Registracija istospolnih partnerstava: Perspektiva dvije države

Piše: Nera Mešinović
Foto: Unsplash / Nick Karvounis

Naši sugovornici, Matej Vrebac (BiH) i Ivona M. (Hrvatska), govore o tome koliko je bitna registracija istospolnih partnerstava, i kako se, u odnosu na zakon koji Hrvatska ima, a Bosna i Hercegovina ne, razvijaju očekivanja LGBTI zajednice. Obje osobe s kojima smo razgovarali/e su u partnerskim odnosima, i ovo pitanje za njih je vrlo relevantno. Pokušali/e smo saznati zašto.

Život u istospolnom partnerstvu

LGBTI.ba: Zaljubljen si. Da li postoji slika budućnosti u tvom odnosu, s obzirom da živiš u Bosni i Hercegovini?

Matej (BiH): Pod pritiskom društva i odrastanja mislio sam da to nije ista slika budućnosti i da ja nikada neću moći biti sretan na način na koji su sretni strejt parovi ili strejt osobe, da ja naprosto moram u nekom drugom društvu graditi svoju sreću. U međuvremenu, gradio sam se kao ličnost i shvatio da je zaljubljivanje jednak proces za sve, i da je želja za suživotom i u istospolnim partnerstvima jednaka. Čovjek koji živi u BiH nauči se na mnogo toga, da se nosi sa mnogim situacijama na različite načine, pa često ni ne primijeti koja su mu to prava uskraćena, a koja nisu. U suštini, vjerujem da osobe u BiH mogu održavati vrlo kvalitetne istospolne veze. Naravno, stvar je pojedinačna od para do para, koliko su jaki psihički, i još važnije, kako im se poklapaju drugi uslovi života. Jer, iako je ona ključ, ne živi se samo od ljubavi.

Situacija u Hrvatskoj je nešto drugačija. Zakonom o životnom partnerstvu osoba istog spola iz 2014. godine, potrebe LGBTI zajednice su djelimično prepoznate. Zakonska legislativa donijela je, kako naša sugovornica Ivona M. iz Hrvatske kaže, smanjenje stigme prema LGBTI ljudima. Sada, čak i kada ljudi postupaju uvredljivo, zakonska regulativa je tu kao protuargument. “Bilo je mnogo rasprava sa religijskim predznakom koje su pokušale spriječiti usvajanje zakona, pa je usvajanjem smiren i govor mržnje religijskih službenika”, kaže Ivona. “Živjeti u vremenu u kojem nam je ovo dostupno je nevjerovatno, u određenom smislu, otvaraju se prostori koji su sigurni za razgovor o tome i legitimizira se politička borba”, dodaje naša sugovornica. Svako novo sklopljeno partnerstvo i dalje je bitno zbog vidljivosti LGBTI zajednice. Zaključuje da su, u ovom smislu, granice pomjerene, a diskriminacija smanjena. S druge strane, smatra da je medijska slika o istospolnim partnerstvima još uvijek nešto što treba senzibilizirati i prilagoditi željenom inkluzivnijem društvu.  

Lična motivacija za registraciju partnerstva

LGBTI.ba: Zašto bi se odlučila_o za registraciju partnerstva?

Ivona M. (Hrvatska): Ja mislim na taj korak puno. Važno mi je da imam pravo to učiniti, iako, iz drugih razloga, u mom odnosu to nije nešto o čemu razgovaramo. S jedne strane, odlučila bih se na taj korak zbog elementa proslave i slavlja. Proslava ljubavi za neke od mojih prijatelja je najbitniji faktor.
S druge strane, odlučila bih se za to jer bi mi dalo osjećaj slobode, ili jednakosti, ili jednostavno zbog toga što se na taj način želim posvetiti partnerici. Dobijam priliku da držim nekoga za ruku i kažem: “Da, želim biti s tobom.” Ne vjerujem u vječnost, ali željela bih na taj način izraziti ljubav.  Za mene, prepoznavanje mog lezbejskog partnerstva mi daje sposobnost da se normaliziram, u smislu da mogu napraviti tu strejt stvar. Strejt partnerstvo je zasigurno još uvijek slika toga kako živjeti život, kako graditi porodicu, kako biti partner, to je ideal odrastanja. U ovom smislu, partnerstvo je još uvijek vrlo strejt. Na neki način, uvođenjem ovog zakona dovodi se do potencijala za kreiranje kvir partnerstava. Dok je strejt partnerstvo na neki način obrazac, kvir partnerstvo je tvrdnja i potvrda o postojanju.

