Piše: J. Poštić
Foto: heu.org, transrespect.org
U 2015. godini, globalne težnje za pravom na rodni identitet i tjelesnu autonomiju za trans* i rodno varijantne osobe još uvijek traje bez naznaka o tome kad će naša prava i slobode napokon biti prepoznate i poštovane. Ključna točka spoticanja, jednostavnije rečeno, je pitanje da li odluke oko naših tijela i identiteta konstituiraju naše ljudsko pravo ili su ugravirane u kod za dijagnoze predstavljene nekakvim slovima i brojevima prema kojima smo razvrstani u odobrena tijela i identitete.
Pravo na rodni identitet i diskriminacija nad trans* osobama privukli su pažnju tek prije nekoliko godina kada je ozbiljnost kršenja ljudskih prava postala dovoljno vidljiva da ju se ne može više u potpunosti ignorirati. Europski parlament (1) Vijeće Europe (2) i Svjetska zdravstvena organizacija (3) usvojili su rezolucije, izvješća ili objavili brošure osuđujući nehumano tretiranje trans* osoba, poput, npr. prinudne sterilizacije. Dakle, postoji rastući konsenzus da se zaustavi patologiziranje trans* osoba zbog njihovog rodnog identiteta što predstavlja ključan korak u osiguravanju života bez nasilja i diskriminacije za trans* i rodno varijantne osobe.
Godine 2012. Argentina je usvojila Zakon o rodnom identitetu koji u Članku 1. – Pravo na rodni identitet navodi da sve osobe imaju pravo na: a) priznavanje svog rodnog identiteta; b) slobodan razvoj svoje osobe u skladu sa svojim rodnim identitetom; c) ophođenje sukladno njihovom rodnom identitetu i, osobito, identifikaciju u dokumentima kojima dokazuju svoj identitet u smislu u njima evidentiranog imena, izgleda i spola. Ovim Zakonom se osobama omogućuje promjena oznake spola u dokumentima kroz jednostavnu administrativnu proceduru koja ne uključuje treće stranke te je također osiguran pristup medicinskim uslugama, prema vlastitim afinitetima. Ovakvo rješenje za osiguravanje priznanja rodnog identiteta može djelovati jednostavnim, međutim, u Centralnoj i Južnoj Americi i (zapadno)europskim zemljama niti jedno drugo zakonsko rješenje koje je konstruirano otada nije nadmašilo argentinski model. Ono je trenutno najprogresivnija metoda priznavanja rodnog identiteta u svijetu, a izgledno je i da će tako i ostati još neko vrijeme.
U svijetu, uz doslovno poneku iznimku, nema puno promjene u kontekstu zakonodavstva. Čak 34 europske države još uvijek krše ljudska prava trans* osoba putem uvjetovanog prepoznavanja rodnog identiteta preko metoda prisilne sterilizacije, prisilnog razvoda i drugih medicinskih intervencija ili dijagnoza mentalnih oboljenja ili “psihološkog mišljenja”. Značajan napredak u ovom području nedavno su ostvarile Danska, Irska i Nizozemska, no još uvijek postavljaju specifične uvjete koji narušavaju priznavanje rodnog identiteta. U spomenutim zemljama okrutne odredbe i ograničenja uklonjene su, a pravo na rodni identitet ostvaruje se kroz “zakonodavna osiguranja” u obliku zahtijevanja medicinskih mišljenja, perioda čekanja od šest mjeseci ili dobnih ograničenja.
Međutim, ova je godina iznjedrila važan korak naprijed obzirom da je ove godine na Malti usvojen Zakon o rodnom identitetu, rodnom izražavanju i spolnim značajkama. Ovaj zakon, koji omogućuje priznavanje roda na temelju samoodređenja, uvodi pravo na “tjelesni integritet i autonomiju” kao sastavni dio prava na rodni identitet. Još važnije, ovaj Zakon predstavlja revolucionarni doprinos ljudskim pravima interspolnih osoba te zabranjuje “medicinske intervencije potaknute društvenim faktorima”.
Takvo proširenje konceptualnog okvira nesumnjivo će inicirati promjene u svijetu. Do tada, svake se godine 20. novembra prisjećamo ubijenih trans* osoba diljem svijeta. Samo prošle godine je prijavljeno 271 ubojstvo trans* osoba, što ukupno čini 1.933 prijavljena ubojstva trans* osoba u 64 države širom svijeta, i to od 1. januara 2008. godine do 30. septembra 2015. godine prema izvještaju Transrespect versus Transphobia project of Transgender Europe. Zbog ograničavajućih društvenih, kulturoloških, ekonomskih i pravnih normi i praksi, trans* osobe su ubijane te ih se mrzi i prezire diljem svijeta.
Ove ograničavajuće norme i prakse dio su svakodnevnice i u državama bivše Jugoslavije koje su daleko od bilo kakvog potencijalno pristojnog pravnog okvira ili socijalne i kulturološke prakse. Iako postoji određena pravna zaštita u obliku zaštite od diskriminacije na temelju rodnog identiteta ili odredbe o zločinu iz mržnje koja uključuje i rodni identitet, još nedostaju mnogi pravni i društveni aspekti. Trenutno oblikovanje uključenja priznavanja rodnog identiteta u zakonske regulative, a koji su povezani s patologizacijom (umjesto da se patologizacija prepozna kao narušavanje ljudskih prava), ne obećavaju povećanje društvene prihvaćenosti ili omogućavanje edukacije bez predrasuda.
Iako je činjenica da odgovarajućih pravnih temelja za zaštitu rodnog identiteta nema, ona ne bi trebala lišavati pojedinačnu ili društvenu odgovornost za dehumaniziranjem trans* i rodno varijantnih osoba. Konačno, prevladavajući konceptualni okvir koji je povezan s rodnim identitetom tjera nas da zaboravimo kako pravo na rodni identitet nije stvar binarnih identiteta i popratnih normaliziranih tijela već naše pravo da uspostavimo vlasništvo nad našim tijelima i identitetima te da prakticiramo rodne slobode.
Pogledajte mapu koja prikazuje ubistva trans* osoba od 2008. do 2015. godine u zemljama svijeta, kao i detaljno za 2015. godinu.
(1) Rezolucija 8. rujan o stanju temeljnih prava u Europskoj Uniji (2013-2014)
(2) Rezolucija 2048 (2015) Diskriminacija transrodnih osoba u Evropi
http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/X2H-Xref-ViewPDF.asp?FileID=21736&lang=en i http://assembly.coe.int/nw/xml/News/News-View-en.asp?newsid=5845&lang=2
(3) Nacrt za pružanje sveobuhvatne skrbi za trans osobe i trans zajednicu u Aziji i na Pacifiku
