Autobus zvan Ljubav

11. 12. 2013

lovebusGej odnos. Nije kao hetero, a opet je odnos. Dvije obale zvane ljudi koje spaja most imenom ljubav. Nema dalje. Ulazak u takav odnos može biti nalik na ulazak i početak hetero odnosa, uz velike razlike i velika očekivanja o kojima ću napisati riječ, dvije.

Maskara mi curi niz obraze, plačem. Pijana sam, a crne kapljice suza i maskare se razlijevaju po mirisnom papiru visoke kvalitete. Ostavljena sam! Rečenica je bila klišej: Ovo ne može dalje. Dok su stvari stavljane u kofer, a taksi već čekao, razbila sam bočicu parfema od stakleni pod. Namjerno i svom snagom. Miris se proširio kućom i znala sam kad zatvori vrata da će mirisati još dugo nakon što ode. Htjela sam, možda, samu sebe mučiti što nije uspjelo. To se zna dešavati u vezama koje su nekad sasvim beznačajne. Ljudi vole patiti za nekim vjerujući da patnja zbog propale ljubavi daje toj ljubavi veću snagu, vrijednost i položaj. A možda se radilo o običnom sranju od veze… Ja sam patila jer sam imala Velika Očekivanja.

Velika Očekivanja! Ona su korjen sve propasti. Prvo čekamo nekoga, pa čekamo nešto, pa čekamo taj trenutak za koji živimo, čekamo trenutak koji smo u glavi već toliko puto proživjeli, čekamo trenutke koje smo u početku zaljubljenosti već doživjeli, a oni su često neponovljivi. I gej veze, jer u suštini sve veze su veze, dođu do tačke gdje velika očekivanja više ne mogu ispuniti ono čekano. Jer nema se više šta dočekati. To je to. Rekli smo svima, znaju svi, lijepo nam je, u toplom udobnom prostoru gledamo filmove, jedemo kokice, a onda na rubovima mozga nešto nedostaje, a to smo čekali. Tražimo li previše?

Dok čekamo autobus, a leđa nas bole, puše vjetar i hladno je. Trenutak njegovog dolaska znači nam tad sve na svijetu, ali destinacija gdje nas on vodi: Je li to ono gdje želimo i trebamo biti? Ako sam i čekala autobus zvan Ljubav, možda je promašio skretanje. Pijan šofer, loša cesta, pukla guma, pogrešno skretanje…

Velika očekuvanja mogu predstavljati nekad i ostvarivanje malenih stvari, koraka i detalja, a također i nešto što druga strana koju smo dočekali ne može i neće da ispuni. Sva ta drama oko braka, prava na djecu, skrbništvo, podjela imovine i u nedogled se ti detalji raspršuju LGBT zajednicom praveći je sve više nalik na ostale zajednice. Eto dokaza da ljubav prema istom spolu je samo ljubav, kao i svaka druga. Ljudska prava se moraju osigurati svakome u tome, nema kompromisa, a opet nijanse koje sam primjetila je da nestaje ta fama i tajanstvenost oko gej zajednice. Biti par koji je otovreno u istospolnoj zajednici nije isto kao i reći hetero paru da su u vezi. LGBT parovi moraju mnogo više pokazati svijetu svoju intimu, da bi taj svijet osigurao prava za koje se bore. Da se svijet uvjeri, odobri, vidi i čuje da se radi o običnim ljudima. Sve je to jedna gomila, gomila papira o kojoj sada ne bi pisala…

Autobus zvan ljubav. Ušla sam u taj autobus očekujući neke trenutke, vjerujući da će ih moja druga strana znati ostvariti. Ušla sam, a vrata su se zatvorila. Vožnja je bila prelijepa. Vožnja prema budućnosti o kojoj sam sanjala. Uskoro su zamijenila nova očekivanja do kojih ne dolazim. Stanice su prolazile, a ja nisam izlazila – čekajući. Šta uopšte čekam? Šta želite od nekoga drugoga? Da Vas usreći? Da Vam podari smisao životu? Da živite sretno i zauvijek u savršenom skladu? Da se konačno osjećate posebno, jedinstveno i voljeno…? A šta drugi dočekaju od Vas? Jesam li se ikad zapitala, uvjerena u samu sebe Šta netko može dočekati i očekivati od Hainsie Olindi‘. Nikad. Nijednom se nisam zapitala šta mogu pružiti drugoj polovici, ali sam dobro znala šta bi ja trebala dobiti. Odnos između gej ljudi nije tragičan, tužan ni patetičan. Svakako nije ni osuđen na propast zbog svoje prirode. Međutim, vremenom kako se vozite, možda, primjetite da ne stižete? Da ste na krivoj traci ili samo sa pogrešnom osobom. Možda nijednom ne upitate šofera – Oprostite, dokle idete? I kad bi Vam on rekao dokle ćete tačno ići i gdje morate izaći ako ostanete u autobusu, šta bi uradili?

Piše Hainsia Olindi

Pročitajte ostale kolumne Hainsie Olindi:
Ana Karenjina je bila lezbejka
Stranci u vozu
U potrazi za vječnošću
Pedeset nijansi šljive
A šta ako bih ja radije vidjela vašu ženu u riječi goli, druže Tito?
Kad sa Bogom piješ čaj
U prostranstvu ljubavnog odnosa pasivna strana bude tiho i nenametljivo aktivnija i jača
Parade bijesa i linča
Ljubavnički odnos
Kad zvijezde koriste LGBT osobe
Moje dijete da bude gej?
Šta nas sve vrijeđa?
Hainsia Olindi: Šta bih obukla kad bih izašla iz ormara?
Ponos i predrasude
Žrtve vlastite seksualne orijentacije
Prekrivač samoće
Prohujalo s vihorom
Nije bolest sve što boli
Vaše i naše i moje veliko mišljenje
Nevinost
Priča sa titanika
Pronalazak Savršenog i Savršene
Male femme fatale
Volite za promjenu vi njih!
Zaborav i prolaznost
Referendum
O liftu, homofobiji i terapiji
LGBT zlatnom kašikom

Komentari

komentara

Mapa organizacijaMapa organizacija, institucija, centara i drugih ustanova u Bosni i Hercegovini koje pružaju adekvatnu potporu, pružaju usluge i/ili su senzibilizirane za rad sa LGBTI osobama

Kontaktirajte nas!