Matej (BiH) smatra da je bitno da zakon koristimo ukoliko ga imamo, u tom segmentu je i sama registracija svakog pojedinačnog partnerstva bitna. Pored toga, najbitnija su mu prava i povlastice koje njegov partner i on dobijaju. On ima hrvatski pasoš, tako da je za njega to pitanje bitno – da li graditi budućnost ovdje ili negdje vani. Smatra da bi mu mogućnost da dobije papir koji bi registrirao njegovo partnerstvo sa dečkom umnogome olakšala razmišljanje o ostanku u Bosni i Hercegovini. Isto tako, napominje da bi mu taj papir trenutno bio simbolički važan, no sigurno bi olakšao i praktične stvari, poput zdravstvenog osiguranja ili dijeljenja stana. Zakon ga zanima ga najviše zbog onoga što dobija tom legislativom.

Šta donosi zakon o registraciji istospolnih partnerstava?

LGBTI.ba: Šta ako se u Bosni i Hercegovini donese zakon o registraciji istospolnih partnerstava?

Matej (BiH): Ukoliko se donese zakon, i dogodi njegova implementacija, smatram da će to biti veliki eksperiment za čitavo društvo. Mislim da se već pokazalo sa zakonom o zabrani diskriminacije da se neke stvari možda mijenjaju. U kojem smjeru – ne znam, i iz ove pozicije to je teško znati, ali je bitno da se mijenjaju. Mladi odlaze isto tako i iz ovih razloga. Ne mogu ozakoniti svoj odnos, što je žalosno. U LGBTI zajednici, ako ćemo diskriminisati i dijeliti društvo po skupinama, postoje jako sposobne i vrijedne mlade osobe koje mogu nešto napraviti u društvu.  

Ne smatram da će se stvari drastično promijeniti ukoliko dobijemo zakon o registraciji istospolnih partnerstava. Ovdje se mora promijeniti društvena paradigma za mnogo toga.  Ipak, u Bosni i Hercegovini vlada zakon, i uvođenjem zakona o registraciji istospolnih partnerstava približili bismo se onoj floskuli kako smo pred zakonom svi jednaki. Naprosto, bitno je da se čovjek može na nešto pozvati. Danas, barem, svi se prvo pozivaju na zakon, pa na sve ostalo. Ključna stvar je usvajanje tog zakona, jer bi to ljudima olakšalo živote u vrlo praktičnom smislu. Ljudi u svemu traže neku sigurnost, i u emotivnom smislu, i u svakom drugom, a donošenje i provođenje tog zakona definitivno donosi potrebnu sigurnost.

LGBTI.ba: Zašto se ljudi u Hrvatskoj odlučuju na registraciju istospolnih partnerstava? Šta se promijenilo nakon što ste dobili zakon?

Ivona M. (Hrvatska): Činimo to iz različitih razloga. Mislim da to radimo kad volimo nekoga, zbog ljubavi i predanosti. Odlučujemo se na taj korak iz pravnih razloga, ali i zbog toga što smo naučeni da je to način na koji se posvetimo nekoj osobi. Kad kažem “pravni razlozi”, mislim na činjenicu da smo, nakon potpisivanja papira, moja partnerica i ja međusobno povezane i postajemo porodica. U tom smislu, dobijamo prava oko zdravstva, socijalnog osiguranja, dizanja kredita za stan i još mnogo toga. Također, primjećujem da mogućnost registracije, i posljedično, registracija, donosi priznanje vaše seksualne orijentacije u okolini. To je u slučaju da vas ljudi ne shvataju ozbiljno jer ste gej ili lezbijka, što se dešava, pa na taj način stvar postaje ozbiljnija. Smatram da registracija partnerstva donosi puno na mnogim planovima i pomaže u procesu razvijanja društva prema prihvatanju.

Smatram da je ovaj korak bio temeljni, jer ne postoji način da se istraži odnos, ili normalizira slika o LGBTI zajednici, ako ne postoji sigurnost da se istražuje unutar tog okvira. Ovaj zakon je bio prvi korak u stvaranju sigurnog prostora da se bude drugačiji, i da se grade drugačiji odnosi. Još jedna posljedica usvajanja zakona je genijalan osjećaj da mogu partnericu uhvatiti za ruku, dok su svi naši prijatelji i porodica prisutni. Na taj način dobijam potvrdu od svih tih ljudi koji nas vole i koji žele biti dio naše priče. Čini mi se da ovaj krug raste.

 

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.

Komentari

komentara