Andy Warhol je definitivno bio umjetnički genije samozatajnog privatnog života, a javnost je njegovu personu percipirala kroz nemali broj maski koje je performativno gradio. Ipak, ispod svega toga, slojeva maski – specifične perike i naočala – krio se povučeni, usamljeni i zlostavljani dječak češke imigrantske pozadine. Dječak iz pobožne katoličke obitelji u homofobnom Pittsburghu, probivši se na njujorškoj umjetničkoj sceni 50-ih, postat će umjetnički idol svjetskih razmjera.
PIŠE: Matej Vrebac
Svojevremeno izazivajući različite reakcije, ime Andyja Warhola danas se neodvojivo veže za udaranje temelja i nastanak pop arta kao umjetničkog pravca u značenju kakvog ga poznajemo danas. Nemoguće nam je predočiti pop umjetnost bez referiranja na njegove, sada već monumentalne radove, poput Campbellove juhe u limenci (Campbell’s Soup Cans) ili serije koloritnih portreta Marilyn Monroe (Shot Marilyns, Marilyn Diptych). Ipak najveći umjetnički projekt i njegovo najznačajnije djelo zapravo je bio on sam – Andy Warhol. Ovu izjavu potvrđuje u martu objavljena Netflixova dokumentarna serija Dnevnik Andyja Warhola (The Andy Warhol Diaries), gdje se isprepliću zanimljive sekvence Andyjevog privatnog i javnog života.
Sa šest epizoda u režiji Andrewa Rossija, po mnogo čemu dobra i upečatljiva serija bazirana je na memoarskim zapisima koje je Andy godinama telefonski diktirao svojoj bliskoj saradnici i prijateljici Pat Hackett. Warhol je razgovore s Pat intenzivirao nakon što ga je 1968. ustrijelila i teško ranila Valerie Solanas. Inače se o privatnom životu jednog od najvećih svjetskih umjetnika znalo poprilično malo sve dok 1989., dvije godine nakon njegove smrti, nije objavljen dnevnik koji je uspio da demitologizira kult nastao oko njegove ličnosti. Posebnost preko koje serijal Andyjevoj ličnosti podaruje dimenziju neke nove humanosti jeste rekonstrukcija njegovog glasa pomoću programa umjetne inteligencije. Sam Warhol je jednom izjavio: „Strojevi imaju manje problema. Volio bih biti stroj, zar ti ne bi?“, a ta želja mu se posthumno ostvarila kroz glas koji čita dnevničke odlomke.
Andyjev queer identitet i ljubavne veze
Gledajući iz trenutne vremenska točke, personalna ekspresija i umjetnost Andyja Warhola spadaju pod utjelovljenje queer-a te jasno odbijaju uvrštavanje u bilo kakve tradicionalne i heteronormativne obrasce. Uvijek izbjegavajući direktne odgovore na svoj karakterističan način i radije birajući da govori kako je aseksualan, u javnosti se Andy nikada nije autovao kao gej muškarac, a Netflixov biografski serijal prikazuje njegove najbitnije ljubavne odnose i muškarce koji su obilježili njegov život.
Prvu od svojih velikih ljubavi Warhol je upoznao na vrhuncu famoznog studija Tvornica (eng. The Factory), a to je bio mladi dizajner interijera Jed Johnson. Iako je u Jedu Andy pronašao sigurnost i dom, njihova dvanaest godina duga veza prekinuta je uslijed Andyjevog hedonističkog načina života u obilju njujorške scene koja je vrvjela drogama i kultnim mjestima kao što je Studio 54. Nakon prekida s Jedom i ulaskom u svijet filmske umjetnosti, Andy je upoznao Jona Goulda, direktora Paramount Pictures-a i svoju drugu veliku ljubav. Andy u tome periodu koketira s dragom i istražuje vlastiti doživljaj seksualnosti, za razliku od Jona koji je bio dosta zatvoreniji, a njihova veza se pred drugima skrivala.
80-ih se na njujorškoj sceni se pojavljuje sasvim novi vid umjetnosti – grafiti, a s njom i imena poput Keitha Haringa i Jean-Michela Basquiata. S Basquiatom će Warhol ostvariti saradnju, ali i odnos koji se nejasno može odrediti kao platonski te romantični/seksualni s Andyjeve strane. Zanimljivo je kako se u seriji polemizira Warholovo izražavanje u dnevniku koje bi na mahove danas moglo biti rasističko jer Basquiata u jednom trenutku naziva velikim crnačkim umjetnikom.
15 minuta slave i kriza AIDS-a
Andy Warhol je po mnogo čemu bio vizionar predvidjevši današnju hipermedijsku eksponiranost jer mi doista živimo u svijetu njegove teze gdje svatko dobiva svojih 15 minuta slave. U isto vrijeme kada se na MTV-u prikazuje njegova emisija Andy Warhol's Fifteen Minutes, LGBTI zajednica u Americi živi u nevjerojatnim trzajima slobode koji će ubrzo biti okončani strahom i neizvjesnošću. Epidemija AIDS-a i veliki strah i stigma koji su zavladali nakon velikog broja smrtnih slučajeva teško pogađaju zajednicu u New Yorku, a u javnosti je nova bolest predstavljena kao „gej rak“. U seriji je prikazano Andyjeva bojazan prema bolesti koju i on tada naziva „gej rakom“. Nažalost, Jon Gould kao i mnogi njegovi prijatelji te poznanici umrli su uslijed komplikacija od AIDS-a, tada neistražene i nedovoljno tretirane bolesti. Serijal na dosta kvalitetan način prikazuje društvenu situaciju kroz naraciju o Warholovom životu.
Andy je preminuo uslijed komplikacija sa žuči 1987. koje su nastale nakon ranjavanja, a njegov utjecaj na razvoj suvremene umjetnosti je neprikosnoven. Dnevnik Andyja Warhola dostupan je na Netflixu i zaista je kvalitetan biografski serijal koji kombinira različite aspekte kako bi napravio brilijantan uvid u Andyjevu vizualnu i performativnu umjetnost te njegovu javnu personu i osobu kakav je bio prema najbližima. Serijal koji nam dopušta da na intiman način upoznamo dušu umjetnika koji je u mnogo čemu bio ispred svoga vremena.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Sarajevskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
