Zakon o istospolnim zajednicama u BiH: Politička podrška na putu izgradnje pravednijeg društva

Gay-Rights-Same-Sex-Marriage-Symbols-Rainbow-Flag-jpgBosna i Hercegovina kao potpisnica brojnih međunarodnih sporazuma dužna je obezbijediti ista prava LGBT zajednicama koja su zagarantovana heteroseksualnim parovima. Na putu ka donošenju Zakona o istospolnim zajednicama, uz prethodno napravljene aktivističke pomake, neophodno je savezništvo sa političkim predstavnicima/ama u Bosni i Hercegovini, od kojih su se neki/e već ozbiljno uključili/e u borbu za ostvarivanje prava LGBT osoba. U narednom periodu na našem portalu objavljivat ćemo stavove bh. političara/ki na temu podrške izglasavanju Zakona o istospolnim zajednicama kada se on nađe na dnevnom redu. Ovoga puta konsultovali/e smo Damira Arnauta iz Stranke za bolju budućnost i Predraga Kojovića iz Naše stranke čija bi podrška eventualnom zakonu bila bezrezervna.

Piše: Kristina Ljevak
Foto: Klix, Oslobođenje

LGBT osobe u Bosni i Hercegovini imaju jednake obaveze prema državi kao i heteroseksualne, ali za razliku od heteroseksualnih, nemaju nikakva prava.

Dio svojih novčanih primanja ostvarenih putem radnog odnosa ili ugovora o djelu izdvajat će za zdravstvo, zaštitu od poplava i ostale državne namete, a da ukoliko njihov partner/ica nije osiguran/a zbog nezaposlenosti ili nemogućnosti rada, neće mu/joj moći obezbijediti zdravstvenu zaštitu preko vlastitog osiguranja kako je slučaj u heteroseksualnim zajednicama.

Iako nisu prepoznate pred zakonom, istospolne zajednice u Bosni i Hercegovini postoje. Potreba da se zajednički živi, planira, međusobno pomaže, dio je univerzalnih ljudskih potreba. Takav život bez smetnji će se odvijati sve dok je u okvirima onoga što je heteropatrijarhalna većina namijenila LGBT parovima, a to su četiri zida. Svaki iskorak iz tog prostora koji se toleriše, a ne prihvata, podrazumijevat će brojne barijere među kojima zajednički stečenu imovinu u istospolnoj zajednici u slučaju smrti jednog partnera/ice ne nasljeđuje njegova/njena voljena osoba već njegovi/njeni biološki srodnici, pa makar iz trinaestog koljena.

Među radikalne primjere nepoštivanja ljudskih prava svakako spada i nemogućnost bolničkih posjeta partneru/ici onda kad je dozvoljeno da posjete obavljaju samo najbliži srodnici/e. Ako imamo na umu da su LGBT osobe nerijetko odbačene od vlastitih bioloških srodnika/ca, te da im je partner/ica ujedno i jedini/a član/ica porodice, možemo pretpostaviti da će teške bolničke dane provoditi u samoći dok će o njegovim/njenim pravima odlučivati neki najmanje pozvani ljudi, koji najčešće nemaju ideju kako urediti vlastiti život, ali znaju kako bi trebale živjeti LGBT osobe.

Hrvatska, primjer dobre prakse 

Model Hrvatske, kao prvog susjeda i primjer dobre prakse trebao bi biti i putokaz za bosanskohercegovačko zakonodavstvo i rješavanje pravnog statusa istospolnih zajednica. Sem ograničenog pristupa usvajanju djece, istospolni parovi u Hrvatskoj nakon usvajanja Zakona o životnom partnerstvu imaju jednaka prava kao heteroseksualni parovi u bračnoj zajednici, koja uz pomenuta prava na zdravstvenu zaštitu, bolničke posjete, podjelu i nasljeđivanje imovine podrazumijevaju i mogućnost sticanja državljanstva na osnovu državljanstva partnera/ice, mirovinska i druga prava iz bogate lepeze prava davno omogućenih heteroseksualnim parovima.

