Životne zajednice osoba istog spola u Bosni i Hercegovini nisu regulisane zakonom i ne proizvode prava i obaveze za partnere_ice. Sljedeća pitanja i odgovori napravljeni su prema neslužbenim prednacrtima Zakona o životnim zajednicama osoba istog spola za FBiH i RS, koji je razvila radna grupa u sklopu projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu s EU standardima” koji provode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar, a finansira Europska unija uz finansijsku podršku Fondacije Astraea.
2
Kakva je procedura za sklapanje životne zajednice?
Sklapanje životne zajednice se mora prijaviti najmanje 30 dana ranije u željenoj opštini ili gradu uz prilaganje izvoda iz matičnih knjiga rođenih i dodatnih dokemenata koje matičar zatraži. Matičar na osnovu izjava i priloženih dokumenata procjenjuje da li su ispunjeni svi uslovu za punovažnst zajednice (da su partneri/ce punoljetne osobe, da nemaju predhodni brak, vanbračnu ili nefomralnu životnu zajednicu, da su sposobni/e za rasuđivanje, da slobodno pristaju i da nisu u krvnom srodstvu).
Matičar prije sklapanja životne zajednice upoznaje obje strane sa mogućnošću uređenja imovinskih odnosa i sporazumijevanja o prezimenu. Sklapanje zajednice se vrši na svečan način u posebnoj opštinskoj ili gradskoj prostoriji ili na drugom mjestu po izboru partnera/ica ako postoje opravdani razlozi uz naknadu. Sklapa se u prisustvu partnera/ica, dva svjedoka i matičara. Po sklapanju, životna zajednica se upisuje u registar životnih zajednica.
3
Kakva je procedura za raskidanje životne zajednice?
Do sporazumnog raskida životne zajednice može doći u slučaju kada je od trenutka sklapanja prošlo najmanje 6 mjeseci i ako postoji sporazum životnih partnera/ica o uvjetima i načinima održavanja osobnih odnosa, izdržavanja partnera/ice i podjele imovine. U koliko raskidanje životne zajednice nije sporazumno raskid se zahtjeva tužbom pred sudom.
4
Šta dobijam sklapanjem životne zajednice?
Dobijate državno priznanje da je vaša životna zajednica jednako bitna kao i heteroseksualne, te da ste ravnopravni/e građani/ke ove države.
Dobijate mogućnost nasljeđivanja imovine, najama stana i penzije svog/je partnera/ice ili on/ona vaše, mogućnost zdravstvenog osiguranja preko partnera, pravo da posjećujete svog/ju partnera/icu u bolnici, da odlučujete o njegovom/njenom zdravlju kada on/ona to nije u stanju. Dobijate određene poreske olakšice na osnovu statusa životne zajednice, mogućnost sticanja državljanstava, te zaštitiu određenih imovinskih prava u raskidu formalne i neformalne životne zajdenice (podjela zajedničke imovine, izdržavanje kada je jedan partner/ica spriječen da radi u slučaju raskida).
5
Gdje se vrši ceremonija sklapanja istospolnih zajednica?
Ceremonija sklapanja se vrši na isti način kao i sklapanje braka u opštini ili gradu u kojem partneri/ce žele sklopiti životnu zajednicu.
6
Može li se matičar pozvati na "prigovor savjesti" prilikom sklapanja istospolnog partnerstva?
Prednacrtom zakona o životnim zajednicama istospolnih parova nije predviđeno da se matičar može pozvati na „prigovor savjesti“.
7
Koje su razlike između braka i životne zajednice predviđene ovim zakonom?
Razlike između braka i životne zajednice predviđene ovim zakonom su u pogledu usvajanja djece, odnosno ostvarivanja roditeljskog i starateljskog prava.
8
Da li Zakon omogućava usvajanje djece?
Prednacrt Zakona o životnim zajednicama istpospolnih parova ne omogućava usvajanje djece.
9
Sklapanje partnerstva između partnera/ica različitih državljanstva.
Prednacrtom ovog Zakona predviđeno je da partneri/ce različitih državljanstava mogu sklopiti životna partnerstva na jednak način kako to rade i bračni parovi.
10
Da li postoji nešto slično vanbračnoj zajednici za istospolne partnere? Koja je razlika između formalnih i neformalnih životnih zajednica?
Prednacrtom Zakona o životnim zajednicama istospolnih parova predviđeno je da pored formalnih životnih zajednica postoje i neformalne životne zajednice što u principu znači da bi neformalne životne zajednice predstavljale ekvivalent vanbračnim životnim zajednicama.
Razlika između formalnih i neformalnih životnih zajednica je u načinu njihovog nastajanja kao i u pravima koja oni proizvode. Formalna životna zajednica nastaje sklapanjem životne zajednice ispred matičara, dok neformalna životna zajednica nastaje nakon tri godine zajedničkog života dvije osobe istog spola i njenim prestankom partneri dobijaju pravo na podjelu zajedničke imovine.
11
Šta tačno predstavljaju neformalne životne zajednice i koji je njihov učinak?
Neformalna životna zajednica je zjednica života dvije osobe istog spola koje nisu braku , vanbračnoj, formalnoj ili neformalnoj životnoj zajednici s drugom osobom, a koja traje najmanje tri godine. Neformalni životni partner/ica ima ista prava na nasljeđivanje, sticanje imovine i ostvarivanje prava na izdržavanje kao i formalni životni partneri. U slučaju raskida i zahtjeva za korištenje nekog prava postojanja neformalne životne zajednice dokazuje se pred sudom.
Realizovana izložba fotografija o trans i rodno varijantnim osobama u Crnoj Gori “Vidljive”
U Podgorici je 31. marta, povodom obilježavanja Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba, otvorena izložba fotografija pod nazivom “Vidljive”.
