Odluka Europskog suda za ljudska prava: Samoodređenje i tjelesni integritet

Piše: Liam Isić
Foto: eclj.org

Europski sud za ljudska prava je 6. aprila 2017. godine donio presudu za predmet A.P., Garçon i Nicot protiv Francuske, te ustanovio kršenje prava transrodnih osoba. Sud je u presudi naveo da uvjet obavezne sterilizacije ili drugih prisilnih tretmana transrodnih osoba u svrhu pravnog priznavanja roda predstavlja kršenje člana 8 Europske konvencije o ljudskim pravima, koji predstavlja pravo na privatni život.

Na osnovu podataka koji proizlaze iz slučaja A.P., Garçon i Nicot protiv Francuske, jasno je da je i Francuska jedna od zemalja koje provode neadekvatnu praksu pravnog priznavanja rodnog identiteta. Naime, pravno priznavanje roda u Francuskoj se temelji na prvostepenom upravnom postupku, a zahtijeva ispunjenje dvaju medicinskih uvjeta u svrhu pravnog prepoznavanja roda. Ti uvjeti su dijagnoza rodne disforije i potpuna hirurška prilagodba spola.

Svim podnositeljicama tužbe u slučaju A.P., Garçon i Nicot protiv Francuske je muški spol bio pripisan pri rođenju, što znači da je u njihovim ličnim dokumentima oznaka spola ukazivala na to da su one osobe muškog spola, što kategorizira i rodni identitet kao muški od strane društva. Međutim, sve tri osobe su ustvari transrodne žene, koje spol koji im je pripisan pri rođenju ne smatraju odrednicom svojih rodnih identiteta.

A.P. je prva podnositeljica tužbe u ovom slučaju, koja je u 2006. godini dobila dijagnozu rodne disforije, te iste godine počela s korištenjem hormonalne terapije, a 2008. godine je hirurški prilagodila spol na Tajlandu. Godine 2009. je A.P. podnijela zahtjev za pravno prepoznavanje roda, na osnovu dijagnoze i ostalih dokumenata koji su izdani od strane medicinskih stručnjaka/kinja. Njen zahtjev je odbijen jer su sudovi zaključili da priloženi dokumenti ne dokazuju hiruršku prilagodbu spola, te da osoba ponovo treba tražiti psihijatrijsku, endokrinolološku i ginekološku potvrdu prilagodbe spola, na što A.P. nije pristala.

Zahtjev o pravnom prepoznavanju roda druge podnositeljice tužbe Garçon također je odbijen na osnovu toga što je u zahtjevu priložila samo test stvarnog života [1], ali ne i validne medicinske dokumente koji ukazuju na to da je hirurški prilagodila spol. Treća podnositeljica tužbe, Nicot, svoj zahtjev za pravim prepoznavanjem roda temeljila je na pravu na samoodređenje [2], koje ne uključuje uvjet hirurške prilagodbe spola ili drugih tretmana, pa je samim tim i odbijena.

Evropski sud za ljudska prava je zaključio da uvjet hirurške prilagodbe spola ili hormonalne terapije  u svrhu promjene oznake spola u ličnim dokumentima predstavlja kršenje člana 8 Europske konvencije o ljudskim pravima – pravo na privatni život. Prisiljavanje transrodnih osoba na hirurške zahvate ili hormonalnu terapiju predstavlja torturu, s obzirom na to da se narušava njihov tjelesni integritet s ciljem da ih država pravno prepozna. Sud je naglasio da fizički integritet nestaje prinudnom sterilizacijom, te da je seksualni identitet ključan dio prava na privatni život.

U konačnici, Europski sud za ljudska prava smatra da Francuska nije uspjela adekvatno uravnotežiti opće interese i interese pojedinaca/ki; odnosno nije ispunila svoju obavezu da zajamči pravo na privatni život zahtijevajući hiruršku prilagodbu spola i korištenje hormonalne terapije u svrhu promjene ličnih dokumenata. Ustanovljeno kršenje člana 8 Europske konvencije se odnosi samo na slučaj Garçon i Nicot, s obzirom na to da je u slučaju A.P. ovaj Sud zaključio da stranka nije iscrpila domaće pravne lijekove prije obraćanja Europskom sudu za ljudska prava.

 

[1] Test stvarnog života predstavlja period u kojem transrodne osobe počinju da žive u željenom rodnom identitetu, što neki medicinski stručnjaci/kinje postavljaju kao preduvjet dobivanja dijagnoze, uzimanja hormonalne terapije ili hirurške prilagodbe spola.

[2] Samodefiniranje i samoodređenje se odnosi na pravo osobe da sama definira svoj(e) identitet(e) i sebe kao osobu, te ne smije biti uvjetovano.

Komentari

komentara