Sretne smo sa onim što imamo, ali treba još puno toga promijeniti

Young urban girls holding each other for hands.Piše: Dalibor Tanić
Foto: lesbianloveguru.com

S. i T. su lezbejke i žive zajedno već dvije godine. Način na koji su se upoznale sasvim je neobičan, ali ne kaže se džaba da ljubav ne bira gdje udara. T. se na početku poznanstva zapravo sviđala najboljoj drugarici od S. Vremenom, njih dvije su se počele družiti, ali su u jednom momentu shvatile da tu ima više od običnog poznanstva. Umjesto sa njenom drugaricom, T. je počela vezu sa S. i skupa su sve do danas.

“Priznanje najboljoj drugarici je bilo jako bolno i ona je to shvatila kao izdaju. To je bilo tada… Danas, sve tri smo u jako dobrim odnosima”, ispričala je S.

No, prije nego što je ovo priznala drugarici, S. je morala da otkrije porodici da je lezbejka. Kaže da je imala sreće, barem kada je njena majka u pitanju, jer je to sa njom prošlo veoma ohrabrujuće. Od nje je dobila neočekivano veliku podršku. Za razliku od majke, S. kaže da je ostatak porodice jako konzervativan, da je dobila podršku, ali je to tema o kojoj se ne govori.

Proces outovanja kod T. je prošao potpuno drugačije, jer za njenu seksualnu orijentaciju zasigurno znaju samo njen brat i jako blizak rođak. Za ostatak porodice T. kaže da vjerovatno znaju da je lezbejka, ali da je to tema koja se također uredno preskače.

Ako ste neko ko ljubavnu vezu između dvoje ljudi posmatra kroz matricu koja vezu definiše kao odnos između muškarca i žene, ovo je definitivno priča za vas. Na kraju možda i shvatite zašto priču o S. i T. pričamo koristeći njihove inicijale. Ako ste pak pripadnici LGBTI populacije, vjerujemo da vam je sasvim jasno zašto za priču o dvije lezbejke ne koristimo puna imena.

Sretne smo

Bez obzira na takav odnos porodice i društva generalno, S. i T. su jako sretne i vrlo zadovoljne životom. Puno vremena provode družeći se sa prijateljima, a odnedavno imaju i novog člana porodice koji živi sa njima – sibirskog haskija.

“Živimo skupa i imamo našu malu zajednicu. Nama je to i više nego dovoljno. Ali ne iz razloga jer smo marginalizovane. Ovako bi bilo i da smo hetero par, jer ne planiramo biti u braku, niti imati djecu. Sasvim sigurno, parovima koji to žele je jako teško”, rekla je T.

Njih dvije kažu da se kreću u takvim krugovima ljudi gdje imaju podršku, ali i da imaju posao na kojem mogu raditi ono što vole. To je vjerovatno velika rijetkost danas. Sve to skupa za njih dvije je više nego dovoljno.

Ovo je jako lijepo čuti i zaista je rijetkost naći ljude koji kažu da su zadovoljni svojim životom. S. i T. nisu ništa čekale – same su stvorile takav život, pažljivo gradeći svaki detalj.

Njih dvije smatraju da se politika koja brine ili ne brine o pitanjima LGBTI zajednice neće nešto puno promijeniti, dok se to u jednom momentu ne postavi kao neki uslov. U međuvremenu, neko ipak nešto radi.

“To što se oni ne bave time ne sprečava nevladine organizacije i individue da svakodnevno pokreću ta pitanja i da rade na poboljšanju uslova života LGBTI osoba. Tako je i sa eventualnim održavanjem parade ponosa. Za mene je to svaka akcija koja se održi i svaka promjena u društvu, svaki priručnik i brošura. Tako da, po meni, parada ponosa se održava svaki dan, i to mi je mnogo bitnije od samog čina parade”, objasnila je S.

Bitno je da naša zajednica bude priznata

Ono što je možda najveći problem gej i lezbejskih parova jeste njihova zakonska nevidljivost. Kakav god plan da imaju, neće ga ostvariti u potpunosti dok se njihova zajednica zakonski ne prizna.

Vjerujemo da su S. i T. sretne i da se kreću u krugu ljudi koji ih podržavaju, ali šta je sa zajedničkom nekretninom, autom, ili čak psom o kojem se zajedno brinu? Za BiH njih dvije kao zajednica ne postoje.

“Bitno je da naša zajednica bude priznata, jer ne može funkcionisati ako su joj uskraćena osnovna ljudska prava, a to je osnov za neki normalan život”, rekla je T.

Njih dvije kažu da se u posljednjih desetak godina puno toga promijenilo, pokrenuto je puno procesa, ali ostaje zvanično priznavanje zajednice od strane države.

U ovakvoj situaciji, sigurno se nameće pitanje još koliko vremena će proći do dana kada će zajednica dvije žene ili dva muškarca biti priznata i šta rade predstavnici LGBTI zajednice po tom, ali i po ostalim važnim pitanjima.

U nekim momentima se možda nekome čini da nevladine organizacije koje se bave pitanjima LGBTI zajednice nastupaju veoma agresivno, no da li je to tako? Promjene su male, ali ipak postoje i do njih se dolazi veoma sporo.

“Ja ne bih rekla da je njihov nastup agresivan niti da se treba mjeriti njegova jačina. Smatram da se, s obzirom na okolnosti, jako puno uradilo i da će se jako puno uraditi. Ima tu mnogo nivoa djelovanja i svaki za sebe je jako važan. Svaki glas i svaka promjena je jednako važna”, rekla je S.

Ovaj lezbejski par je možda najbolji primjer kako se individualno treba izboriti za svoj prostor. Možemo slobodno reći da su one uspjele u tome. Neko bira potpuni underground, nekome je spas u odlasku iz zemlje, a neko jednostavno nađe svoj idealni prostor i ljude u njemu. Priznat ćete, to je veliki uspjeh za bilo koga u našoj zemlji.

S. i T. su uspjele u tome. Imaju lijep zajednički život, ali se i dalje bore da ga poboljšaju, ne samo za sebe, već i za sve druge.

Na kraju su rekle da očekuju više razumijevanja od pojedinaca/ki, ali i čitavog društva po pitanju borbe i nastupa nevladinih organizacija koje zastupaju LGBTI zajednicu u BiH.

“Vjerujemo u rad nevladinih organizacija, i bit ćemo njihova podrška. Način na koji oni rade je jedinstven i promišljen tako da imaju našu punu podršku”, poručile su S. i T.

Komentari

komentara