Pravo na okupljanje LGBTI osoba: Davanje glasa i priznavanje pluraliteta

Tokom diskusije o pravu na okupljanje koja je u četvrtak, 20. juna, održana u organizaciji Centra za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu i ERMA magistarskog programa iz demokratije i ljudskih prava, prisutni/e su poslušali/e konstruktivne uvide u zakonska tumačenja pitanja okupljanja LGBTI građana/ki, kao i komentare o ulozi akademske zajednice i pitanju sigurnosti učesnika/ca najavljene povorke.

Piše: Mirza Halilčević
Foto: CIS

Centar za interdisciplinirane studije Univerziteta u Sarajevu bio je domaćin diskusije o pravu na okupljanje LGBTI osoba, koja je održana u četvrtak, 20. juna. Diskusija je otvorena kratkim obraćanjem direktorice CIS-a, Melike Husić Mehmedović, koja je istakla kako je CIS prirodno mjesto za razgovor o ovim temama. 

Publici su se u uvodnom dijelu obratili i Khaldoun Sinno, zamjenik šefa delegacije Evropske unije u BiH, kao i ambasador Republike Italije u BiH, Nicola Minassi. Sinno je istakao kako povorka sama po sebi nije nužno i uslov za ulazak u EU, ali je omogućavanje uslova u okviru kojih se povorka može održati zapravo jedan od njih. I Minassi i Sinno su se složili da je ovdje riječ o ljudskim, odnosno jednakim pravima za sve, a nikako o izolovanom setu pravu za LGBTI građane/ke. Za kraj su dodatno naveli i kako se raduju najavljenoj povorci, te kako civilno društvo i LGBTI osobe u njima mogu vidjeti saveznike/ce. 

Na panelu su govorili/e članice organizacionog odbora Bh. povorke ponosa, Lejla Huremović, aktivistkinja Sarajevskog otvorenog centra i  Ena Bavčić, koordinatorica pri Civil Right Defenders, kao i profesor Asim Mujkić, ko-direktor ERMA programa.

Diskusija je otvorena pitanjem o sigurnosti učesnika/ca najavljene povorke ponosa, u okviru čega je Huremović Lejla govorila o do sada poduzetim strateškim koracima Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Huremović se osvrnula i  na druge postignute rezultate koji se vežu za opće pitanje sigurnosti LGBTI osoba u BiH. Kako je istakla, ovom pitanju se unutar Organizacionog odbora Bh. povorke prilazi vrlo studiozno, te se kontinuirano razmjenjuju iskustva i sa organizacionim odborima povorki ponosa iz regiona. 

“Mi ne radimo na ovome isključivo od prvog aprila. Sa kolegama/icama iz regiona smo prošli/e kroz sve aspekte koji uključuju organiziranje ovog događaja, od najbanalnijih primjera – da li treba obezbijediti vodu na povorci, do komuniciranja sa institucijama, te do toga kako komunicirati i raditi sa LGBTI zajednicom. Radimo sa Vladom Kantona Sarajevo, Ministarstvom komunikacija i saobraćaja, radimo i sa policijom, što smo radili i ranije u okviru rada SOC-a. Također, dobili smo dozvolu od Ministarstva saobraćaja KS da se tokom povorke zaustavi saobraćaj.”

Govoreći o sigurnosnim aspektima, Huremović je istakla i kako će Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa poduzeti sve potrebne korake kako bi se izbjegli slučajevi potencijalne administrativne šutnje institucija, poput one iz maja 2017. godine. Panelistkinja Bavčić Ena je, nadovezujući se na pitanje o sigurnosti, kazala i kako pravo na okupljanje svih građana/ki u Bosni i Hercegovini reguliše jedanaest zakona. Kako je istakla, riječ je o velikom administrativnom aparatu čiji su zakoni podjednako i restriktivni i liberalni.

“Devedeset posto javnih okupljanja u Bosni i Hercegovini prolazi bez ikakvih problema. Deset posto njih ima potencijal da pokrene ljude, da otvori kontroverzne teme, to su primjeri koji se moraju više posmatrati. Jedan od takvih imamo i u Banja Luci, a to je slučaj grupe ‘Pravda za Davida’ koji izlazi iz okvira prava na javno okupljanje i ulazi u okvir zabrane slobode kretanja, izražavanja, govora. Mi s druge strane, kao organizatori/ce prve povorke ponosa, nismo odgovorni/e za sigurnost učesnika/ca. Mi možemo pričati o tome zašto je bitna sigurnost, te pravovremeno obavijestiti nadležne institucije, ali mi ne možemo obezbijediti sigurnost učesnicima/ama. To mora biti policija”, zaključila je Bavčić.

