Nije se LGBTI zajednica samogetoizirala, nego ju je društvo isključilo iz društvene realnosti

Foto: libguides.com

Piše: Mirza Halilčević

Privilegije funkcionišu na način da ih oni/e koji/e su privilegovani/e ne primjećuju. Privilegije su dio njihovog statusa. Oni/e koji/e su privilegovani/e u ogledalu ne vide svoje privilegije. To pitanje je čak i jezički konstruisano na način da se ljudi koji nisu integrisani dio standarda imenuju u odnosu na normu, jer se privilegije uvijek postavljaju u odnosu na društveno poželjno stanje. Pa se tako danas mnogo češće mogu čuti izraze poput “crni ljudi”, “gej ljudi”, “romsko naselje”, “LGBTI klub”, “siromašni dio grada”, “muslimanska država”, “ženski prostor” i tome slično. Iako su neki od ovih predznaka često predmetom različitih rasprava, uvijek je dobro znati na čemu je zapravo fokus i uslijed kakvog socijalnog konteksta su se takvi identiteti i prostori razvijali, i šta su značili za ljude koji su ih koristili. Bitno je poznavati i historijski razvoj prostora koji su sistemski izmještani iz društvene realnosti, jer su neki od njih uslijed represivnih politika vremenom postali čitave kulture, te ih je danas prilično nezahvalno posmatrati izvan okvira njihovog socijalnog naslijeđa.

Vesna Malešević, aktivistica Udruženja nezavisnih stvaralaca i aktivista Geto iz Banja Luke, kroz svoj rad trudi se lokalnoj zajednici približiti vrijednosti, ne nužno identitete. Kako kaže, ipak je i dalje svjesna socijalnih politika koje dovode do etiketiranja određenih grupa. “Društveno -kulturni centar Incel u Banja Luci je i nastao upravo iz razloga jer i sami nismo imali mjesto za sebe, svoj rad, ideologije i mjesto okupljanja. Kvir kultura i LGBTIQ zajednica jesu dio našeg identiteta, ali ni manje ili više od hip-hop zajednice, metalaca ili rejvera. Ono zbog čega i jesmo tu je upravo jedinstvo kojem svi zajedno težimo jer jedino tako možemo doći do promjene i višeg stupnja tolerancije u društvu. Incel je prostor slobode, nenasilja i kreativnosti, a svi koji ga vide kao takvog su dobrodošli”, objašnjava Vesna.

Pitanje povezanosti različitih subkultura i nivoa diskriminacije nije beznačajno. Zapravo je društveni kontekst rasizma vrlo sličan historijskom razvoju homofobije. Što i ne treba da iznenađuje, obzirom da su i netrpeljivosti prema obje zajednice vođene istim principima. Komercijalizacija diskriminacije jednako je zastupljena u oba slučaja danas, što u odnosu na kapitalističko uređenje i potrošačko društvo i ne treba da čudi. Samo što komercijalizacija kao takva ne priča priču o pokušaju uništavanja jedne pripadnosti, kulture i naroda. Simboli slobodne ljubavi, različitosti, natpisi na majicama, printovi na cekerima, ruksacima i olovkama se danas prodaju svuda po svijetu. I svakako da se socijalno naslijeđe jedne zajednice ne nalazi u privatnom vlasništvu, ali je ipak zanimljivo posmatrati kako društvo danas, kroz svoj odnos prema istom naslijeđu, zapravo održava stereotipizaciju jedne grupe živom, dok s druge strane za potrebe takvog stava subverzivno fabricira prošlost.

Sabrina Begović Ćorić, rukovoditeljica Art Kina Kriterion (Foto: Klix)

