Tri teme svakodnevnice: Ne treba mi dozvola da ponosno hodam

Izvor: SOC

U sedmoj po redu analizi medijskog izvještavanja o LGBTI temama, koju Sarajevski otvoreni centar iz godine u godinu objavljuje, dio koji slijedi posvećujemo tekstovima koji na paradigmatičan način pokazuju odnos medija prema trima velikim temama svakodnevice – politici, kulturi i aktivizmu.

U prvom dijelu daje se pregled medijskih objava vezanih za srbijansku premijerku Anu Brnabić i kako je činjenica da je na toj političkoj poziciji prvi put žena, koja je pri tom autovana lezbejka, artikulisana u javnosti putem medija. Drugi dio je vezan za pisanja o Međunarodnom festivalu queer filma Merlinka u Sarajevu i kako dobro vođena promocija festivala kreira i odnos medija prema ovom kulturnom događaju “visokog rizika”, kako ga policija još uvijek označava. Treći dio se odnosi na izvještavanje o zabrani obilježavanja u javnom prostoru Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije i odgovoru na pitanje ko se boji parade još.

Pišu: Lejla Huremović i Jasmina Čaušević

Ne treba mi dozvola da ponosno hodam

Posebnu pažnju pri analiziranju medijskih objava u toku 2017. godine htjele smo posvetiti izvještavanju o prvobitno najavljenom protestnom maršu pod nazivom “Nasilje nije normalno”, zabrani marširanja, te naposljetku o protestu ispred zgrade Ministarstva saobraćaja Kantona Sarajevo.

LGBTI osobe još uvijek jako rijetko izlaze na ulicu i koriste ustavom zagarantovano pravo na slobodu okupljanja i mirnog protestovanja. Stoga je vrlo interesantno posmatrati na koji način država, vladajuće strukture, ali i mediji gledaju na ovaj vid borbe.

Odluka o organizovanju protestnog marša došla je kao reakcija ne sve učestalije nasilje nad LGBTI osobama. Budući da Sarajevski otvoreni centar u sklopu svog djelovanja ima i besplatnu pravnu i psihološku podršku, kroz pružanje ove podrške smo došle do informacija iz LGBTI zajednice koje su zaista poražavajuće a odnose se na nasilje u porodici, u školi i na ulici. Između ostalog, krajem 2016. godine Sarajevskom otvorenom centru su se obratile dvije trans žene koje su doživljavale različite oblike nasilja u svojim porodicama, te su se našle u situaciji beskućništva. Upravo ovi slučajevi bili su okidač da se organizatorice odluče na protestni marš, kako bi ukazale na nasilje koje ostaje nezabilježeno i nevidljivo.

U pozivu na protestni marš pisalo je: Posljednjih godina sve više lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba trpi nasilje u porodici ili su bile izložene međuvršnjačkom nasilju. Roditelji, sestre, braća i ostali članovi/ce porodice su ove osobe zatvarali, prisiljavali na liječenje, izbacivali iz kuće, te kontinuirano zlostavljali, prijetili im i napadali ih. Škole su također opasna mjesta za LGBTI osobe koje su izložene stalnim negativnim reakcijama svojih kolega/ica, uznemiravanju i nasilju. Veliki broj LGBTI osoba ucjenjivan je prisilnim autovanjem, porastao je nivo napada na javnim mjestima, kao i broj prijetnji i pozivanja na mržnju i nasilje prema LGBTI aktivistima/kinjama.

Tokom 2016. i početkom 2017. godine Sarajevski otvoreni centar zabilježio je preko 25 slučajeva krivičnih djela počinjenih iz mržnje motivisanih seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom, a reakcije nadležnih institucija ili su izostale ili su bile neadekvatne.

Porodica i škola moraju biti primarno mjesto podrške i razumijevanja za sve svoje članove/ice, a ne mjesto njihove patnje.

Marš je Policijskoj upravi Centar najavljen mjesec dana ranije. Budući da je tražena ruta koja zahtijeva kratko zaustavljanje saobraćaja, PU Centar je naložio da se uputi zahtjev za zaustavljanjem saobraćaja Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo, što je i urađeno. Međutim, ovo Ministarstvo se oglušilo na pozive organizatora i zahtijevanje da dobiju odgovor, te su svojom administrativnom šutnjom indirektno odbili dati saglasnost za održavanje ovog protestnog marša. Dva dana prije zakazanog protestnog marša, budući da nije stigao odgovor, organizatorice su odlučile održati press-konferenciju, te najaviti drugi skup.

Analiza medijskog sadržaja uključuje objave od press-konferencije do kraja protestnog skupa.
Od 11. maja kada je održana press-konferencija pa do završetka protestnog skupa u medijima je izašlo preko stotinu objava vezanih za administrativnu šutnju, otkazivanje protestnog marša, organizovanje protestnog skupa, te reakcije nadležnih i podrške koju su određene institucije i pojedinci_ke pružili.