Pitanje prava na organizovano okupljanje jedno je od osnovnih postulata demokratskog društva. Iako se, kako je tokom dskusije Bavčić istakla, nekada čini da je u posljednjih par godina sve manje okupljanja bh. građana/ki, zapravo ih je sve više. Svježi su primjeri poput žena koje su stale u odbranu rijeke Kruščice ili protesti radnica zeničkog Borca, pa i protesti za JMBG i radnike/ce 2014. godine. Kako akademska zajednica može doprinijeti kvalitetnijoj realizaciji prava na okupljanje marginalnih zajednica bilo je jedno i od pitanja upućenih profesoru Asimu Mujkiću. 

“Akademska zajednica ima dužnost da da svoj glas grupama koje su iz ovog ili onog razloga marginalizirane, koje ne mogu uzvratiti, koje su ugnjetavane. Vidimo širom Evrope u čemu se sastoje šovinizam, ksenofobija, rasizam, nacionalizam… Oni počivaju na tome da se drugim grupama, koje ne mogu uzvratiti, ne da glas. Tu je akademska zajednica zakazala. Naša akademska zajednica ima mogućnost da svojim ugledom i autoritetom podari glas grupama koje se bore za svoju emancipaciju. Naravno, ima nas svakakvih, pa tako i unutar akademske zajednice imate ljude koji, recimo, vođeni nacionalnim jedinstvom, rade suprotno, te tako delegitimiraju te manjine. Šta znači dati nekom glas? To znači legitimiranje, priznavanje. Kroz davanje glasa, mi priznajemo pluralitet, a akademska zajednica mora biti čuvar pluraliteta. Ja i moje kolege/ice se trudimo, pa i u nastavi na Fakultetu političkih nauka, otvarati ovakve teme”, poručio je Mujkić.

U nastavku diskusije Huremović je govorila i o značaju same povorke u odnosu na do sada mnoge postignute rezultate. Kako je navela, ovo je jedna od rijetkih aktivnosti koja je dovela LGBTI teme direktno u fokus javnosti, te je ovo možda po prvi put da ljudi u Bosni i Hercegovini govore o ovim temama ovakvim intenzitetom. Huremović je pozvala i sve prisutne saveznike/ce da svojim angažmanom i dijeljenjem fotografija iz kampanje Ovo je povorka zajedno kreiraju imidž bh. povorke kao političkog protesta. Kako je istakla, to je jako važno upravo jer se skretanjem pažnje na lični izgled ili seksualiziranost nekih od učesnika/ca svjetskih festivalskih povorki, nerijetko diskreditira potencijal povorke kao takve. Stavljajući fokus na to, direktno se skreće pažnja sa naših političkih zahtjeva – zaključila je ona.

U svom završnom obraćanju, Bavčić je poručila i kako je antifašizam jedna od krovnih vrijednosti ovog političkog protesta. Na pitanje kako se osloboditi administrativne etikete “visokorizični skup”, ona je kratko prokomentarisala kako se u Bosni i Hercegovini svakodnevno odvijaju događaji visokog rizika, te kako se organiziranjem povorke uopće ne izlazi iz te rutine. 

Dvosatna diskusija otvorila je mnoga pitanja, te ukazala na ključne vrijednosti, poput solidarnosti i savezništva. Tim tonom se za kraj pristnima obratio i profesor Mujkić, rekavši kako je ovo historijski događaj koji ujedinjuje mnoge naše borbe. “Oduvijek sam smatrao LGBTI zajednicu jednom od napotentnijih emancipatorskih zajednica. I migranti su također jedna od grupa koje niko ne želi. Oni također imaju emancipatorski potencijal. Ako nema pluraliteta društva, ne treba ni nas da bude. Šta će nam sve ove povelje, entiteti, države, ako nemamo okvire unutar kojih pluralitet može da se artikulira”, zaključio je on za kraj.

Na pitanje publike šta svako pojedinačno može učiniti i na koji način doprinijeti kvalitetnijoj realizaciji prve Bh. povorke ponosa, rečeno je i kako će Organizacioni odbor pravovremeno raspisati i oglas za volontere/ke, kao i mnoge druge aktivnosti vezane za izradu transparenata i druge logističke detalje. Također je naglašeno i kako svako zapravo može konstruktivno i informisano, razgovarajući sa ljudima, prijateljima, kolegama i porodicom o ovim temama, doprinijeti boljoj organizaciji povorke.

 

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.

Komentari

komentara