U otvorenom razgovoru za Time glumica Ellen Page govori o svom autanju, zašto je nazivati nekog hrabrim samo zato što glumi LGBT ulogu “na granici uvredljivosti”, te o filmu Freeheld, priči o lezbijskom paru koji se borio za izmjenu zakona o civilnom partnerstvu u New Jerseyu.
Nekih osam godina nakon uloge u filmu Juno kojom je postala jednom od najmlađih glumica ikad nominiranih za Oscara, Ellen Page tumači ulogu koja je izuzetno rijetka i u današnje vrijeme. U filmu Freeheld glumi Stacie Andree, polovicu lezbijskog para čija je stvarna životna priča ostvarila veliki utjecaj. Laurel Hester, koju glumi Julianne Moore, bila je policajka koja je privukla pozornost javnosti kad je na samrti apelirala da se mirovinska prava prošire i na istospolne partnere. Nakon što je Hester 2006. godine preminula od raka, njezina partnerica Stacie nije imala pravo na njezinu mirovinu, premda su njihovi heteroseksualni sugrađani zaposleni u državnim službama to pravo uživali. Njihova je priča o bračnim pravima istospolnih zajednica završila u medijima diljem SAD-a, a po njoj je napravljen i Oscarom nagrađeni dokumentarac na kojem se temelji i film Freeheld.
Kao film koji govori o unutarnjim previranjima i izazovima lezbijskog para, Freeheld je rijetka pojava u Hollywoodu koji i dalje preferira priče o strejt likovima, pa ne čudi kako je trebalo punih šest godina za njegov završetak. Možda je još rjeđe i to što u njemu glumi filmska zvijezda koja je lezbijka, koja će drage volje otvoreno pričati o onome u što vjeruje.
Nakon što se javno autala prošle godine, Page kaže kako se izvukla iz depresije i danas je “uzbuđena životom, motivirana i inspirirana”. No, na pitanje može li se nazvati “hrabrom” zbog toga što glumi ulogu koja nije tipičan odabir za Hollywood, 28-godišnja glumica se narogušila rekavši kako je taj izraz “na granici uvredljivosti”. Napominje kako naposlijetku taj film ne bi trebalo smatrati nikakvim rizikom: “Ljudi žele različitost, bez obzira jesu li ili nisu toga svjesni, oni to žele.”
Govoreći o tome kako je trebalo punih šest godina za završetak filma, Page je rekla kako se inicijalno uključila u projekt nakon što su joj producenti, Stacey Sher i Michael Shamberg, poslali dokumentarac.
“U to sam vrijeme snimala film u Detroitu i samo gledanje trailera me rasplakalo. Odmah sam pristala na suradnju. Pretpostavljam kako je šest godina doista dugo, ali pronaći sredstva za nezavisno financiranje filma u kojemu glavne uloge tumače dvije žene ionako nije jednostavno.”
Kaže kako je dokumentarac postao bitan dio njezinog života tijekom tih godina, te kako se s njim povezala na emotivnoj razini. Puno joj je značio i susret sa Stacie Andree: “Stacie je bila jako draga prema meni i Juli, provele smo zajedno jedno poslijepodne. Suvišno je i spomenuti kako je taj susret bio nabijen emocijama, nije joj bilo lako pričati o svemu što se dogodilo, i to je doista bilo velikodušno i lijepo s njene strane”, kaže Page.
Obzirom kako doista nema puno filmova o LGBT ljudima, čini se kako je tumačenje takve uloge riskantan potez za glumačku karijeru, no glumica kaže kako je “nazivati ljude hrabrima zbog toga što glume LGBT uloge na granici uvredljivosti”, te dodaje: “Nikad me neće smatrati hrabrom zato što glumim nekog tko je strejt, a ne bi ni trebali. Zbog tematike filma koja je duboko tragična malo mi je teško ovo reći, ali već jako dugo nisam osjećala takav mir na snimanju. Bilo je to za mene jedno nevjerojatno iskustvo, u tome što sam se autala i dobila mogućnost glumiti gej ulogu i ženu koja mi je inspiracija. Iskreno, bila bih oduševljena da do kraja karijere glumim gej uloge, voljela bih da to mogu!”
Komentirajući je li na njezino autanje prilikom držanja govora na konferenciji organizacije Human Rights Campaign prošle godine utjecala i čitava situacija oko Freehelda, Page kaže kako je na to utjecalo puno stvari.
“Bilo je to moje unutarnje putovanje, većinu vremena odvojeno od svega ostalog. No, nakon čitanja priče o Stacie i Laurel, znajući da ću je i ja ispričati, pomislila sam kako nema šanse da se javno ne autam ako ću raditi taj film”, ispričala je.
Otkriva i kako ju je autanje u potpunosti približilo njezinoj umjetnosti.
“Ta razina tuge i nedostatka inspiracije i radosti je štetila mom poslu. Nisam bila motivirana, samo sam bila depresivna.Od trenutka kad sam se autala osjetila sam kao da se svaka stanica u mom tijelu preporodila. Nisam ni sanjala da mogu biti tako sretna. Život je ponovno postao uzbudljiv, postala sam motivirana i puna inspiracije. Želite učiniti više, spremni ste za avanturu, vratilo se ono što sam izgubila”, otkrila je Page.
Izvor i foto: Crol.hr
