Izvor: Diskriminacija.ba
Foto: Privatna arhiva
Mlada novinarka i spisateljica Sara Velaga iz Jajca kroz svoje radove nastoji govoriti o različitim društvenim problemima u našoj zemlji. Kako joj neformalno obrazovanje nije bilo dovoljno da dođe do saznanja koja su joj bila bitna, odlučila se za učestvovanje na brojnim seminarima, treninzima i radionicama i za svoje građenje kroz NVO sektor. Sara je sa nama podijelila svoja razmišljanja o odlasku mladih iz BiH i razloge zbog kojih je ona odlučila ostati.
Šta je ono što ti najviše smeta u bosanskohercegovačkom društvu, i šta bi najviše voljela promijeniti?
Najviše mi smeta nemogućnost ostvarivanja potencijala i izražavanja talenata, uslijed sve veće korupcije, nepotizma, kupljenih diploma, ali i društva koje svakodnevno prećutno odobrava sve manjkavosti sistema u kojem živimo. Voljela bih promijeniti sve navedeno, na način da samo znanje može presuditi o uspjehu. Ne veze, ne novac, a čak ni diplome, već istinsko znanje koje ili imate ili nemate u sebi. Mijenjala bih i sistem koji obespravljuje mnoge u našoj državi i koji nas dijeli na ekstremno siromašne i ekstremno bogate.
Šta misliš zbog čega mladi ljudi odlaze iz BiH?
Svi ljudi, a ne samo mladi, odlaze u nadi da postoji bolje sutra, da postoji mjesto gdje se čovjek vrednuje na osnovu znanja i kvaliteta, a ne na osnovu novca i veze. Odlaze svjesni da su pokušali ovdje, a da će ukoliko „vani“ ne uspiju, moći uvijek da se vrate u sistem koji decenijama ostaje takav. Loš i nepromijenjen.
Koji su dodatni problemi s kojima se suočava LGBTI zajednica u našoj zemlji i koji eventualno dovode do toga da mladi iz ove zajednice odlaze iz BiH?
Mislim da se LGBTI zajednica, jednako kao i druge manjinske grupe u državi, suočava sa nemogućnosti ostvarivanja punih prava na ravnopravan život. I to je razlog zašto odlaze. Manjine u BiH ostaju na marginama društva predugo da bi iko vjerovao da će se to mijenjati. I to je ono što je tragično i što navodi sve one koji na bilo koji način jesu manjina da odu, ako se za osnovna prava ne mogu izboriti.
Da li ti poznaješ LGBTI osobe koje su napustile BiH i šta je bio njihov motiv?
Poznajem neke prijatelje koji su otišli, radi proste nemogućnosti da ovdje žive slobodan bračni život, kao drugi. Osim toga, otišli su i zbog nemogućnosti da žive slobodan partnerski život. Da rade sve ono što je drugima podrazumijevano i zagarantovano kao pravo. Da odu na kafu za ruku sa partnerom, da se ljube na javnom mjestu, izražavaju emocije i slično.
Da li ti razmišljaš o napuštanju zemlje? Ako da, zbog čega?
Trenutno ne razmišljam o odlasku iako se to čini pomalo blesavim, reklo bi se, uzevši u obzir okolnosti. Ali vodim se mišlju da ne bih otišla dok stanje ne bi postalo „alarmantno“. Uprkos tome što u društvu možda i jeste, lično ostvarujem sve što želim pomoću znanja i vještina, a to mi znači. Istina, znatno je teže, nekada i prenaporno, ali trenutno još uvijek uspijevam. Odlazak doživljavam kao zadnji izlaz koji bih koristila u slučaju nužde. I dalje vjerujem u istrajnost, upornost i talenat koji neko nekad mora primijetiti i vrednovati, ali samo ako dovoljno puta skreneš pažnju na njih. Osim toga, još uvijek više volim da imam mogućnost raditi ono što volim, nego nešto što bih morala, kada bih otišla „vani“ i krenula iz nule, učeći jezik i radeći potpuno drugačije poslove od mojih interesovanja.
Šta bi se u našoj zemlji trebalo promijeniti pa da mladi odluče ostati – i u generalnom smislu, a i u smislu poboljšanja položaja LGBTI populacije?
Prije svega trebala bi se promijeniti struktura vlasti, a potom i njene odluke i rad. Fokus bi znatno trebao biti na zapošljavanju i stvaranju prilika, a ne samo na floskulama u predizbornim kampanjama. Vlast bi trebala konačno shvatiti da ovo nije robovlasničko društvo ili da barem ne bi trebalo takvo biti, već 21. vijek u kojem sloboda građana treba i mora biti zagarantovana, jednako kao i njihova prava. Apsurdno se baviti uporno prošlošću, uništavajući tako svaku priliku za konstruktivne planove o budućnosti. Budućnosti naše države, djece, ali i mladih koji odlaze, jer sva današnja djeca će vrlo brzo postati isti ti mladi koji odlaze ako se nastavi tako.
Šta misliš da druge zemlje u koje mladi ljudi odlaze nude, a što naša zemlja nema?
Druge zemlje nude očigledno prilike da ljudi zarade novac od kojeg mogu nešto više od samo preživjeti, kao što je slučaj u našoj zemlji. A osim toga nude i jednu opštu rasterećenost od dominantnosti naših dnevnopolitičkih tema. Ljudi su jednostavno prezasićeni našom svakodnevicom. Našim vijestima, crnom hronikom, ali i onom „sivom“ koja je postala naša realnost.
Tekst je nastao u saradnji sa partnerima iz organizacije Schüler Helfen Leben iz Berlina.
Sarajevski otvoreni centar nudi pravno savjetovanje za LGBTI osobe, ukoliko ste žrtva progona na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta i tražite azil u drugim državama, ali i pravnu podršku za različite druge probleme sa kojima se LGBTI osobe susreću u BiH. Više na sljedećem linku.
