Umjesto da ih prihvate i štite: LGBTI osobe doživljavaju nasilje u svojim porodicama

Izvor i foto: Klix.ba

Zbog seksualne orijentacije LGBTI osobe izložene su različitim oblicima isključenja, diskriminacije, pa i nasilja. Nažalost, ta praksa nerijetko počinje u njihovim porodicama, među ljudima koji umjesto da im pruže podršku i prihvate ih, guraju ih od sebe i zagorčavaju život.

U BiH je u ovoj i prošloj godini zabilježen porast slučajeva diskriminacije i nasilja nad LGBTI osobama u porodicama. Kako nam je rekla Vladana Vasić iz Sarajevskog otvorenog centra, od januara do septembra ove godine dokumentovano je sedam slučajeva nasilja u porodici.

“Slučajevi variraju od prijetnji i ucjena, bespravnog oduzimanja slobode i zabrane kretanja, nasilja i nanošenja tjelesnih povreda, do prisilnog liječenja. Počinitelji u svim ovim slučajevima bili su roditelji ili braća i sestre uz podršku šire porodice”, kazala je Vasić.

Dob žrtava ne igra nikakvu ulogu. Žrtve su maloljetnici od 16 i 17 godina, ali i osobe 30-ih godina koje još uvijek žive s porodicom ili posjećuju članove porodice na duži vremenski period.

“U jednom broju slučajeva članovi porodice su se koristili i lažima i prevarom da bi osobe doveli u prostor u kojem bi ih onda držali zatvorenima i prisiljavali na liječenje. U slučajevima u kojima je nasilje prijavljivano policija je reagovala, ali tek nakon nekog vremena i više upućenih poziva, i iako su uglavnom korektno reagovali, imali su neka komentare kao naprimjer ‘kako je sve to OK i osoba ima pravo izbora kako će da živi, ali može se izliječiti ako želi’ ili su odgovarali osobe od prijavljivanja članova porodice. Problem su i vjerski dužnosnici ili psiholozi i psihoterapeuti koji tvrde da ‘liječe’ homoseksualnost, pa im se porodice LGBTI osoba obraćaju za savjet i pomoć”, rekla je Vasić.

Poseban problem predstavlja smještanje maloljetnih osoba ukoliko dođe do izmještanja iz porodice u kojoj trpe nasilje. Vasić ističe kako potrebno pronaći jasno sistemsko rješenje, obučavati policajce, socijalne radnice, osoblje koje radi sa žrtvama nasilja u porodici, u domovima za nezbrinutu djecu, psihologe koji rade sa članovima porodica i osoblje škola koje bi moglo primjećivati i prijavljivati znakove upozorenja.

“Ove mjere, naravno, usmjerene su na pomaganje osobama koje moraju napustiti dom i porodicu uslijed pretprljenog porodičnog nasilja, a najidealnije bi bilo uz njih i provoditi mjere dizanja svijesti javnosti o postojanju LGBTI osoba u BiH koje jesu punopravne/i građanke/i, uvođenje tema koje promovišu toleranciju i poštivanje ljudskih prava u obrazovni sistem i javno osuđivanje svake vrste nasilja motivisanog seksualnom orijentacijom, rodnim identitetom ili spolnim karakteristikama žrtve”, naglasila je.

Nažalost, većina LGBTI osoba koje žive sa svojim porodicama nikada ne kažu istinu i prisiljeni su da glume u strahu od nasilja ili neprihvatanja.

“Nisam nikada rekla svojima da imam djevojke, a ne momke. Jednostavno me stid to kažem svojoj mami. Sve moje drugarice znaju, ali niko od moje porodice”, rekla nam je Alma koja ima 26 godina.

Komentari

komentara