Trans osobe u Crnoj Gori i dalje doživljavaju nasilje u raznim oblicima, neprihvatanje u porodici, školi, poslu, na ulici i dalje nisu u potpunosti vidljivi/e, upravo zbog društvenog nasilja koje ih svrstava na marginu društva.
“Ovom izložbom, željeli/e smo da prikažemo naše živote, naša lica, naša iskustva, te naš put ka oslobođenju i osnaženju”, stoji u objavi na Fecebook stranici crnogorske trans organizacije “Spektra”.
Izložba predstavlja seriju priča 10 transrodnih i rodno varijantnih osoba iz Crne Gore, koje kroz fotografije govore o uticaju društva na njihove živote, kao i o prihvatanju sebe i oslobađanju od društvenih okova.
Izložba je drugi autorski rad mlade studentkinje psihologije, aktivistkinje, feministkinje, umjetnice i članice organizacija Asocijacija „Spektra“ i LGBTIQ Asocijacija „Queer Montenegro“, Marije Jovanović. Marija se predstavila prvi put izložbom “Korak ka slobodi”, kojom su tokom Nedjelje Ponosa prikazane malo drugačije žene u Crnoj Gori, lezbejke koje ponosno koračaju ka slobodi. Izložbom “Vidljivie”, Marija je pokušala da prikaže kontrast između sopstvenih identiteta i onih koje društvo pripisuje.
Izložbu su realizovale trans organizacija “Spektra”, uz podršku LGBTIQ Asocijacije “Queer Montenegro” i Ambasade kraljevine Holandije.
Uz fotografije se nalaze i kratki opisi otpora patrijarhalnim normama i osjećaji življenja svojih identiteta, koje možete jednim dijelom pročitati u galeriji ispod.
Fotografije preuzete uz dozvolu organizacije Spektra.
Osjećaj življenja u laži je kao osjećaj davljenja. Laži ti ulaze u nos, u usta, u oči, pune ti pluća. Pokušavaš da ih ispljuneš, ali svaki put kad otvoriš usta, izlaze nova. Možda je najgore od svega što nisi sam sebe stavio u vodu. Istina – e, to je potpuno drugačiji osjećaj. Živjeti slobodno, iskreno prema sebi, a onda i drugima, to znači disati punim plućima. Biti iskren prema sebi, biti svoj, u društvu koje baca kamen na svakoga ko se usudi da živi autentičan život – to je, zaista, suštinski, iskonski, na koncu – revolucionaran čin i nužnost – zarad sebe, ali i zarad društva.Dok nas društvo pokriva krivicom i stidom, neki od nas nikad nisu uspjeli da sa sebe skinu tu postelju, nikad nisu uspjeli da budu ono što jesu, ostali su zauvijek sakriveni ispod tuđih želja i ideala. Postelju skidam kao veo. Konačno sam vidljiva. Svaki moj osjećaj je dio mene, to sam ja, to je moja sloboda i nikome neću dozvoliti da mi je ograniči.Nemoć je osjećaj koji je posljedica pritisaka društva – blokira ti čula, sprečava te da gledaš svojim očima, slušaš svojim ušima i okusiš svijet na svoj poseban način. Naš se svijet pretvara u bezbojnu priču. Društvo čini to da se stidim što sam ljudsko biće. Tek kada sami sebi dopustimo da maknemo ruke s lica, oslobodit ćemo se i dobiti borbu protiv samih sebe.Rođen u okovima. Hodao posramnjeno pored ljudi koji su pokazivali prstom na mene i govorili da živim život koji mi ne pripada. ‘To ti Bog nije dao, to nije tvoje’. Riječi koje sam slušao svaki dan. Ośećaj težine na grudima, okovi na nogama, ne date mi iz mjesta da mrdnem, a samo sloboda mi treba. Udahnuo sam vazduh punim plućima onog momenta kada sam shvatio svoju veličinu. Ja nisam rođenjem dobio život koji živim, ja sam se borio svakog dana da bih ga uzeo u svoje ruke. Ponosan na sebe i ljude koji su pored obećao sam da ću hodati uzdignute glave ponosan na bitku koju sam dobio.
Prije tranzicije sam bila sama, nezadovolja sobom, sa svojim tijelom. Dodatno me depresivnom činila okolina, konstanta dobacivanja, pogrdne riječi. Odbacivanje, neprihvatanje. Početak tranzicije je za mene bio kao sunce koje izlazi nakon tamne noći. Moje tijelo više nije sivo, postaje ljepše u mojim očima, ne primjećujem mračne poglede, vidim ljepše stvari, živim slobodno.Kad sam rekla majci da sam trans žena , rekla mi je da to što jesam ne postoji. Da više ničiji sat ne stane, vrijeme je otpora! Nije došlo mojih pet minuta, a ne treba ni da dođe. Svo vrijeme ovog svijeta mi pripada i neću se izvinjavati što sam tu. Vrijeme je, ponosna na sve što jesam.
Moj otac insistira da moram da odlučim ko sam, “muško” ili “žensko”!” Ja kažem: “Mogu da budem šta god hoću! Sve što osjećam ja i jesam!”Pravilo je ponašati se onako kako društvo kaže. Uče nas da to tako treba, da je to “normalno”. Zašto se ja onda osjećam loše? Od svijeta se mogu sakriti, mogu se uklopiti i ponašati se onako kako društvo nalaže ali od sebe ne mogu nikada sakriti ono što jesam.
U Podgorici je 31. marta, povodom obilježavanja Međunarodnog dana vidljivosti trans osoba, otvorena izložba fotografija pod nazivom “Vidljive”.
Bitno je ulagati u kapacitete trans zajednice