Biti homoseksualna osoba ne znači imati samo fizičku privlačnost prema osobama istog spola, to je duhovna i emocionalna povezanost.
Piše Džana Čanković
Govoreći o prošlosti, govorimo o vrlo složenom i ni najmanje jednostavnom periodu za homoseksualne osobe. Prvi spisi vezani za homoseksualnost dolaze iz antičke Grčke. Jedna od najzanimljivijih činjenica iz tog doba jeste da je homoseksualnost bila prisutna u velikom procentu i da su muškarci uglavnom imali mlađe ljubavnike. Međutim, ta praksa nije ih sprječavala da uplove u bračne vode sa ženama, što su i činili.
Kako je religija oduvijek imala veliki utjecaj na javno mnijenje i percepciju stvari, tako je odigrala i ključnu ulogu kada govorimo o homoseksualnosti. Prava historija homoseksualnosti počinje u 19. stoljeću i tada se po prvi put pravi podjela između hetero i homo.
Homoseksualne osobe (više muškarci, nego žene) su bile osuđivane na smrt, bile su mučene, bile su okarakterisane kao psihički bolesnici ali i zatvorenici, ne zato što su to htjeli, već zato što nisu smjele biti ono što jesu.
U bivšoj SFRJ homoseksualnost je zvanično zakonom kriminalizovana 1959. godine, a svaki muški homoseksualni čin bio je kažnjiv zatvorskom kaznom.
Kakva je situacija danas?
Ako bi govorili o Evropi ili Americi sigurno da bi imali pojedina mjesta gdje se situacija znatno promijenila i gdje biti homoseksualna osoba nikako ne znači biti psihički bolesnik. Međutim, govoreći konkretno o položaju lezbejki i gej muškaraca u BiH nailazimo i dalje na brojne probleme, polemike i neriješena pitanja.
Dekriminalizacija homoseksualnosti u BiH desila se 1991. godine, potvrđena je u FBiH 1996. godine, dok se to u RS-u desilo 1998. godine. Vrlo je upitno koliko se tada zaista radilo na zaštiti prava LGBT osoba.
Iako je diskriminacija LGBT osoba zakonski regulisana to ne znači da se to sprovodi u praksi. Pravi pokazatelji toga jesu neredi koji nastaju svaki put kada se pokuša realizovati veća vidljivost LGBT populacije, koji se pokušavaju boriti za svoja osnovna ljudska prava.
Kao jedno od najopasnijih oružja današnjice javlja se sve popularniji govor mržnje. Popularnost je došla zahvaljujući mnogobrojnim online medijima koji iz minute u minutu izvještavaju javnost, a nažalost ponekad vrlo štetno za LGBT osobe, možda i najviše za gej muškarce.
Još uvijek je mnogo nerazumijevanja, neupućenosti ali i mržnje koja se ispoljava, te LGBT osobe u današnjem vremenu izložene su javnom linču, možda ne onom u bukvalnom smislu kao što je to nekada bilo (nije nemoguće da se i to dogodi), već onom koji se temelji na širenju govora mržnje.
Šta očekivati sutra?
Kako je kroz historiju uvijek bilo podjela i diskriminacija teško je zamisliti ovaj svijet ikada bez toga. Prisjetimo se samo kako je nekada rasistička ideologija uvijek zagovarala da su neki superiorniji u odnosu na druge te nastojala svim silama riješiti se onih koji kvare one superiornije. Crnci su nekada bili na samoj margini, a danas je ipak situacija drugačija. Šta nam zapravo ovo govori? Ovo nam govori da društvo s vremenom sazrijeva i sve predrasude koje su se temeljile prije svega na neznanju i neupućenosti polako nestaju.
Mi ne možemo reći da je rasizam danas u potpunosti nestao jer ga i dalje ima u ekstremističkim političkim pokretima, isto tako mi ne možemo reći da će homoseksualnost biti prihvaćena od cjelokupnog društva, ali ono što možemo pretpostaviti jeste da će s vremenom sve više ljudi biti upućeno, a samim tim bi mogli promijeniti i ugao gledanja.
Dug je put do konačnog cilja, ali vrijedi ga proći.
