su u pitanju prava i vidljivost LGBTI osoba. Pozitivne pomake vidi i naš/a sagovornik/ca.

„Što se tiče LGBTQ  aktivizma u zadnjih 20 godina, on definitivno ima uzlaznu liniju i osvaja javni prostor, zahvaljujući najviše grupi upornih aktivista. Istina i socijalna klima se donekle promijenila, ali naše je mišljenje da je to uglavnom posljedica međunarodnog pritiska, nego promjene kulturne/socijalne paradigme. No u svakom slučaju, bez obzira na to ko ju kreira, trenutno je situacija višestruko povoljnija za djelovanje LGBTQ aktivista i zajednice, kao i ostalih koji općenito rade na promociji ljudskih prava svih kategorija građana“, kazali su.

Dodaju da su u tom smislu doživjeli i prvu Bh. povorku ponosa, za koju kažu da „bez obzira na sve možebitne cinične i maliciozne komentare o velikom obezbjeđenju itd, i nasuprot tome vrlo pozitivne reakcije velikog broja tzv. običnih ljudi, predstavlja zaista veliki, ako ne i najveći, politički akt građana BiH nakon Daytona, koji neosporno otvara perspektive za buduće djelovanje ne samo LGBTQ zajednice za svoja prava, već i svih drugih građana. No, na nama svima je da se ne stane na “lovorikama pride-a”, već da se taj momentum iskoristi za stalno djelovanje u tom pravcu“, zaključuju Ljuljjeta Goranci-Brkić i Nebojša Šavija-Valha.

Komentari

komentara