Piše: Edina Leko
Prije same razrade teme potrebno je definisati sam pojam o kojem cemo u daljem izlaganju saznati više. Kroz izlaganje i predavanje predavača koji su gostovali u LGBT školi povuklo me je da svoj istraživački rad dodatno obradim temu Diskriminacija .
Pojam diskriminacija se definira kao tretiranje pojedinaca ili grupa osoba drugačije zbog stvarnog statusa ili karakteristika. U našem društvu obično dolazi do diskriminacije zbog određenih predrasuda koje imamo u životu, ili koje smo stekli kroz život, te one mogu da budu pozitivne ili negativne. U većini slučajeva negativna predrasuda dovodi do diskriminacije, što u našem društvu predstavlja jedan od vodećih problema.
S obzirom da na nivou države Bosne i Hercegovine nije do kraja sproveden Zakon o zabrani diskriminacije koji je usvojen 2009 godine, te se navode razlozi da javnost slabo poznaje pravne lijekove, a institucije maleni koncept za primjenu. Ovaj zakon je od velikog značaja jer se u njemu prvi put pored seksualne orijentacije uvodi i termin seksualno izražavanje, a to bi se moglo i prevesti kao zabrana diskriminacije na osnovu rodnog identiteta. Zakon određuje i navodi oblike diskriminacije: direktna, indirektna, uznemiravanje, spolno uznemiravanje i sl.
Samim tim vrlo važno spomenuti jeste da LGBT osobe u Bosni i Hercegovini i pored donesenog zakona podležu svakodnevno oblicima diskriminacije, jer im porodičnim zakonom nije omogućeno sklapanje brakova, ili usvajanje djece ili neka druga prava koja su omogućena heteseksualnim parovima. Iz prethodnih izlaganja dolazimo do jedinstvenog zaključka koji nam govori da radi manjakovasti poznavanja Zakona o zabrani diskriminacije, samim tim manjka i njegova primjena. Zbog toga oblici diskriminacije su prisutni svuda oko nas, u svakom segmentu života, a da mi možda nismo toga ni svijesni. Možda se sve to upravo dešava pored nas. Možda nekom našem prijatelju, poznaniku, ili članu porodice koji nije spreman da to podijeli, jer većina LGBT osoba nije stekla povjerenje u institucije koje su bile zadužene da se bave njihovim pravima. Osnovne insitucije koje su Zakonom o zabrani diskriminacije nadležne su: Institucija ombudsmena za ljudska prava i Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine.
Samim tim što osobe koje podliježu diskriminaciji na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu ostaje znatno raširena, ali i jednim dijelom ne riješena, jer mnoge LGBT osobe koje su se našle u bilo kojem obliku diskriminacije nisu spremne da svoj problem podijele sa širom javnošču ili institucijama, jer se boje da neće biti shvaćene, ili od straha da će ostati bez radnog mjesta ukoliko se njihove kolege ili poslovavci upoznaju sa njihovom seksualnom orijentacijom. LGBT osobe imaju dosta problema sa društvom, jer društvo teško da želi i umije da toleriše njihov izbor. Uvijek sam se pitala zašto društvo mora biti toliko surovo, okrutno, puno nerazumijevanja, oštro prema osoboma koja ne dijele usvojene stavove i opredjeljenja?
Ustav BiH, kao i Ustavi entiteta obavezuju se da osiguraju prava i slobode svima, a da bi se na jednom mjestu nalazile sve odredbe koje govore o antidiskriminaciji usvojen je Zakon o zabrani diskriminacije. Pozivajući se na član 1. Zakona o zabrani diskriminacije(ZZD) koji kaže da se ovim zakonom : „Upostavlja okvir za ostvarvanje jednakih prava i mogućnosti svim licima u Bosni i Hercegovini uređuje se sistem zaštite od diskriminacije“,
te ovaj prvi član nam jasno govori da diskriminacija LGBT ne bi trebala biti zastupljena, te da bi svaki lice trebalo imati ista prava i mogućnost bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet. Ova ustavna i zakonska norma treba da svim pojedincima, grupama, društvima bude zvijezda vodilja.
I danas kad sjedim i razmišljam postavim sebi hiljadu pitanja: Šta će biti u budućnosti sa LGBT osobama? Da li će se diskriminacija koja je na svakom koraku nastaviti? Da li će u budućnosti moći živjeti u opuštenoj, prijateljskoj atmosferi? I ono najvažnije pitanje koje sebi treba svako postaviti jeste: Šta mogu ja uraditi da bi učinila život LGBT osoba barem u nekoj mjeri podnošljivijim, lakšijim i shvaćenijim u našem drušvtu?
Iskreno se nadam se i Bosna i Hercegovina, kao i mnoge druge države doći u stadij u kojem je svaki oblik diskriminacije nad LGBT osobama biti prošlost, da njihova budućnost će se moći graditi na teritoriju naše države, i da je neće morati napuštati, bježati, jer naše društvo ih ne prihvata. Nadam se da će zalaganje mnogih centara povećati svijest pojedincima ali i skupinama o LGBT osobama, a samim tim i smanjiti mogućnosti diskriminacije. Potrebno je da prestanemo da mislimo kao jedno konzervativno društvo koje nam svakodnevno donesi određene predrasude, na kojima se gotovo svaki vid diskriminacije zasniva. Potrebno je da živimo jedni sa drugima, i da podržimo jedni druge, jer zajedno smo jači.
Rad je nastao kao rezultat završene pravne škole LGBT ljudskih prava za studnete_ice pravnih fakulteta u BiH, Sarajevo, 17-19. oktobar 2014.
