Zašto nam se ponekad čini da je seks sve što radimo i o čemu pričamo?

Piše: Mirza Halilčević

Do sada nije urađeno nijedno istraživanje koje bi dokazalo ili na bilo koji način stavilo u fokus razmatranja činjenicu da LGBTIQA osobe imaju aktivniji seksualni život, odnosno da u prosjeku seks prakticiraju više nego heteroseksualne osobe. Seksualizacija LGBTIQA pokreta jedan je od podrivajućih i subverzivnih argumenata s kojim često pod ruku idu i pitanja kvalitete LGBTIQA odnosa, mogućnosti i ozbiljnosti stvaranja održivih odnosa, te sveopća pitanja morala, etike i časti. Činjenica jeste da je seks i kao seksualna aktivnost i kao komponenta seksualne kulture vrlo ekskluzivan i istaknut segment LGBTIQA pokreta iz više razloga.

Prije svega, treba uvijek imati na umu i kontekst pokreta, i vrijeme, i mjesto, kao i hronološki vid razvoja same ideje. Bitno je znati da je depatologizacija pratila dekriminalizaciju i da je na kraju došla sveopća integracija LGBTIQA vrijednosti, čemu je prethodilo uspostavljanje vrijednosti, razilaženje i kaljenje pokreta. Za sve to vrijeme u fokusu moralnog zakona, ali i pravne regulacije često je upravo seksualna aktivnost bila najspornije pitanje koje se tumačilo kao sporni prekršaj. I dalje od toga, u historiji od ranije i ako govorimo o iznimkama i primjerima homoseksualnosti, mi uglavnom govorimo o seksualnim aktivnostima, a puno rjeđe o partnerskim, romatičnim, uzajamnim odnosima. Piča o homoseksualnosti kroz ranu historiju uglavnom se gradila oko seksualne aktivnosti, dok stvaranjem modernog LGBTIQA pokreta dolazi i do uspostavljanja vrijednosti te pojave i novih kanala i angažiranosti poput umjetnosti, izdavaštva, građenja kulturnih vrijednosti i onih svakodnevnih, ali ne i manje važnih. Na kraju dana, bitno je znati i da je LGBTIQA pokret svakako i jedan od modernih pokreta po svojoj strukturi, ali i sadržaju. Otuda još uvijek sva ta pažnja kada je riječ o seksu LGBTIQA osoba, mada, seks nikada kao praksa ni kao kultura nije do kraja mistifikovan niti je to često otvaran prostor za rad i razgovor, tako da je mnogo toga tu skrajnuto i iz drugih perspektiva.

Dalje, seks je često i jedini trenutni oblik identitarne validacije LGBTIQA osoba. U nedostatku svih drugih oblika validiranja poput političke, društvene, kulturne, vjerske, seks ponekad biva jedinom u tom trenutku mogućom opcijom. Proces samoprihvatanja i samovrednovanja može biti izrazito mučan i intenzivan, i seksualni razvoj i u smislu seksualne prakse može biti također značajan i podržavajući, ali i pored toga postoje brojne druge stvari koje svako na individualnom nivou može uraditi s ciljem uspostavljanja i življenja seksualnog identiteta. Svi za sebe možemo propitivati svoje emotivne kapacitete, psihološke, i unapređivati svoje intelektualne sposobnosti kojima poimamo sebe i svoj seksualni identitet.

Priča o previše seksa dio je paketa o promiskuitetu, što je opet jedna velika predrasuda. LGBTIQA osobe nisu izmislile ni seks, ni prevare, ni fetiše, ni optimalan broj partnera/ica za jednu noć – sve je to oduvijek bilo dijelom kulture u kojoj živimo. Ta priča bi se također mogla uporediti i sa rodnom dimenzijom i dinamikama moći u tom svijetu – npr: muškarac koji je spavao sa puno žena češće će biti nazivan šarmerom, dok isti primjer u slučaju žena prosto ne važi, one bivaju kurvama i lakom robom. Zapravo, događa se da svaki prostor koji ima šansu da redefiniše seksualnu kulturu biva kontaminiran, a u oba ova slučaja uvijek su isti oni koji imaju moć – hetero muškarci. LGBTIQA krugovi imaju potencijal da redefinišu seksualnu kulturu kao nužno nenormiranu i možda otuda najveća bojazan i potreba za demoniziranjem i hiperboliziranjem LGBTIQA seksualnih praksi i kulture. Dvije iste aktivnosti usljed različitih okolnosti i privilegija koje im se kulturno omogućavaju postaju ekstremno različite i tretiraju se po sistemu duplih standarda. Seks heteroseksualnih osoba nikada nije na ovaj način tretiran, iako je izvjesna grešnost učitavana i u ovom slučaju, ipak se ovdje može govoriti o konkretnim seksualnim privilegijama u javnom i političkom smislu. Na kraju dana, koliko god i različito tretiran i tumačen bio, seks će ostati krovni termin i prostor za manipualciju, obmanjivanje i ugnjetavanje svih od strane moćničke, patrijarhalne hegemonije.

Komentari

komentara