Gdje ima političke volje, ima i parade!
Protekle subote, 8. juna 2013. održana je treća Parada ponosa u Splitu. Kada se sjetimo slika iz 2011. godine – kamenovanja, nasilja, verbalnih napada, prijetnji – teško je bilo očekivati da će samo dvoje godine kasnije Prajd 2013. proći u ovako pozitivnoj atmosferi.
LGBT zajednica iz Splita, LGBT aktivisti_kinje iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Bosne i Hercegovine, prijatelji_ce, podržavatelji_ice LGBT osoba iz Splita i okoline, svi su se okupili oko 13 sati u popularnom parku Đardin kako bi učestvovali u povorci, koja je krenula nešto iza 14.30. Policija je profesionalno pružila zaštitu tako da nije uočen ni jedan incident oko same kolone. Splićani_ke i turisti_kinje, okupljeni po ulicama i baštama kafića, mahali su, pozdravljali i pružili podršku povorci.
Na poznatoj splićanskoj Rivi održani su pozdravni govori. Bez sumnje, najveće iznenađene i ohrabrenje bila je činjenica da je novi splitski gradonačelnik podržao Prajd. Ivo Baldasar je pozdavio sve prisutne, a da njegova podrša nije bila samo deklerativna, pokazuje i činjenica da se odmah, iako je samo dva dana pred paradu preuzeo mandat gradonačelnika, sastao sa organizatorima_cama parade. Također, obećao je i punu podršku novoosnovanoj splitskoj LGBT organizaciji “R!špet” te je zajedno sa njima najavio osnivanje LGBT centra, koji će biti podržan od gradskih vlasti.
Samoj paradi su prisustvovali i Vesna Pusić, ministrica za vanjske i evropske poslove Republike Hrvatske, te Arsen Bauk, ministar uprave Republike Hrvatske. Oni su se, gotovo, otimali da budu u prvom redu parade i da nose transparent sa parolom Prajda Potpuna ravnopravnost. Iako su na taj način, kao dio vlasti, dali više nego jasnu podršku LGBT zajednici, Sanja Juras, predstavnica organicije Kontra – jedne od organizacija koje su organizovale Pride, u svome se pozdravnom govoru osvrnula na moto Prajda i prisutnim ministrima_ci poručila da nije dovoljno paradirati nego da se od njih očekuje da se jasno izjasne o bračnoj jednakosti homoseksualnih zajednica. Za vrijeme Prajda ministar Bauk je izjavio da: „Sama činjenica da taj zakon (Zakon o istospolnim zajednicama) radi Ministarstvo uprave, a ne Ministarstvo socijalne politike, koje je inače nadležno za pitanja obitelji, pokazuje dakle da Vlada u ovom trenutku neće to u potpunosti izjednačiti s obitelji.“ Povodom ovakvog vladinog poteza negodovali su organizatori_ke parade.
I upravo ovdje se jasno vidi politički domet kada su prava LGBT osoba u pitanju. Kada politička volja postoji, onda se i u tradicionalnoj i konzervativnoj Dalmaciji može organizovati ta famozna gej parada. 2011. godine hrvatske lokalne vlasti (sjetimo se samo izjava gradonačelnika Željke Keruma) i policijske strukture su u potpunosti zakazale. Samo dvije godine kasnije stvar se u potpunosti preokrenula. Parada je prošla sigurno, šareno i veselo, kako je i bila zamišljena. Hrvatska je bila odlučna da se nasilje iz 2011. nikad više neće ponoviti. U iste te dvije godine se odnos građana_ki sigurno nije značajno promijenio. Homofobija ne nestaje tako jednostavno i brzo iz jednog grada, ali očigledno je ipak moguće garantovati sigurnost povorki ponosa.
Hronologija Split Prajda nam šalje jasnu poruku da je neophodno imati uporne aktiviste_ice koji se ne daju zastrašiti i slomiti! I još, možda i važnije, da je za održavanje Parade ponosa potrebna politička volja, odluka i spremnost vlade da se suprotstavi decenijskom stigmatizovanju i diskriminaciji jednog dijela svojih građana i građanki. Jasno je da jedino država i politička volja vladajuće elite može da omogući marš za ravnopravnost – Paradu ponosa!
Piše: Saša Gavrić