Sabrina Begović Ćorić, nova rukovoditeljica Art Kina Kriterion, objašnjava kako je ponosna jer ima priliku voditi prostor kojem je nekomercijalno uvažavanje različitosti pri vrhu prioriteta. Kako kaže, kao ženi iz svijeta filma posebno joj je drago da će imati mogućnost u Kriterionu ugostiti festival queer filma Merlinka. “Postoji ta zabluda kako su umjetnici/e a priori otvoreni/e, slobodoumni/e, što nije nužno istina. Kako i sama dolazim iz filmske industrije, znalo mi se događati da svjedočim izjavama koje ne idu baš kulturi u prilog. Ali u to ime, zaista želim reći da se, prije svega, mnogo radujem filmskom festivalu Merlinka. Nadam se će sve ići po planu i da ću imati priliku da u našem Art Kinu Kriterion ugostim još jedan, prije svega, kulturni događaj. Pošto je film moj medij, meni takvi događaji predstavljaju nesvakidašnje iskustvo, a s druge strane, to je i izvanredna prilika da publika pogleda filmove koji nisu mainstream. Naravno, Merlinka je samo jedna od aktivnosti kojom mi pokušavamo učiniti da se ljudi u Kriterionu osjećaju dobrodošlo, ali i pozvano. U samom statutu Kriteriona uvažavanje različitosti stoji kao istaknuta vrijednost. U to ime i sam prostor ostaje otvoren za sve”, rekla je Sabrina.

Art Kino Kriterion prostor je koji na najrazličitije načine ustupa svoje resurse. Od mogućnosti neobaveznog dnevnog druženja uz kafu, preko filmskih projekcija i, naravno, noćnih partija. Iako za razliku od Kriteriona neki drugi prostori nemaju zvaničnu politiku otvorenosti, mnoge LGBTI osobe se okupljaju i na takvim mjestima. Naravno, neke stvari ovise i od ličnih preferencija. Nekome je bitna glasnoća muzike, kvalitet kafe ili pića, ljubaznost uposlenih, ali s druge strane, nedostatak politike otvorenosti diktira granice. Ne događa se da neko bude zamoljen da napusti prostor zbog kratkog espresa, ali zbog poljupca ili zagrljaja LGBTI osoba se to znalo dogoditi.

Prostori ličnih sloboda i kako su stvarani

Kada društvo izmjesti jednu zajednicu iz društvene realnosti, iz društvenih zbivanja, ono što se u najboljim slučajevima događa, što je vjerovatno zajedničko svim zajednicama koje su na ovaj ili onaj način marginalne, jeste da kreće stvaranje vlastitih prostora slobode. Tako je, između ostalog, i nastajala kvir kultura. U sigurnim prostorima, koji su podržavajući i afirmativni. U isto ime i danas su potrebni takvi prostori, koji će osnažiti pojedince/ke i, na kraju krajeva, opustiti ih i učiniti da se osjećaju sigurno, bilo da plešu, stvaraju ili samo razgovaraju.

Za prostore sa LGBTI predznakom se često može čuti kako im se zamjeri njihova ekskluzivnost. To što predznakom najavljuju ciljanu publiku nije ekskluzivnost. To je potreba ljudi da se okupljaju u odnosu na zajednički osjećaj koji kao označena grupa imaju. To što se mnogo LGBTI ljudi okuplja na jednom mjestu također može značiti i da se ne mogu okupljati na nekom drugom mjestu, jer im je to iz ovih ili onih razloga zabranjeno ili je čak opasno. Neki ljudi su tu, jer ne mogu biti nigdje drugo.

U kontekstu osvajanja i kreiranja prostora slobode, bitno je spomenuti i Sarajevski otvoreni centar, čijom se inicijativom također održavaju druženja. Uposlenici/e SOC-a u okviru svojih aktivnosti na mjesečnom nivou organiziraju najrazličitija tematska druženja za zajednicu gdje se LGBTI zajednica može družiti, upoznavati, razmjenjivati iskustva, ali i naučiti ponešto. S tim u vezi također treba spomenuti i udruženje Tuzlanski otvoreni centar, koji svojim kontinuiranim radom doprinosi mogućnostima okupljanja LGBTI zajednice u različitim svojstvima, od dnevnih piknika do noćnih zabava.