Organizovanje ovakvog javnog događaja, protesta, pokazalo je da privlači najviše pažnje i medija i javnosti. To je ono o čemu se često govori u kontekstu parade ponosa. A šta je parada ponosa nego protestni marš, protest, javni mirni skup LGBTI osoba koji se kroz historiju pokazao kao vrlo uticajan aktivistički čin. Tako je i ovaj protestni skup potvrdio tu tezu, budući da se o protestnom maršu izvještavalo u svim medijima. O protestu su pisali ne samo oni mediji koji redovno prate LGBTI događaje, već i oni koji gotovo nikad ne izvještavaju o pravima LGBTI osoba. Nikad do sada ni na jednom događaju koji je organizovao Sarajevski otvoreni centar nije bilo više reportera_ki na licu mjesta.

U dnevnim novinama Oslobođenje 12. maja izašao je odličan članak sa vanredne press-konferencije u kojem su se detaljno mogli pročitati razlozi za otkazivanje protestnog marša i zakazivanje protesta ispred Ministarstva saobraćaja KS-a. Novinarka Merima Babić je prenijela najvažnije izjave date na press-konferenciji.

Takođe, 12. maja na Nezavisnom informativnom portalu slobodna-bosna.ba objavljen je vrlo detaljan članak pod nazivom – Reakcije ambasadora u BiH: Zbog čega nije odobren marš protiv nasilja nad LGBTI osobama. U članku se prenose izjave organizatorica, dio pisma koji su uputili ambasadori, te izjava ombudsmena. U nastavku prenosimo izjavu koju su prenijeli kao reakciju ambasadora u BiH: “Radovali smo se učešću u maršu protiv nasilja nad LGBTI osobama koji je bio planiran da se održi 13. maja u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra. Pošto organizatori, nažalost, nisu na vrijeme dobili sve neophodne dozvole, marš se neće moći održati kao što je planirano. Vjerujemo da bi trebalo biti moguće organizirati ove vrste manifestacija u zemlji u kojoj postoji sloboda okupljanja i koja je utemeljena Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Želimo pokazati našu najveću solidarnost sa Sarajevskim otvorenim centrom i LGBTI zajednicom u Bosni i Hercegovini. Trebalo bi biti moguće da ljudi slobodno žive svoje živote bez prijetnji nasiljem i bez obzira na njihovu etničku pripadnost, vjerovanje ili seksualnost”, navodi se u saopćenju koje potpisuju ambasadori Anders Hagelberg, Nicola Minasi, Edward Ferguson i Lars-Gunnar Wigemark, kao i otpravnici poslova Javier Blanco i Christian Sedat.

Interesantna je činjenica da se izjava ministra saobraćaja Kantona Sarajevo, Muje Fiše, pojavila jedino na televizijskim stanicama, dok je nije bilo niti u jednom tekstu u štampanim ili online medijima. Možemo vjerovati da je u pitanju njegova taktička odluka da minimalizira svoje izjave u medijima, dajući ih samo određenim televizijskim stanicama. Tako nije ostavljen prostor da se dublje analizira istinitost njegovih izjava, prvenstveno ona da bi bila ugrožena bezbjednost saobraćaja, privreda i poslovanje javnog komunalnog gradskog preduzeća GRAS. (RTVBiH, Dnevnik u 19 h, 13. maj)

Imajući u vidu da se u Sarajevu, na istoj lokaciji koja je tražena za protestni marš, često održavaju različite sportsko-rekreativne manifestacije, poput biciklijade ili polumaratona, ova njegova izjava nema nikakvo uporište u istini.

Dalje, 13. maja, na Dnevniku u 18:30 na TV Sarajevo, ministar izjavljuje da se pokušalo doći do rješenja, ali da organizatori nisu pristali na kompromis, čime je direktno iznio neistine, budući da organizatori nisu dobili nikakav odgovor do vanredne press-konferencije. Tek je nakon press-konferencije došao odgovor, za šta je, vjerujemo, zaslužan i medijski pritisak. Vrlo problematična u ovom prilogu je i izjava ministra koju prenosi novinar, a u kojoj kaže da su organizatori bili na nekoliko sastanaka u pomenutom Ministarstvu i da nisu htjeli odustati od svojih zahtjeva. Na vanrednoj press-konferenciji održanoj 11. maja organizatorice su obrazložile da im se ni nakon nekoliko dopisa niti telefonskih poziva ministar Mujo Fišo nije odazvao, a do organizovanja sastanka nije ni došlo.

Takođe, u moru vrlo dobrih profesionalnih objava, izdvojila se i ova negativna i nadasve senzacionalistička, a objavljena je 15. maja na portalu poskok.info, pod naslovom Naša stranka podnosi tužbu zbog zabrane gay parade u Sarajevu. Ovu vrlo površnu i kratku vijest prenosimo u cijelosti, sa pravopisnim greškama:

Sarajevski otvoreni centar (SOC) bio je zakazao marš za prava homoseksualaca. Za ovaj marš bile su potrebne određene dozvole, kao npr. dozvola kantonalnog ministra prometa Muje Fiše. Kako ministar Mujo Fišo nije dao dozvolu za marš LGTB osoba ili, kako se to obično naziva, gay parade, tako su se mnogi odlučili na njegovu osudu.

