Bh. povorka ponosa predstavlja jedan od najbitnijih, ako ne i jedinih redovnih protesta koje imamo na našim ulicama. Povorka se bori za ravnopravnost svih građana i građanki BiH, ali sa naglaskom na probleme i zakonske prepreke sa kojima se suočavaju LGBTI osobe u našem društvu. Ovogodišnja Bh. povorka ponosa održati će se 25. juna. 2022. godine u Sarajevu.
Piše: Admir Adilović
Upravo o tome smo razgovarali sa Irmom Beširović, mladom umjetnicom, lezbejkom i aktivinstkinjom za ljudska prava koja je ove godine članica organizacionog odbora Bh. povorke ponosa. Irma Beširović odrasla je u Švedskoj, a u BiH dolazi 2016. godine. Ovdje završava akademiju umjetnosti i polako izgrađuje svoju porodicu. Razgovarali smo o tome zašto je ona dio organizacionog odbora i šta povorka predstavlja za nju.
”Povorka je protestna šetnja, održava se kako zbog LGBTI zajednice, tako i zbog cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva. Suočavamo se sa problemom odlaska mladih ljudi, mi kroz svoju borbu želimo da zadržimo mlade LGBTI osobe, osiguramo ispunjenje zagarantovanih prava ali i pozovemo institucije da donesu zakonske regulative koje će nas sve tretirati ravnopravno. Nažalost u našem društvu danas je privilegija biti autovan i siguran. Samim time, ja kao mlada lezbejka koja imam podršku i ljubav želim doprinijeti promjeni i biti dio revolucije koju gradi povorka.”, započinje.
Šta nam možeš reći o samom sloganu i porukama ovogodišnje povorke?
Tema ovogodišnje Bh. povorke ponosa jeste porodica, a slogan „Porodično okupljanje“. Zapravo dajemo jasno sliku porodice kao sigurnog prostora za sve nas. Želimo graditi društvo u kojem će svaka osoba pripadati porodičnim okupljanjima i biti prihvaćena u potpunosti. Posljednje dvije godine, tokom pandemije, svi_e smo bili prinuđeni_e postojati, živjeti i raditi unutar svojih porodica. Život tokom pandemije LGBTI osobama nije bio lak i na to smo se više puta osvrnuli. No, sada želimo kreirati prostor za prihvatanje individualnih porodica. Svoju porodicu za sebe bira svaka individua, ona može da izgleda baš onako kako mi želimo. Potrebno nam je da se osjećamo dobrodošlo, prihvaćeno, sigurno i prepoznato. To možemo i moramo dobiti unutar svojih porodica. S druge strane, biti dio zajednice ne utiče samo na LGBTI osobu već i na njenu porodicu. Jedini preduslov za porodicu jeste ljubav i prihvatanje, sve drugo možemo da zaboravimo. Ne postoji kalup za porodicu!
Ko danas čini tvoju porodicu?
Roditelji su i dalje veliki dio mog života, oni me bezuvjetno prihvataju i to mi je jako bitno. Moja porodica se također sastoji od moje partnerke i naše zajedničke mace, to je ona sfera mog života koja se zove ljubav. To je moja porodica.
Ovogodišnja povorka daje mnogo više prostora i roditeljima LGBTI osoba, kakvi su to problemi sa kojima se one danas suočavaju?
Proces kroz koji prolazi LGBTI osoba, a to je osvještavanje, samoprihvatanje i autovanje, prolaze i roditelji LGBTI osoba. Moramo biti svjesni da je u našem društvu još uvijek aktuelna ona „Šta će komšija reći“, tako da roditelji moraju da osvjeste i prihvate to da su roditelji LGBTI osobe, a onda polako da se autuju i pri tome prolaze kroz vrlo slične procese kao i LGBTI osobe.
Da li si ti lično nailazila na probleme sa diskriminacijom ili čak nasiljem, evo spomenula si da živiš sa svojom djevojkom, kako tvoja okolina gleda na to?
Smatram da je Bh. povorka ponosa promijenila mnogo toga u našem društvu, ali je ostalo još mnogo problema koje moramo riješiti. Jedan od primjera jeste odlazak ljekaru, ja sam svojoj doktorici već 4 puta rekla da imam djevojku, ali me ona i dalje svaki put pita da li imam momka. S druge strane se opet osjećam dovoljno ugodno da kažem da imam djevojku, ali uistinu postaje frustrirajuće svaki put dobiti takvo pitanje. Upravo zbog toga nam je vidljivost bitna, nemamo svi priliku ni privilegiju da kod ljekara ponovimo četiri puta da smo u odnosu sa istospolnim partnerom, zato mi koji imamo moramo da ponavljamo kako bi naredni put pitanje postavila na drugačiji način. LGBTI osobe se u našem društvu još uvijek stavljaju u stereotipične kutije sa određenim etiketama. Smatram da nijedna osoba na svijetu svoj identitet, svoju osobnost ne izgrađuje samo na osnovu seksualne orijentacije. Smatram da nas individualnim čini taj spektar identiteta koji čine našu osobnost, zato ne želim da se zatvaramo u kutije, ne želim ormare, želim slobodu na ulici koju dobijamo upravo povorkom ponosa.
Za kraj, zajedno sa Irmom poručujemo vam “Dođite na porodično okupljanje gdje možete biti ono što jeste!” Vidimo se 25. juna 2022. godine u Sarajevu.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