O procesu oslobađanja prostora od heteronormativnosti i iskustvima rada Tuzlanskog otvorenog centra za naš portal govorila je njegova direktorica Dajana Bakić. “Ako se radi o javnom prostoru, radi se o našem prostoru koji mora biti jednako dostupan. Sa tim razumijevanjem ulazimo u proces organiziranja događaja. Heteronormativnosti se oslobađamo tako što u javni prostor uključujemo diskusiju o privilegijama, predrasudama, diskriminaciji, opresiji, nasilju. Koristimo i online prostor da informišemo i promovišemo”, rekla je Dajana, te dodala: “Tuzlanski otvoreni centar od svog osnivanja 2016. godine sarađuje sa različitim subjektima u Gradu Tuzla. Raduje nas da u tom procesu nismo naišle/i na zatvorena vrata i probleme. Partnerske organizacije civilnog društva, gradska uprava i institucije su nam uvijek na raspolaganju za organizaciju sastanaka, konferencija i drugih zagovaračkih aktivnosti. U Američkom kutku JU NUB ‘Derviš Sušić’ najčešće organizujemo promocije knjiga, diskusije, feminističke i queer večeri. Atelje ‘Ismet Mujezinović’ JU Centra za kulturu Tuzla je naš domaćin za Merlinku u Tuzli, brojne konferencije i projekcije filmova, kao i neizostavni Urban Beatz Lounge Bar koji je queer kafić i mjesto za druženje. U namjeri da oslobodimo i druge prostore u gradu, jednom mjesečno organizujemo i Queer cafe u Cafe Intermezzo i drugim lokalima u gradu.”

Klub Urban BeaTZ u Tuzli inkluzivan je prostor gdje su dobrodošle i osobe koje pripadaju LGBTI zajednici

Klub Urban BeaTZ predstavlja autentični, kreativni ugostiteljski prostor koji osim dobre kafe i uvijek ažurirane ponude svoja vrata otvara i svima kojima je inkluzija princip. U Urban BeaTZu LGBTI zajednica se počela okupljati spontano i prije nego li je Tuzlanski otvoreni centar  strateški počeo sa organizacijom različitih tematskih događaja. Kako iz Urbana kažu, razlog tome je što se LGBTI zajednica već od samog otvaranja prostora osjetila pozvanom, dobrodošlom i sigurnom. Mada, kako rukovoditeljica Merima Džubur-Grbić kaže – nije uvijek bilo jednostavno voditi ovakav objekat, pa ni u Tuzli. “Od prije više od deset godina, Urban BeaTZ je imao za cilj potaknuti omladinu da se otvori prema marginaliziranim grupama društva, od djece i queer populacije, pa do osoba sa smetnjama u razvoju. Inkluzija tih i takvih grupa u svakodnevni život i razbijanje tabua bili su neki od naših osnovnih principa”, objašnjava Merima. “Doživljavali smo verbalne napade i primili bezbroj kritika, ali smo istrajali jer je to bio naš istinski poriv i iskrena želja. Vremenom se publika koja se okuplja oko našeg imena navikla na to, te sad imamo visok nivo tolerancije u našim redovima, suživot kakav smo i zamišljali na samom početku. I danas nailazimo na pojedinačne ispade gostiju i kritike od strane istih, ali uspijevamo da ih nadjačamo. Nekim ljudima jednostavno sve smeta, na njih se ne treba obazirati. Naglašavam da mi nismo objekat koji je samo i isključivo queer friendly, kod nas su dobrodošli svi i to je je naše bogatstvo!”, dodala je.

Da li će jednog dana doći vrijeme kada se prostori neće označavati LGBTI predznakom, teško je prognozirati. Ako je to u konačnici uopće i moguće, obzirom da su i LGBTI osobe ponijele toliki socijalni simbolički kapital različitih vremena i politika. Možda jedino poslije nekog vremena LGBTI mjesta budu važila za mjesta na kojima se svi ljudi dobro zabavljaju, plešu, i glasno smiju. Ali nestajanje u društvenoj kori jednako bi značilo fabriciranje LGBTI historije i kulture. Jedino što je u ovakvim situacijama moguće i realno jeste pokušati razumjeti socijalnu politiku u kojoj takvi prostori nastaju, kao i šta znače osobama koje ih koriste – a znače mnogo. Znače sigurnost, slobodu i mogućnost izražavanja. Takvo percipiranje omogućit će bolje razumijevanje položaja jedne zajednice, te samim tim i razbijati i predrasude. Jer kao što i sam naslov kaže, bitno je na čemu je fokus – nije se LGBTI zajednica samogetoizirala i odmetnula od društva, pa odlučila kreirati svoj pokret i kulturu, nego su njihova kultura i pokret odgovor na represivnu politiku, odbacivanje i isključenost.

Komentari

komentara