Vrhovni sud Republike Hrvatske zabranio javno poticanje diskriminacije LGBT osoba, a gdje je BiH?

v sudČetiri organizacije civilnog društva, Zagreb Pride, Centar za mirovne studije, LORI i Queer Zagreb u decembru 2010. godine predale su Županijskom sudu u Zagrebu tužbu protiv Zdravka Mamića, predsjednika GNK Dinamo zbog diskriminacije koju je počinio dajući izjave javne izjave kojima diskriminiše LGBT osobe. Ovu tužbu Županijski sud je odbio u martu 2011. godine uz obrazloženje da se radi o „vrijednosnom sudu“ g. Mamića, a organizacije su podnijele žalbu protiv takve presude Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u aprilu 2011.

Vrhovni sud žalbu je odbio u aprilu 2012. godine, međutim organizacije tužiteljice su isti dan po primitku odbijenice podnijele zahtjev za revizijom ove odluke, nakon ćega su Vrhovnom sudu slale niz požurnica. Njihov trud i neodustajanje nagrađeno je jućer 25. januara 016. kada su primili presudu kojom se preinačuje presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz aprila 2012. godine i Županijskog suda u Zagrebu iz marta 2011. godine te se utvrđuje da je g. Mamić u svojoj izjavi diskrimiisao LGBT osobe.

Prema odluci Vrhovnog suda, donešenoj u junu 2015., zbog izjava da u hrvatskoj reprezentaciji gejevi ne bi trebali igrati nogomet, jer gej čovjeka ne može vidjeti kao člana reprezentacije, već samo kao “kao baletana, tekstopisca i novinara“, predsjednik GNK Dinama Zdravko Mamić počinio je izravnu diskriminaciju. Ovom presudom sud je Zdravku Mamiću naložio da mora skupa sa dobijenom presudom objaviti i javnu ispriku u roku od tri dana u dnevnim novinama „Jutarnji list“ te mu je zabranio ponavljanje djela što znači da on u svojim budućim javnim istupima ne smije koristiti govor mržnje prema LGBT osobama.

Udruženja Zagreb Pride, Centar za mirovne studije, LORI i Queer Zagreb ipak upozoravaju da se na ovu presudu čekalo više od pet godina što je izrazito dugotrajan postupak, iako je prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije propisano da se diskriminacijski postupci vode prema hitnoj proceduri, što pet godina svakako nije. Oni također ističu da je ovom presudom Vrhovni sud Republike Hrvatske zacementirao visoki standard zaštite prava LGBT osoba, ali i svih drugih skupina građana, svih manjinskih grupacija u hrvatskom društvu, od svakog oblika javnog poticanja na diskriminaciju. Ovu presudu oni su posvetili svim borkinjama i borcima za ljudska prava da je koriste za odbranu od svakog poticanja na diskriminaciju.

U Bosni i Hercegovini ovakvom pozitivnom preokretu u zaštiti ljudskih prava manjina možemo se nadati samo u budućnosti. Činjenica je da trenutno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine i njenih entiteta zaštitu od poticanja na diskriminaciju, ali i nasilje, pruža samo kada se ono čini na nacionalnom, rasnom, etničkom i vjerskom osnovu.

Tako se Zakonom o zabrani diskriminacije BiH zabranjuje diskriminacija na osnovu rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svake druge okolnosti koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života, ali je tim istim zakonom zabranjeno poticanje na diskriminaciju koje je definisano kao svako zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, zanemarujući pri tome u potpunosti prethodni tekst i svrhu ovog Zakona.

“Jednak paradoks nalazimo i u krivičnim zakonima entiteta i Brčko distrikta u kojima su ili već regulisana, ili se na tome intenzivno radi, krivična djela počinjena iz mržnje na širokom broju osnova sličih onima zaštićenim Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, ali se djelo izazivanja mržnje, razdora ili netrpeljivosti zabranjuje samo na nacionalnoj, rasnoj, etničkoj i vjerskoj osnovi. S obzirom da je svrha regulisanja i zabrane činjenja ovih krivičnih djela ista, i da poticanje nesankcionisano poticanje na mržnju najčešće potiče i krivična djela počinjena iz mržnje, nelogično je da jedno pruža zaštitu širem, a drugo užem krugu građana i građanki BiH”, izjavila je za lgbt.ba Vladana Vasić, koordinatorica programa u Sarajevskom otvorenom centru.

Nadamo se da će po uzoru na naše komšije i institucije Bosne i Hercegovine shvatiti važnost i neophodnost regulisanja i procesuiranja slučajeva poticanja na diskriminaciju i nasilje, te da će se u budućim izmjena i dopunama navedenih zakona proširiti broj zaštićenih karakteristika, ali i da će pravosuđe BiH svom zadatku suzbijanja i sprječavanja nejednakosti, diskriminacije i mržnje između svih društvenih grupa u BiH, pa tako i LGBT osoba pristupiti revnosno i odgovorno.

Komentari

komentara