Donošenje zakona o istospolnim zajednicama u pomenutoj Hrvatskoj ili u Sloveniji, kao ni u drugim zemljama svijeta, ni na koji način nisu ugrozili hetero brakove i što je najvažnije, u svakoj zemlji u kojoj je pravno regulisan život istospolnih partnera/ica, smanjen je broj samoubistava mlađih LGBT osoba. Društvo i njegovo zakonodavstvo dužni su LGBT osobama predočiti da su potpuno ravnopravni/e, a ne da će njihov život zbog seksualne orijentacije podrazumijevati vječnu borbu sa sobom, okruženjem, institucijama…

Zakon o istospolnim zajednicama je obaveza BiH 

Sarajevski otvoreni centar je ove godine povodom Valentinova, dana kada slavimo ljubav, a navikli smo da je slavimo javno samo onda kad je ”društveno prihvatljiva”, kreirao bilbord kampanju čiji je cilj bio ukazati na neophodnost jednakih prava osoba koje su u istospolnim vezama. Posljednja preporuka Vijeća Evrope se odnosila na to da zemlje članice koje do sada nisu riješile ovo pitanje, moraju da ga riješe.

Aktivistički napori, politička volja i odgovoran angažman medija bili su ključni u donošenju zakona koji su unaprijedili kvalitet života u istospolnim zajednicama u Hrvatskoj. Isti princip trebao bi biti primijenjen i u Bosni i Hercegovini u kojoj su se među političkim predstavnicima/ama prepoznaju oni/e koji/e su svjesni/e da je jednakopravnost LGBT osoba nužnost i koji/e će, ako se na dnevnom redu nađe prijedlog zakona o istospolnim zajednicama u Bosni i Hercegovini, njegovo izglasavanje podržati.

pedja i damir
Damir Arnaut i Peđa Kojović

“Svakako bih podržao usvajanje takvog zakona. Ja sam to zagovarao još 2008. godine jer se radi o poštivanju osnovnih ljudskih prava. Moje kolege koje se eventualno još dvoume mogu samo podsjetiti da je to u međuvremenu postala i međunarodno-pravna obaveza Bosne i Hercegovine kroz presudu Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Oliari protiv Italije iz 2015. godine, kao i uslov za napredak ka članstvu u EU kroz rezoluciju Evropskog parlamenta od 12. marta 2015. godine. Uglavnom, kao i po pitanju prava Ostalih da se kandiduju za članove/ice Predsjedništva BiH, ima nas koji smo to od početka zagovarali, ali nakon presude Sejdić-Finci to više niko ne smije osporavati. Isto je sa istospolnim zajednicama i presudom Oliari”, rekao nam je Damir Arnaut iz Saveza za bolju budućnost, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Isto mišljenje ima i Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo. “Mi smo stranka za koju je jednakost građana i građanki na cijeloj teritoriji BiH temeljni politički princip i naš odgovor na vaše pitanje je potpuno predvidljiv i glasi – mi smo spremni ne samo podržati takva zakonska rješenja nego i biti predlagači i promotori te ideje”, navodi Kojović.

Ekonomska ovisnost LGBT osoba o roditeljima i nemogućnost coming outa iz straha da će ostati bez materijalne i svake druge podrške s jedne strane i strah od gubitka posla zbog neprihvatanja njegove/njene seksualne orijentacije ukoliko je zaposlen/a s druge, samo su dio temeljnih problema LGBT osoba kojima bi život bio neuporedivo jednostavniji ako bi se Zakonom o životnim zajednicama izjednačila njihova prava sa pravima osoba u heteroseksualnom braku. Zajedničko podizanje kredita, planiranje troškova, poreske olakšice i niz drugih pogodnosti koje nemaju zbirka su diskriminacija kojima su izloženi/e, a čemu će uz političku volju koja je neophodna pomoći i svijest da ljudska prava ne smijemo tretirati selektivno.

Komentari

komentara