Reagovanje: Divlja psihologija

Prenosimo reakciju našeg novinara Mirze Halilčevića na tekst objavljen na portalu Radio Kameleon pod nazivomVahida Djedović o LGBT populaciji: oni ne žele gay paradu u Tuzli, a razlog je SAMO JEDAN.

***

Poštovana gospođo Djedović,

za potrebe ovog pisma koristit ću sve politički korektne termine, sa sve rodno osjetljivim jezikom, jer viđoh da vam je zasmetalo što se na vratima ženskog toaleta u Skenderiji našao znak koji se obraća vama, ženama, ali u muškom rodu. Ironično ste prokomentarisali – toliko o rodnoj ravnopravnosti, dakle, samo mala digresija u startu, možda se poslije vratimo na to.

Razlog mog obraćanja Vama je isključivo članak koji potpisujete, a koji je objavio portal Radio Kameleona pod nazivom – Vahida Djedović o LGBT populaciji: oni ne žele gay paradu u Tuzli, a razlog je SAMO JEDAN. Vjerujem da za senzacionalnost naslova možemo zahvaliti redakcijskom timu, uspjeli su privući pažnju u svakom slučaju, dok ste nas Vi svojim sadržajem i preciznom analizom svakako zadržali.

Recimo da svoju analizu i niste pisali potpuno svjesni posla kojeg ste se uhvatili, ali ono što me naknadno uznemirava jeste što na Vašem fejsbuk profilu još uvijek stoje komentari koji bi se mogli okarakterisati kao vrlo postojan govor mržnje. Ono što me opet nekako najviše uznemirava, a u vezi s vama jeste vaša pomagačka profesija, odnosno, Vaš psihoterapeutski poziv, koji ste tako zloupotrijebili na način da ste sebi dali za pravo da analizirate LGBTIQA zajednicu na potpuno neetičan i neprofesionalan način, spominjući manipulativne sposobnosti, uloge žrtve i kontakt s majkom. Nadam se da ste svjesni da ovo nije ništa drugo nego divlja psihologija.

„Zapravo, traže emotivnu pažnju, a ne pružaju je. Ono što daju jesu manipulativne sposobnosti kojima nas uvlače u vrzino kolo i žele od sebe načiniti kult. Traže publiku kojoj će moći da jadikuju o svojim teškim i neshvaćenim životima, jer, samim tim što su jesu to što jesu, postavljaju se u ulogu žrtve, a ova uloga je najrasprostranjenija u našem društvu i ljudi se najlakše identifikuju sa ulogom žrtve. Svi oni, kao i svi ovi, imaju istu potrebu, a to je potreba za pažnjom. Posebno se javlja kod osoba koje u djetinjstvu nisu imale dobar kontakt sa važnom osobom, a najčešće sa majkom.“ – Djedović (iz teksta – http://radiokameleon.ba/2017/05/vahida-djedovic-lgbt-populaciji-ne-zele-gay-paradu-tuzli-a-razlog-jedan/)

Iskreno se nadam da ovo nije vrhunac vaše psihoterapeutske misli, jer opresiju društveno-političkog sistema prevesti kao nedostatak roditeljske pažnje čini da Vi ovdje ispadate jedinom koja bi da se domogne publiciteta ako je moguće nekom prečicom, jer naravno da je to podoban format razmišljanja, doduše upakiran u psihoterapeutski ukrasni papir. Život u kontinuiranom strahu, nepostojanje institucionalne podrške, nemogućnost sklapanja brakova i svih prednosti koje se dobijaju istim, društvena ekskomuniciranost, napadi – fizički, psihički, medijski… samo se iskreno nadam da nekom od svojih klijenata/ica nećete pristupiti isto, jer, nikada ne znate ko vas sluša ili u ovom slučaju, čita i šta se u čijoj glavi mota.

O stvarnom položaju LGBTIQA osoba čini mi se znate tek toliko koliko se iz medijskih priloga nekog lokalnog portala moglo saznati, a to je očito jako malo, jer u suprotnom nikada ne biste doveli u vezu ulogu žrtve i prave ljude sa margine. Ukoliko ste zainteresirani, ja ću Vam sa zadovoljstvom proslijediti svu literaturu koja se odnosni na sve dosadašnje zabilježene oblike diskriminacije na osnovu seksualnosg/rodnog/spolnog identiteta.

S druge strane, nisam siguran koliko ste spremni da dokučite i čujete moj komentar na tezu koju ste opet, potpuno nestručno postavili unutar teksta, onako laički pozivajući se na komentare koji se odnose na najavljeni brak Bože Vreće. Da se razumijemo, Božo Vrećo nikada javno nije priznao da je gej. Božo Vrećo nije reprezentativan. Božo Vrećo živi u balonu, što ne osuđujem, ali dio komentara koji ste vi vidjeli na Božinom profilu nema apsoulutno nikakve veze sa LGBTIQA zajednicom, niti sa društvenom percepcijom iste.

Vaš tekst formata – „Nisam homofob, ali“ u kombinaciji sa sve gore navedenim primjerima pokazuje jedino vašu neinformiranost, neprofesionalnost i neetičnost, a ono što Vas razlikuje od otvorenih huškača jeste malo spretnije baratanje kojekakvim terminima, te malo izraženije retoričke/spisateljske sposobnosti, ali hej, bilo bi sramota da je drugačije, ipak ste završili Odsjek Bosanski jezik i književnost.

I za kraj, gospođo Djedović, da se vratimo na one toalete sa početka priče, zanima me da li insistirate na upotrebi rodno osjetljivog jezika i na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla, gdje i radite ili Vam to dođe samo kao feministički hobi, onako, s vremena na vrijeme uslikate i podijelite neki zanimljiv znak, natpis ili reklamu napisanu u patrijarhalnom duhu?

Srdačno i veselo,
Mirza Halilčević

Komentari

komentara