Piše: Bojana Vasić
Foto: urban.org
U prošloj godini Sarajevski otvoreni centar zabilježio je šest slučajeva zahtjeva za azil na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Od početka 2015. godine Sarajevski otvoreni centar je primio već četiri upita za podršku u procesu traženja azila na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
Razlozi za traženja azila su najčešće psihičke poteškoće zbog života u homofobnoj i transfobnoj sredini, psihičko i fizičko nasilje, diskriminacija pri zapošljavanju i progon koji se trpi zbog seksualne orijentacije i rodnog identiteta, odnosno nemogućnost ostvarivanja osnovnih ljudskih prava.
Milan Džaja, koji je dobio azil u SAD-a, na pitanje zašto je tražio azil odgovara: “Teško je dati jednostavan odgovor, jer se radi o više faktora. Recimo samo da mi je vremenom postalo nepodnošljivo živjeti u BiH, posebno nakon moje prve posjete Americi, kada sam vidio šta propuštam (čitaj normalan život bez svakodnevnog omalovažavanja).”
Pri traženju azila, LBGT osobe moraju dokazati i prezentovati svoj seksualni identitet i strah od gonjenja na osnovu istog, pred organima nadležnim za izdavanje azila. Sudovi pripadnost određenoj društvenoj skupini ispituju kroz set pravila. Također ispituju i vidljivost LGBT zajednice u zemlji porijekla, odnosno da li društvo posmatra LGBT osobe kao drugačije i svrstava ih u posebnu grupu. Sam proces apliciranja za azil u SAD-u je dosta komplikovan, ali kako Milan kaže, njemu je bilo jednostavnije zbog pomoći advokatice.
“Čitav proces je bio relativno komplikovan, ali uz pomoć advokata je sve bilo dosta jednostavnije. Dokumentacija koja mi je bila potrebna: rodni list, pasoš, moja izjava (koja obuhvata manje više moj cjelokupni život do trenutka kada sam aplicirao za azil), propratna pisma (ljudi koji potvrđuju moju priču), kopije raznih izvještaja o stanju LGBT osoba u BiH, neke lične fotografije, itd.”, kaže on.
Tako nadležni organi SAD-a traže materijalne dokaze o seksualnom identitetu osoba. Neke od činjenica koje su smatrane dokazima bili su pretplata na LGBT publikacije, članstvo u relevantnim organizacijama, dokumenti iz bolnica, članci u novinama, itd. Često je dostavljanje takvih dokaza nemoguće pa se i teret dokazivanja oslanja na usmene izjave gdje azilant/ica prolazi kroz kulturološke i jezičke barijere, stigmatizaciju i traumu. Sve osobe koje dobiju azil u SAD-u određeno vrijeme ne mogu posjećivati BiH.
Milan smatra da mu se život nakon dobijanja azila poboljšao. Za njega nije bilo iznenađenja u pogledu posljedica dobijanja azila, a kojih nije bio svjestan, jer kako kaže, dobro je razmislio o ovome koraku i dosta vremena proveo istražujući.
“Do trenutka kada postanem američki građanin, ne mogu posjećivati BiH, što je uglavnom proces od oko pet godina, ali nisam siguran ni da ću tada putovati u BiH. Ja sam proveo dosta vremena razmišljajući i istražujući prije nego sam se odlučio na ovaj korak, tako da za mene nije bilo iznenađenja”, govori Milan.
