Amor omnia vincit. Ljubav sve pobjeđuje. To su bile posljednje riječi Gaja, lik u Verglijevom Desetom Ekologu, izgovorivši ih dok je, slomljenoga srca, umirao. Gaja nisu mogli spasili tri rimska božanstva Apolon, Pan i Silvan, ali pravo na porodičan život istospolonih partner_ica može spasiti normativnopravno prepoznavanje istopolnih životnih zajednica od strane naše tri božanstvene, pardon, bosanskohercegovačke teritorijalno-administrativne jedinice: Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta.
Piše: Amila Husić
Svjedoci smo koliko proces zagovaranja i lobiranja za zakon koji reguliše istospolne životne zajednice nije jednostavan. Dug je put izjednačavanja prava LGBTI+ zajednice sa ostatkom društva, odnosno eliminisanje diskriminacije prema LGBTI+ zajednici, ali rješavanja praktičnog problema neprepoznavanja istospolnih životnih zajednica u BiH je prvi, možda čak i najznačajniji korak ka tome.
Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini
Sa pragmatičnog stajališta, vrlo lako bi se ovo moglo riješiti prostim izmjenama sva tri porodična zakona u BiH, time što bi se izbacila sintagma “žene i muškarca” u definicijama braka i vanbrančne zajednice, kao i u svim ostalim članovima gdje se izričito spominju spolovi (van)bračnih drugova. Čak i kada bi bilo problematično da se ozakonio istospolni brak, jer, istina za volju, brak je prije svega nastao kao religijska zajednica, a potom kao zakonska, isto bi se moglo učiniti samo za vanbračne zajednice koje su svakako izjednačne u pravima i obavezama sa brakom. Uprkos ovom veoma jednostavnom rješenju, kao problem se javlja činjenica da bi ste time dopustilo, po mišljenju mnogih političara, nedopustivo – istospolno roditeljstvo. Ali to je problematika koja zahtijeva vlastiti tekst.
Kada je riječ o istospolnim zajednicama života u BiH, nakon dugog niza godina zagovaranja od strane nevladinog sektora, posebno Sarajevskog otvorenog centra, konačno je Vlada FBiH prihvatila inicijativu za usvajanje zakona o istospolnim zajednicama 12. oktobra 2018. godine te se obavezala na imenovanje interresorne radne grupe, na prijedlog Federalnog ministarstva pravde. Zadatak ove radne grupe uključivao je analiziranje propisa u okviru kojih istospolni parovi iz životne zajednice mogu ostvarivati prava koja proizilaze te predložiti propise koje je potrebno donijeti na području Federacije BiH. Tek u januaru 2020. godine je imenovana pomenuta radna grupa, koja je trebala početi sa radom u aprilu, što je odgođeno zbog pandemije uzrokovane COVID-19. Do danas, održana su dva sastanka ove radne grupe, ali ništa značajno nije poduzeto, iako je SOC, koji je dio radne grupe, još 2016. u svojoj publikaciji “Izvan zakona” iznio pravna rješenja za sva tri državna nivoa.
Stanje u susjednim državama
Dok proces stagnira u BiH, radna grupa radi punom parom u Republici Srbiji. Naime, za razliku od FBiH, u radnu grupu nisu direktno uključene nevladine organizacije, ali su surađivale i imali priliku davati svoje prijedloge. Saradnja nije baš sjajno tekla. Prema navodima sa društvenih mreža Belgrade Pride-a, 22. marta na radnom sastanku su “gotovo svi prijedlozi koje su podnijele LGBT organizacije odbijeni bez obrazloženja” te je sastanak trajao mnogo kraće od planiranog. Par dana kasnije, na sastanku 24. marta, ipak su neki prijedlozi usvojeni, neki su odbijeni, ali se nastavio rad i rasprava. Nacrt je konačno finaliziran i poslan nadležnim ministarstvima na komentar krajem marta, odnosno početkom apila, te je planirano da u narednim mjesecima uđe u parlamentarnu proceduru. U međuvremenu, sve vrijeme se vodi kampnja #LjubavJeZakon, te se uveliko radi na osvještavanju o potrebama za prepoznavanje de facto stanja i zakonom.
No ipak imamo i primjere dobre prakse u regiji, Republiku Hrvatsku i Crnu Goru, koje su zakonski regulisale istospolne zajednice. Kao i u svakoj državi, zakonima je prethodila dugogodišnja borba i osvještavanje o LGBTI+ pravima, diskriminaciji i potrebom za normativnim rješenjem. Hrvatska je prvi puta priznala istospolne zajednice 2003. godine Zakonom o neregistriranim istospolnim zajednicama koji je kasnije, 2014. godine, zamijenjen Zakonom o životnom partnerstvu. Za razliku od ostatka regije, odlukom Ustavnog Suda, priznato je pravo na istospolno roditeljstvo, doduše u smanjenom obimu u odnosu na heteroseksualne zajednice. Crna Gora je prošle godine usvojila Zakon o životnom partnerstvu lica, koji stupa na snagu prvog jula ove godine. Obzirom na političke promjene na posljednim crnogorskim parlamentarnim izborima, nadamo se da će doći do adekvatne integracije ovog Zakona sa pravnim sistemom Crne Gore.
Umjesto zaključka
Analizirajući predparlamentarnu proceduru i same zakone, odnosno nacrte u BiH i regionu, uočila sam nekoliko ponavljajućih obrazaca:
- EU integracije se navode kao glavni razlog zašto se treba regulisati istospolne zajednice, kao i obaveze koje proizilaze iz članstva u Evropskoj komisiji (uključujući obaveze koje proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama te prakse Evropskog suda za ljudska prava) – Iako je ovaj argument potpuno na mjestu, to ne bi trebao biti primaran razlog. Ovim se ne mijenja svijest javnosti o LGBTI+ zajednici niti se radi na inkluziji i smanjenju diskriminacije.
- Glavni protivnici su konzervativni desničari i religijske zajednice – Desničari imaju pravo na mišljenje ali ne smiju zaboraviti da u demokratskom društvu jedno pravo doseže do granice drugog prava. Njihovo privatno mišljenje ne može i ne smije biti zvaničan državni stav jer se time dikretno krše ljudska prava LGBTI+ osoba. S druge strane, mišljenje religijskih zajednica u sekularnim državama je u potpunosti irelevantno u zakonodavnoj proceduri.
- Vocatio legis, odnosno period od usvajanja zakona do stupanja na snagu, je duži od uobičajnog – svrha vocatio legia-a, u pravnoj teoriji, jeste da se ostavi dovoljno vremena da se stanovništvo upozna sa sadržajem zakona te da se izvrše potrebne izmjene drugih normativnopravnih akata. Različita su mišljenja po pitanju ovog neobičajno dugog perioda. Moje lično mišljenje je da je opravdano i potrebno, uzimajući u obzir osjetljivost teme i velike promjene koja će prouzrokovati u pravnim sistemima država regiona.
- Zahtjev da se referendumom donose konačna odluka – ljudska prava nisu pitanja koja se rješavaju referendumom.
Izvorno, cijeli redak Vergilijevog Desetog Ekologa glasi: “Omnia vincit amor: et nos cedamus amori” – “Ljubav pobjeđuje sve; i mi popustimo ljubavi!” Poručujem našim zakondavcima da popuste ljubavi, i konačno prepoznaju istospolna partnerstva i porodice onakva kakva zapravo i jesu – jednaka.