Aktivistkinje Lejla Huremović, Vladana Vasić i Emina Bošnjak, izrazile su nezadovoljstvo odbijanjem resornog ministarstva da se izda dozvola za obustavu prometa za vrijeme dok pripadnici LGBT populacije i njihovi prijatelji imaju “prosvjednu šetnju” od Vječne vatre do zgrade državnih institucija Bosne i Herceogvine.

U zaštitu homoseksualaca ustala je i Naša stranka koja je, kako javljaju mediji, najavila tužbu protiv ministra Muje Fiše koji nije izdao potrebne dozvole za održavanje gay parade.

Iz ovakve vijesti se čita negativan stav ovog medija. Iako su imali vremena s obzirom na to da su vijest objavili dva dana nakon održanog protesta, autor odnosno autorica nažalost nisu pročitali bar nekoliko objava u drugim medijima prije nego što su napisali vijest. Ne samo da su senzacionalistički zamijenili protest sintagmom “gay parada”, već su dodali i navodnike na izraz “prosvjedna šetnja” time ga ironizirajući. Međutim, raduje nas činjenica da je ovakav članak ostao usamljen u mnoštvu drugih pozitivnih i profesionalnih objava.

Ovaj put nije bila vidljiva ni tendencija ka senzacionalizmu u naslovima. Prenosimo samo neke od njih, kako biste imali potpuni uvid u zaista pohvalno izvještavanje bh. medija.

Uskraćeno pravo na okupljanje LGBTI osobama u Sarajevu, radiosarajevo.ba
Otkazan protestni marš LGBT osoba. Krivična prijava protiv ministra Fiše, Dnevni avaz
Veleposlanici iskazali solidarnost s LGBT zajednicom u BiH, dnevnik.ba
Reakcija nakon otkazivanja marša protiv nasilja nad LGBTI osobama u Sarajevu, fokus.ba
Administrativna šutnja za šetnju LGBT osoba, Oslobođenje
Uskraćivanje prava LGBTI / SOC poziva na proteste ispred Ministarstva za saobraćaj KS-a, radiosarajevo.ba
REAKCIJE AMBASADORA U BiH: Zbog čega nije odobren marš protiv nasilja nad LGBTI osobama, slobodna-bosna.ba
BEZ MARŠA: Velike mjere osiguranja ispred Vlade KS u vrijeme protesta LGBT osoba, slobodna-bosna.ba
Velike mjere osiguranja ispred Vlade uoči protesta, buka.com
Protestni skup protiv nasilja nad LGBTI osobama: “Ne treba mi dozvola da ponosno hodam”, avaz.ba
LGBT protesti u Sarajevu: Pljuju nas na ulici jer se držimo za ruke!, banjalukain.com
Prosvjed zbog (namjerne) sporosti administracije, dnevnik.ba
Protestni skup LGBTI osoba i aktivista u Sarajevu, pojačane mjere osiguranja ispred Vlade KS, klix.ba
Završen protestni skup LGBTI osoba: Od danas više nema povratka u tišinu, prestajemo biti nevidljivi, klix.ba
Protest LGBT osoba u Sarajevu: Dosta je nasilja i straha, N1
Protestni skup LGBTI osoba i aktivista: Administrativna šutnja je nedopustiva, oslobodjenje.ba

Iako su istinitosti izjava ministra Fiše upitne, pohvaljujemo i informativne emisije (dnevnike i vijesti) na televizijama, koje su odvojile dovoljno vremena da pokriju ovu temu. Izdvajamo emisiju na RTVBiH, u Dnevniku u 19 h od 3 minute u kojoj su pokrili sve uglove ovog događaja, uključujući i izjavu ministra, što je bila rijetkost.

Sudeći po ovakvom pristupu medija, mogle bismo zaključiti da kada bude održana parada ponosa, upravo pod tim imenom, mediji bi mogli biti vrlo dobri saveznici koji će doprinijeti da javnost ima više pozitivan nego negativan stav. Ovim putem apelujemo na medije da zadrže ovakav pristup u izvještavanju, jer je veoma važno da upravo oni imaju jasan stav kada je u pitanju borba za ljudska prava, u ovom slučaju borba za prava LGBTI osoba.

Generalni utisak koji možemo dati nakon analiziranja svih objava jeste pozitivan. Velika većina medija je izvještavala korektno i profesionalno, prenoseći originalne izjave govornika_ca, koje i jesu dominirale objavama. Protest je pokrivan iz više uglova, dajući prostor svim stranama. Tako u nekim objavama imamo i izjavu ministra Muje Fiše, stav Institucije ombudsmena u BiH, podršku koju su uputili ambasadori velikog broja država, te izjave učesnika_ca protesta, među kojima su bile i neke od poznatih ličnosti, poput režisera Srđana Vuletića ili književnice Lamije Begagić.

Komentari

komentara