Susreti roditelja/ki LGBTI osoba su korak prema slobodi i empatiji

Roditelji/ke LGBTI osoba nerijetko i sami/e prolaze kroz teške i stresne situacije, te je i njima potreban prostor za međusobne susrete i razmjenu iskustava. U ovom tekstu čitajte o prvom organiziranom druženju roditelja/ki LGBTI osoba i njihove djece.

Piše: Mirza Halilčević
Foto: D

Ono što je vrlo vjerovatno zajedničko svim roditeljiteljima/kama LGBTI osoba je da su svi/e oni/e prolazili/e ili još uvijek prolaze kroz stresnu fazu prihvatanja seksualnog ili rodnog identiteta svog djeteta. Roditelji su neizostavni dio procesa kreiranja pogodnije klime za sve LGBTI osobe, te je stoga bitno podizati svijest i o njihovim pozicijama, kako unutar LGBTI zajednice, tako i šire. Za potrebe što temeljitijeg razumijevanja pitanja empatije i životnih okolnosti LGBTI osoba, bitno je stvarati prilike u kojima će se i sami/e roditelji/ke moći sastajati i razmjenjivati mišljenja. Međusobno upoznavanje, pa i prepoznavanje, roditeljima/kama pruža osjećaj da nisu sami/e, a ni jedini/e koji/e se suočavaju sa takvim roditeljskim izazovima.

Razlog zbog kojeg je Ilvana pozvala svoju mamu na druženje sa roditeljima/kama druge LGBTI djece jeste upravo kako bi i njena mama dobila podršku drugih roditelja/ki, te sa njima podijelila svoje iskustvo. 

“Pozvala sam svoju mamu, jer sam, iako ona zna za moj seksualni identitet, htjela da upozna i druge roditelje/ke koji/e su se našli/e u istim ili sličnim roditeljskim okolnostima, ali i drugu LGBTI djecu. Naprimjer, moja mama nije bila upoznata sa pojmom transrodnosti, a ovdje je imala priliku da upozna roditelje trans osobe i sazna više o tome. Mama me je zaista oduševila, jer, iskreno, nisam mislila da će ovako dobro sve prihvatiti. Imala sam neke sumnje, da će joj biti neugodno, da će se osjećati da joj tu nije mjesto i slično, a zapravo je uživala u svakom mogućem smislu i prihvatila sve. Ja sam zaista ponosna što imam takvu majku”, zaključuje Ilvana, dodajući kako su ona i mama susret roditelja/ki napustile obogaćene pozitivnim dojmovima.

Ilvana i mama

Iako je LGBTI pokret (s razlogom) fokusiran na rad i osnaživanje LGBTI osoba, neminovno je unutar ovakvog sistema podrške ostaviti prostor i za njihove roditelje. Uloga roditelja je od izuzetne važnosti. Osnaženi i podržavajući roditelji mogu biti izvanredan pozitivan primjer i model ponašanja za druge roditelje LGBTI osoba. Oni svojim primjerom mogu ohrabriti druge roditelje, te im pokazati kako je itekako moguće voljeti svoje LGBTI dijete/djecu i s njim/a graditi odnos poštovanja i uvažavanja. I ne samo to – osnaženi roditelji LGBTI djece mogu također pomoći i drugim LGBTI osobama čiji roditelji možda još uvijek nisu sigurni kako se suočiti sa vlastitom homofobijom. 

Podržavajući roditelji/ki su višestruka blagodat, o čemu svjedoči i priča našeg sugovornika D. i njegove mame.

“Jako je važno imati podršku ljudi koji su u sličnoj ili istoj situaciji kao i ti, pa samim tim smatram da je izrazito bitno da se roditelji LGBTIQ osoba osnažuju kroz međusobno upoznavanje i druženje. Dobri roditelji nadasve dijele jednu bitnu stvar, a to je da vole svoje dijete i da žele najbolje za njega/nju. Međutim, nije uvijek lako znati kako se nositi sa stresovima i brigama rođenim iz te ljubavi, pogotovo kada roditelji ne znaju ni gdje naći odgovore, a ponekad ni koja pitanja postaviti. Moja vodilja je bila da mami omogućim da upozna druge roditelje, da vidi da nije sama niti u svojoj podršci ni u brizi, i da samostalno, u grupi ljudi sličnog životnog iskustva, postavi (sebi, njima, ili meni) pitanja na koja do sada nije tražila odgovore”, objašnjava D., zaključujući kako je njega i mamu ovaj susret zbližio. “Mislim da nam je pomoglo da se prepoznamo na jednoj dubljoj razini: ona mene kao svoje dijete i ponos, bez obzira na rod ili seksualnu orijentaciju, a ja nju kao podršku i stijenu na koju se uvijek mogu osloniti. Pomoglo mi je i da vidim da i roditelji zapravo imaju strahove, ili lične, ili zbog nas djece, i bilo je divno vidjeti kako ti strahovi postaju manji kroz diskusiju sa drugim roditeljima, i druženje sa nama, djecom.”

Građenje kvalitetnog odnosa između roditelja i djeteta je proces. Entuzijazam i otvorenost za učenje i nova iskustva su skoro pa ključni za taj proces. Iako se pojam druženja roditelja/ki LGBTI djece može činiti naivnim, u ovakvim društvenim okolnostima to ipak nije slučaj. Susreti roditelja/ki LGBTI osoba su neminovno i trenuci suočavanja, naročito za one koji traže odgovore. Druženja, pa i zabavne aktivnosti su izuzetno važni za opuštanje i kreiranje prijateljske atmosfere, naročito u slučajevima kada se radi o osjetljivim grupama. Ne treba potcjenjivati moć zabavnih aktivnosti i njihovu ulogu u procesu zbližavanja.  U to ime je bitno prepoznati i imenovati dobru volju koju su uložili i roditelji, a i njihova djeca. 

Marizela i njena mama su, između ostalog, i primjer kako se otvorenost i spremnost za rad u ovom slučaju zaista isplati.

Marizela

“Prvenstveno mislim da bi roditeljima/kama bilo lakše ako upoznaju i druge roditelje/ke, da razmijene svoja iskustva, da čuju priče drugih roditelja/ki i njihove reakcije. Da znaju da nisu sami/e, te da postoje i drugi ljudi sa sličnim iskustvima, ali i da budu podrška jedni drugima, jer se, između ostalog, i mogu razumjeti. Zato sam je pozvala i svoju mamu, da joj na neki način olakšam, da i ona bolje razumije neke stvari i dođe do nekog zaključka”, objašnjava Marizela, dodajući kako je tokom druženja primijetila da njenoj mami izuzetno prija društvo drugih roditelja, te da je od njih uspjela dobiti neke odgovore. Ona ipak zaključuje empatično: “Sigurna sam da pozicija nje kao roditelja nije nimalo laka ni jednostavna, baš kao ni pozicija djeteta. Zbog toga su ovakva druženja neophodna, da jedni drugima olakšamo i zajedno se borimo.”

Pionirski susret roditelja/ki završen je sa željom da ne bude posljednji. Roditelji/ke su se entuzijatično složili/e kako bi voljeli/e biti na raspolaganju svim drugim roditeljima/kama LGBTI osoba koji/e traže odgovore, te na taj način graditi pravednije društvo za svoju, ali i svu drugu djecu.

 

Ovaj tekst je objavljen uz podršku Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID). Stavovi izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno stav Američke agencije za međunarodnu saradnju (USAID) niti Vlade SAD-a, već isključivo autora/ice.

Komentari

komentara